Dosadašnji tok predizborne bh. kampanje pokazuje da racionalni politički um ovdje još ne stanuje. A hoćemo u Evropu. Tako nam političke elite već godinama obećavaju.
Međutim, već numerički pogled na broj izbornih učesnika upozorava da je društveno-politički ambijent, u kome se izbori odvijaju, još uvijek ideološki nezreo. Konkretno: 48 prijavljenih stranaka i 15 nezavisnih kandidata u ovako maloj i ratom opustošenoj zemlji govori da se ovdje radi o idejno difuznom i politički nestabilnom društvu.
Svako vuče na svoju stranu, kao na kakvoj seoskoj svadbi. Izborna groznica trese BiH.
U takvom političkom i idejno-stranačkom metežu, hvalospjevne izborne priče teku uglavnom mimo životne realnosti. I mimo osnovnih egzistencijalnih potreba većine građana. Umjesto da se izvinu i da objasne zašto su prošla obećanja ostala neispunjena i zašto i kako je zemlja dospjela u najtežu krizu, u najdublju koliziju morala i savjesti, stranački lideri, kao da je SVE u najboljem redu, uporno ponavljaju staru priču i nude nova obećanja. I sve to na račun novca poreskih obveznika.
Ogromni, skupi bilbordi niču kao gljive. A sa hiljada plakata smiješe nam se (ili bolje reći rugaju), skupo odjeveni i nevješto nalickani stranački prvaci. Neki od njih, snimljeni iz žabljeg rakursa, gledaju nas odozgo – s neba.
Nimalo slučajno.
Tim snimkom poručuje nam se koliko smo sitni, mali i beznačajni spram njihovog bogatstva i moći. I da u toj svojoj minornosti, postojimo ne kao slobodni građani koji biraju nego kao vješto izmanipulirani etno-podanici koji glasaju po direktivi logike pregrijanog naciona.
Ništa novo.
Sve je to već viđeno!
Viđeno na plakatima nacionalno osiljene Njemačke 30-ih godina prošlog stoljeća.
I ne samo to. S bilbordima i plakatima, počinje praktična demonstracija stranačke samovolje, i bezakonja.
O čemu se radi?
U prevodu, bilbord znači “tabla koja se plaća”, ili “tabla za iznajmljivanje”. Uprkos tome, kako javljaju mediji, uz naše puteve gledamo na stotine neprijavljenih, ilegalnih, i samim tim neplaćenih bilborda najmoćnijh stranaka. Dakle, bilborda postavljenih na štetu državnog budžeta i društvenog standarda građana. Čine to upravo oni koji bi zemlju trebali izvesti iz ustavnog, pravno-zakonskog i voluntarističkog košmara u kome se nalazi. Na jedan drugi način slično se događa i sa hiljadama plakata.
Ovo, uz čitavo mnoštvo drugih neregularnosti i prekršaja, porađa ključno izborno pitanje:
Kako od onih koji se tako neodgovorno ponašaju DANAS, očekivati ozbiljnu i odgovornu vlast SUTRA???
Neregularnu izbornu sliku upotpunjuje i prizemni rat plakatima, po principu plakatom na plakat. Zajedno s tim, izborna utrka ulazi u fazu najprljavije izborne retorike i poricanja neporecivog. Tako se bestidno negiranje genocida u Srebrenici događa u samom centru Srebrenice. Na taj se način nemoral i cinizam funkcionaliziraju i instrumentaliziraju u svrhu dobijanja glasova najradikalnijeg i najbezumnijeg dijela glasačkog tijela.
Za usporedbu: zamislimo da neko od njemačkih političkih prvaka godine 1960., dakle 15 godina nakon rata, na platou Auschwitza, praćen aplauzima, javno poriče genocid nad Jevrejima.
Nezamislivo!
Evropa bi bila na nogama. Moskva bi posegla za tenkovima i artiljerijom.
Međutim, danas i ovdje, to ne samo da je moguće nego nam se planski i smišljeno događa. A međunarodna zajedica, Evropa i Moskva nemoralno i licemjerno šute.
Sve u svemu, ostaje nam jedan jedini zaključak:
Ma, kako sutra formalno-pravno budu kvalificirani, ovi će izbori, nakon što prođu, biti sve, samo ne – ljudski i samo ne etički – regularni.