Moramo
se puno više posvetiti postizanju mira na Bliskom istoku, a istovremeno
nastaviti pružati potporu Ukrajini „koliko god bude trebalo“.
Josep Borrell
EU
je na dva velika ispita u Ukrajini i Izraelu-Palestini. Rat bjesni na
istočnoj granici Europe već gotovo dvije godine, mnogo
duže nego što je Putin mislio, uvjeren da će ruska vojska ući u Kijev i
uspostaviti marionetski režim, poput onog u Bjelorusiji, u tek nekoliko
sedmica. Zahvaljujući otporu Ukrajine i međunarodnoj potpori, do toga
nije došlo.
Evropa je ispunila svoju zadaću
Evropa
je ispunila svoju zadaću: EU je ekonomski i vojno u ogromnoj mjeri
podržala Ukrajinu. Obučili smo preko 30 000 ukrajinskih
vojnika, a naša vojna potpora sada je dostigla 27 milijardi eura. Uveli
smo 11 paketa sankcija i pripremamo dvanaesti, sa novim zabranama uvoza
i izvoza, mjerama za pooštravanje gornje granice cijena nafte i borbu
protiv zaobilaženja sankcija.
„Putinovom režimu je rat potreban kao instrument njegovog političkog opstanka. Moramo se pripremiti za dugotrajni sukob, u
kojem Rusija ne može pobijediti ali čiji kraj može odgađati.“
Međutim,
moramo biti realni: pobjeda Ukrajine nad Rusijom u ovom trenutku nije
izgledna. Putinovom režimu je rat potreban kao
instrument njegovog političkog opstanka. Moramo se pripremiti za
dugotrajni sukob, u kojem Rusija ne može pobijediti ali čiji kraj može
odgađati. Uz očekivane izbore u SAD-u, koji bi, kako se Putin nada,
mogli ugroziti potporu Sjedinjenih Država Ukrajini,
Putin vjeruje da će demokracije konačno pokleknuti. Moramo dokazati da
je u krivu i ostati ujedinjeni u pružanju potpore Ukrajini „koliko god
bude trebalo“.
Najveća garancija sigurnosti koje možemo dati Ukrajini je članstvo u EU
Evropska
komisija je prošle sedmice preporučila otvaranje pristupnih pregovora
EU s Ukrajinom. Također radimo na garancijama
sigurnosti za Ukrajinu. Predložio sam uspostavljanje namjenskog
višegodišnjeg fonda u okviru Evropskog instrumenta za mir kako bismo
osigurali našu vojnu potporu Ukrajini tokom narednih godina. Međutim, mi
nismo vojni savez i najveća garancija sigurnosti koje
možemo dati Ukrajini je da je učinimo punopravnom članicom evropske
porodice.
Drugo
veliko pitanje je situacija u Izraelu i Palestini nakon užasnog
terorističkog napada Hamasa 7. oktobra, koji smo najoštrije
osudili. Mjesec dana kasnije, u Gazi se odvija humanitarna tragedija.
Moramo pokazati da je optužba za dvostruke standarde lažna
Kao što sam
objasnio i prošle sedmice na kongresu Stranke evropskih socijalista,
iako su ova dva sukoba vrlo različita po svojim uzrocima i akterima,
istovremeno su i međusobno povezani. Mnoge zemlje u takozvanoj južnoj
hemisferi doista nas vide kao nekog ko primjenjuje
dvostruke standarde u pogledu međunarodnog prava u Ukrajini i Gazi.
Svojim djelima i riječima moramo pokazati da je ova optužba lažna.
Naravno,
podržavamo pravo Izraela da se, suočen s užasnim terorističkim napadima
koje je pretrpio, brani. No, kao što je predsjednik
Obama rekao u jednom inspirativnom tekstu, bitan je način na koji se
Izrael brani. Izrael je dužan poštovati međunarodno humanitarno pravo i
nastojati svesti civilne žrtve na minimum. Neprihvatljivo je
uskraćivanje vode, hrane, struje i goriva cijelom opkoljenom
civilnom stanovništvu.
„Vojna strategija koja zanemaruje posljedice po civile riskira da budući mir između Palestinaca i Izraelaca bude gotovo nemoguć.
Pa ipak, mir je jedina istinskab dugoročna garancija za sigurnost Izraela.“
Prema
navodima zdravstvenih vlasti, u Gazi je već preko jedanaest hiljada
žrtava, od čega su oko polovice djeca. Vojna strategija
koja zanemaruje posljedice po civile neće uspjeti, jer riskira da
budući mir između Palestinaca i Izraelaca bude gotovo nemoguć. Pa ipak,
mir je jedina istinska dugoročna garancija za sigurnost Izraela.
Izbjeći širenje na regiju
U
narednim danima moramo izbjeći širenje sukoba na regiju i postići
trenutnu deeskalaciju. Moramo postići humanitarne pauze,
prekid vatre, primirja… nije važno kako ćemo to nazvati, ono što
jeste važno je ograničiti patnju civilnog stanovništva i omogućiti
puštanje izraelskih talaca.
Potrebno
je osigurati redovan dotok humanitarne pomoći u Gazu svaki dan u
potrebnim količinama, uključujući i gorivo. Veliki
broj kamiona čeka na granici, a novca ne manjka. Potrebni su i sigurni
koridori koji će dovesti ovu pomoć svim ljudima u potrebi, evakuirati
sve ranjene i bolesne, kao i strane državljane. Potreban nam je veći
kopneni pristup Gazi, a proučavamo i ciparski
prijedlog da se otvori pomorski koridor do enklave. Međunarodni Crveni
križ također mora dobiti pristup taocima koji su u rukama Hamasa, a koje
Hamas mora osloboditi.
„Trenutna
dešavanja su Gazi su posljedica 30 godina političkog i moralnog neuspjeha međunarodne zajednice.“
Trenutna
dešavanja u Gazi su posljedica političkog i moralnog neuspjeha
međunarodne zajednice. Trideset godina nakon sporazuma
iz Osla, međunarodna zajednica nije uradila što je trebala kako bi
rješenje s dvije države postalo realnost. Danas je broj izraelskih
doseljenika na okupiranim palestinskim teritorijama gotovo tri puta veći
nego prije 30 godina, i ova teritorija je podijeljena
u arhipelag nepovezanih područja, što otežava implementaciju rješenja s
dvije države koje međunarodna zajednica zahtijeva već 76 godina. Moramo
podjednako braniti pravo Palestinaca i Izraelaca na slobodu, sigurnost i
dignitet.
Tri „da“ i tri „ne“
Nakon
što budu konsolidirana humanitarna primirja, što nije slučaj u ovom
trenutku, morat ćemo preći sa pomoći na političko djelovanje.
Momentalna politička tranzicija će morati biti zasnovana na sljedećim
principima o kojima smo razgovarali na Vijeću za vanjske poslove.
Sumiraću to kroz tri „da“ i tri „ne“.
Kao prvo, ne bilo kakvom prisilnom raseljavanju Palestinaca izvan Gaze u druge zemlje.
Kao drugo, teritorija Gaze se ne može smanjivati i izraelske odbrambene snage ne bi trebale trajno ponovno okupirati Gazu, niti
bi se Hamas trebao vratiti u Gazu.
Kao
treće, Gaza ne može biti odvojena od ostatka palestinskog pitanja:
rješenje za Gazu mora biti unutar okvira rješenja palestinskog
problema u cjelini.
A tri „da“ se tiču aktera koji trebaju raditi na rješenju.
Najprije, Palestinska samouprava treba upravljati Gazom, a njenu prirodu, ulogu i legitimitet treba definirani Vijeće sigurnosti
UN-a.
No, ova samouprava će svakako trebati podršku.
To
bi bilo drugo da, koje se odnosi na snažnije učešće arapskih zemalja.
Trenutno, arapske države ne žele razgovarati o „danu
poslije“, jer su fokusirani na tragediju koja se danas odvija. Ali nema
rješenja bez njihove snažne opredijeljenosti koja nije samo
finansijska. Ne radi se samo o fizičkoj rekonstrukciji, nego o davanju
političkog doprinosa palestinskoj izgradnji države.
Treće da se odnosi na veću angažiranost iz regiona EU-a.
„Za
EU, pitanje nije samo pomoći da se ponovno izgradi Gaza, što smo već
nekoliko puta uradili, nego pomoći da se izgradi potpuno suverena
palestinska država, koja može vratiti dignitet Palestincima i postići
mir sa Izraelom.“
Za
nas također, pitanje nije samo pomoći da se ponovo izgradi Gaza, što
smo već nekoliko puta uradili, nego pomoći da se izgradi potpuno
suverena palestinska država, koja može vratiti dignitet Palestincima i
postići mir sa Izraelom.
To
mora biti naš cilj i ono na šta ćemo se obavezati. Inače, rizikujemo da
se ostane u spirali nasilja, te bi naša sigurnost
mogla biti sve više pod prijetnjom: ovaj konflikt ima potencijal da
kreira ozbiljnu nestabilnost u cijelom svijetu. Mi Evropljani, iz
vlastitog interesa, ali također iz moralne i političke odgovornosti,
moramo se obavezati puno više na postizanje mira između
Izraela i Palestine. Značajan dio buduće globalne uloge Unije, naročito
kada su u pitanju naši odnosi sa zemljama južne hemisfere, zavisit će
od naše predanosti rješavanju ovog konflikta.
„Značajan
dio buduće globalne uloge EU-a zavisit će od naše predanosti rješavanju izraelsko-palestinskog konflikta.“
U narednim danima, ja ću posjetiti Izrael, Palestinu, Bahrein, Saudijsku Arabiju, Katar i Jordan, kako bih o ovim pitanjima
i prijedlozima razgovarao sa brojnim vodećim akterima u regionu.
Potreba za mirovnim sporazumom između Armenije i Azerbejdžana
Na
kraju, također smo razgovarali sa ministrima vanjskih poslova EU-a o
situaciji između Armenije i Azerbejdžana. Trebamo pomoći
da se Armenija zaštiti od bilo kakve unutarnje ili vanjske
destabilizacije. Kao prvi korak, osnažićemo našu civilnu misiju u toj
zemlji. Pregovori između Armenije i Azerbejdžana moraju se nastaviti i
potrebno je zaključiti mirovni sporazum. Predani smo nastavku
posredovanja koje je inicirao predsjednik Evropskog vijeća Michel.
Također smo poslali jasnu poruku Azerbejdžanu da će bilo kakvo kršenje
teritorijalnog integriteta Armenije imati ozbiljne posljedice po naše
odnose.
U EU-u, nalazimo se u središtu uragana, svjedočimo konfliktima u mnogim regionima oko nas. Da bismo odbranili naše vrijednosti
i interese i zaštitili sigurnost naših građana, trebamo razmišljati i djelovati principijelno i strateški.