„Draga teto, morala bih doći k tebi u Češku.“
Ovo
je jedan od načina na koji se Poljakinje koje bi željele napraviti
pobačaj obraćaju češkoj organizaciji pod nazivom „Ciocia Czesia“, što je
na poljskom „Teta Czesia“.
Nakon što je poljski Ustavni sud
proglasio neustavnim prekid trudnoće u slučaju oštećenja ploda i nakon
vala demonstracija diljem zemlje, skupina od petnaestak aktivistica,
Poljakinja koje žive u Češkoj, osnovale su ovu organizacija u novembru
2020. kako bi pomogle djevojkama i ženama iz Poljske u legalnom pobačaju
na tlu Češke republike.
U Poljskoj je abortus faktički zabranjen,
moguće ga je napraviti samo u slučaju incesta, silovanja ili
ugroženosti života trudnice. Upravo je malformacija ploda bio jedan od
najčešćih razloga za prekid trudnoće u Poljskoj. Prema podacima
organizacije Amnesty International oko 98% pobačaja, od 1.100 koji se
legalno godišnje obave u Poljskoj, izvršeno je zbog oštećenja ploda.
Neslužbeni podaci govore o stotinu puta većim brojkama. Bolnice u
inozemstvu, odnosno u članicama EU, ostaju jedina sigurna i legalna
opcija ili žene riskiraju zatvor ako to urade u Poljskoj. Usporedbe
radi, u puno manjoj Češkoj posljednjih godina obavi se oko 17.000
pobačaja, oko petine iz medicinskih razloga.
Nepoznato okruženje,
financijski problemi, jezična barijera otežavaju ionako mučnu i tešku
situaciju trudnim Poljakinjama. Prošlogodišnje restrikcije putovanja
zbog pandemije bile su dodatan problem. Njihove zemljakinje u Češkoj,
„tete“, odlučile su im olakšati koliko mogu. Inspiracija za naziv češke
organizacije dolazi od dvije ranije osnovane s istim ciljem, berlinske
„Ciocia Basia“ i bečke „Ciocia Wienia“.
Do sada se češkoj
organizaciji obratilo preko 1.500 žena, ali aktivistkinje ne vode
evidenciju koliko njih se odlučilo na abortus. Štiti se privatnost žena,
dobrovoljci ne pitaju što ih je navelo na prekid trudnoće. Vjeruju
njihovom izboru, a u slučaju oštećenja ploda i prelaska 12. tjedna
trudnoće moraju za to imati potvrdu.
Organizacija funkcionira kao
savjetodavno tijelo, pomaže sa smještajem, prijevozom, pratnjom do
klinike, informacijama. Poljakinje najradije odlaze u češki grad Ostrava
koji im je najbliži i gdje se mogu sporazumjeti na poljskom jeziku.
Mnogi se žele okoristiti nesrećom poljskih žena i skupo im naplatiti
neophodne usluge. I to je jedan od razloga osnivanja „Tete Czesie“.
Ovog
je ljeta organizacija pokrenula kampanju za skupljanje financijskih
sredstva za Poljakinje koje nemaju novca za obavljanje prekida trudnoće.
Simbol kampanje je žičana vješalica u crvenoj boji. U prošlosti su
vješalice od žice koristile ženama kao sredstvo za pobačaje u kućnim
uvjetima što je nerijetko imalo tragične posljedice, stoga crvena boja.
Na vješalici visi cedulja s cijenom od 10.000 čeških kruna, što je iznos
za legalni zahvat na certificiranim češkim klinikama. Sredstva stižu na
transparentni račun od privatnih donatora. Novac se šalje direktno
bolnicama ili klinikama koje obave pobačaj, nikada ženama na račun jer
bi se to mogilo protumačiti u Poljskoj kao pomoć pri obavljanju pobačaja
što je nezakonito.
Prošle je godine poljski diplomat u Pragu
optužio češku vladu za pobačajni turizam. „Sa stajališta češko-poljskih
odnosa, smatramo da je žalosno ako se zakonski prijedlozi za
legalizaciju pobačajnog turizma otvoreno opravdavaju namjerom da se
zaobiđe poljsko zakonodavstvo koje štiti nerođene ljudske živote, i ako
ti prijedlozi imaju svrhu poticanja poljskih građana da prekrše poljski
zakon“.
Pismo je poslano u vrijeme kada je češki parlament
raspravljao o novom zakonu koji bi pojasnio uvjete pod kojima strane
državljanke mogu izvršiti pobačaj u zemlji.
Češka vlada je
odgovorila da se Poljska ne može uplitati u unutarnje zakonodavne
procese i da je pobačaj Poljakinja na češkom teritoriju u skladu s
domaćim i zakonima EU, makar u Češkoj boravile samo nekoliko dana u tu
svrhu. Jedina izmjena u prijedlogu zakona imala je za cilj osigurati
češke liječnike, da budu u potpunosti zakonski zaštićeni kada obavljaju
zahvat. Abortus je u Češkoj potpuno legalan do 12 tjedana trudnoće za
sve osobe koje legalno borave u zemlji, uključujući građane EU. U Češkoj
je pobačaj legaliziran 1957., s medicinskim indikacijama dozvoljen je i
do 24. tjedna trudnoće, a u slučaju teškog oštećenja ploda u svakom
trenutku.
Organizacija „Teta Czesia“ na pismo poljskog diplomata
reagirala je ovako: „Vizije i zahtjevi poljskih političara čiju su maštu
preplavile vrijednosti proklamirane s crkvenih propovjedaonica ovdje
neće imati nikakvog utjecaja. Drago nam je što poljski političari i
diplomati počinju primjećivati naše aktivnosti. Počinju se bojati da
njihova vizija države Gilead nema šanse zahvaljujući međunarodnoj
solidarnosti feminističkih organizacija i kolektiva“.
Poljske
aktivistice iz organizacije „Abortion Dream Team“ u izjavama medijima
ponavljale su da Poljakinje ne krše zakon ako prijeđu granicu, jer tamo
poljski zakon ne vrijedi. Justyna Wydrzynska u izjavi za BIRN:
„Kad
bi neka zemlja imala zakon koji određuje da Poljakinje ne smiju
napraviti pobačaj, to bi bila diskriminacija protiv njih. To jednostavno
nije moguće, pogotovo što smo u Europskoj uniji. Ako ne možemo putovati
u Češku, otići ćemo u UK, otići ćemo u Nizozemsku – svejedno ćemo
negdje pobaciti.“
„Teta Czesia“ napravila je i listu pouzdanih
ginekologa u Poljskoj koji ne prave probleme Poljakinjama koje su u
inozemstvu obavile prekid trudnoće. Nakon određenog vremena preporučuje
im se kontrola nakon zahvata, a događalo se da su im pojedini poljski
liječnici osudom i moraliziranjem donijeli dodatne traume.
Za
razliku od Češke u Slovačkoj trećina bolnica i klinika odbijaju
obavljati legalne pobačaje na poticaj Katoličke crkve i raznih
ultrakonzervativnih organizacija, pozivajući se na priziv savjesti. Bez
obzira na pokušaj raznih pro-life i anti-choice
skupina i konzervativnost nekih članova u novoj češkoj vladi,
reproduktivna prava u Češkoj teško da bi mogla doći u pitanje u bliskoj
budućnosti imajući u vidu da je za razliku od Slovačke, a posebno
Poljske, Češka ateistička zemlja u kojoj su društveno-politička pitanja
rijetko pod utjecajem religije. Više od 70% ljudi u Češkoj je protiv
restrikcije pobačaja, samo 2% je za potpunu zabranu.
I u takvu,
liberalno-ateističku Češku, u početku krajnje marginalna organizacija
pod nazivom „Pokret za život“ uspjela se promišljenim građanskim
aktivizmom infiltrirati u društvo. Vrlo lukavim, gotovo potpuno
sekulariziranim marketingom, izostankom kršćanske ideologije i dogmi
izgradili su utjecaj u društvu. Organizirali su uspješne akcije „Hod za
život“, ne protiveći se abortusu već zagovarajući pomoć trudnicama koje
iz raznih razloga nisu u mogućnosti roditi dijete. A onda je njihovo
pravo lice u aprilu ove godine razotkrio jedan Facebook status. Tada se u
Češkoj pripremala pomoć silovanim ženama u Ukrajini u vidu hitne
kontracepcije/tableta Postinor, za dan poslije. Na Facebook stranici
„Pokreta za život“ osvanulo je sljedeće:
„Tako izgleda
funkcionalna pomoć? Tablete za dan poslije? Stvarno nas zanima kako će
to spriječiti daljnja silovanja?… Zašto Česi umjesto toga ne daju novce
za kupnju zviždaljki, paprenog spreja i električnih paralizatora?“
Kada
im je u diskusiji postavljeno pitanje zar je moguće da su uvjereni da
će papreni sprej u ratu spasiti ženu od bande naoružanih muškaraca,
netko je u ime organizacije odgovorio da bi bilo najbolje u rizičnim
područjima žene naoružati pištoljima i kalašnjikovima. Nakon burnih
reakcija odgovor je izbrisan. Novinari su pohrlili intervjuirati
glasnogovornicu „Pokreta za život“ i zahvaljujući njenim izjavama
organizacija je potpuno ogoljena. Javnost je shvatila da je u pitanju
ultrakonzervativna skupina ljudi koji žele u potpunosti zabraniti
pobačaj. Brojni konzervativni političari, sveučilišni profesori,
liječnici, novinari i umjetnici javno su tada povukli svoju podršku
„Pokretu za život“.
U međuvremenu je izašlo na vidjelo da se financiranje pro-life
pokreta u Europi između 2009. i 2018. učetverostručilo. Više od 700
milijuna eura ove su organizacije dobile na svoje račune, i to 80
milijuna eura iz Sjedinjenih država, a čak 180 milijuna iz Rusije.
Autorica je novinarka i književnica koja živi u Pragu.