Činjenica je da autori iz Bosne i Hercegovine muku muče da prežive i rade raznorazne poslove pored svog poziva – pisanja, da bi preživjeli. Ovo je jednako istinito koliko i da loše izdavaštvo u našoj državi predstavlja ne samo društveni, nego i politički problem. Iako se na prvi pogled čini kao da je problem izdavaštva u BiH konstanta oko koje nema svrhe raspravljati, problem je kompleksniji od slabe prodaje ili političke scene Bosne, kao što je vidljivo u porastu uspjeha izdavaštva susjednih zemalja.
Problem u koji je izdavaštvo Bosne upalo je, prije svega, izazvan lošim sistemom oporezivanja. Može se diskutovati da su knjige podložne PDV-u na isti način na koji su i druga dobra, te da je teško od niske plate, visokih cijena proizvoda potrebnih za žiivot i manjka vremena, na to sve nemoguće priuštiti sebi knjige u životu. Ali društvo bez knjiga je društvo suženih vidika, a to dovodi do publike podložne manipulaciji.
Bosna i Hercegovina je zemlja u tranziciji, iako se čini da je i kontinuirani proces tranzicije zaglavio na mjestu bez pomaka. Ipak, okolne zemlje, sa jednakim početkom tranzicije, kroz sisteme upravljanja dovele su do lakšeg izdavanja knjiga i nižih cijena, te se čini kao da njihovi političari i dalje imaju osjećaj za kulturu i pokušavaju narode koje predstavljaju povesti u boljem pravcu. Srbijai Hrvatska su smanjile PDV na knjige, jedna na pola, druga na nula, a to je dovelo do spuštanja cijena i lakšeg pristupa knjigama.
Kad je Gutenberg revolucionarizovao proizvodnju knjiga, njima je cijena počela opadati i pismenost stanovništva Evrope je počela rasti dovodeći do novih revolucija u idejama koje su odjednom mogle doprijeti do najšire javnosti. Danas Bosni i Hercegovini nije potreban novi Gutenberg već nova klasa političara, voljnih da zastupaju slobodu misli ljudi koje predstavljaju i ideju širenja ideje – ono što se čak i sputava putem uplitanja u rad javnih emitera.
Sasvim je prirodno da je teško izdvojiti novac za knjige sa vrtoglavim cijenama ako se radi o fizičkim licima, ali je zapanjujuće da iako biblioteke treba da budu izvor prihoda za autore tako što će kupovati nova izdanja knjiga, to ne rade. Ovo je slučaj zato što su biblioteke na budžetu i to novca što im se dodjeljuje odlazi na isplaćivanje radnika, a nove knjige dolaze do biblioteke jednom godišnje kad se kupi nekoliko komada na sajmu knjiga i od donacija samih članova biblioteka.
Često se može naići na kupovinu knjiga van granica Bosne i Hercegovine – biblioteke u BiH namjerno zanemaruju domaća izdanja i kupuju knjige u Srbiji i Hrvatskoj jer je PDV drastično niži. Ovo stanje nikako neće dovesti do boljeg ili čak do održavanja istog poslovanja izdavačkih kuća, a samim tim i autora u BiH. Gašenje izdavačkih kuća, visoke cijene štampe i distribucije, niski prihodi – sve to vodi ka manjem broju autora, manjem broju objavljenih misli i većem broju ljudi bez posla.
Opcije koje pisci trenutno imaju su ograničene na prikupljanje sredstava za plaćanje izdavanja knjiga s nadom da će im prihodi pokriti rashode, traženje izdavača van Bosne i Herzegovine ili pozivanje na veze unutar organa vlasti, a za mnoge ovo nisu opcije. Pisanje u BiH počinje predstavljati nezavidan hobi ranije nego profesionalni posao.
Knjige koje se još i prodaju su, prema izjavama nekoliko izdavačkih kuća, vikend romani – beletristika. Naučne knjige se ne izdaju bez inostranih donacija jer skoro nikad ne rezelutuju profitom za izdavača. Tiraž knjiga u BiH se kreće od 300 do 3000 primjeraka, a najčešći tiraž ne prelazi 1000 primjeraka knjige.
Za jedno izdanje je često potrebno i dvije godina da se rasproda.
Prvi korak ka rješavanju ovog problema bi bilo regulisanje poreza koji se odnose na izdavačku djelatnost i prodaju knjiga. Da su cijene pristupačnije interes javnosti bi se brzo pojavio, a onda bi industrija, ako ne procvjetala, bar imala dovoljno snage da funkcioniše pravilno. Nakon toga potrebno je bolje kontrolisati piratizaciju tekstova jer se trenutno bilo koja knjiga, iole tražena, može pronaći skenirana na internetu i besplatna za preuzimanje. I na kraju, prirodno bi došle i kampanje za podizanje interesa javnosti, te bi i domaći autori i izdavači imali korist od pisanja i izdavanja svojih djela.
Ovi koraci ne samo da bi doveli do malo snažnije ekonomije, već bi pomogli u ojačavanju svijesti građana Bosne i Herzegovine i povećanju imuniteta na svakodnevnu propagandu centralnih dnevnika i porastu kritičkog mišljenja naroda.