Četiri pune godine prošle su otkad je Shoukri došao u Hrvatsku iz Sirije
i ovdje upisao fakultet. Imala sam čast predavati tom mladom čovjeku
koji se ni po čemu nije izdvajao od vršnjaka, osim toga što smo njegove
transkripte ocjena i diplome morali čekati više mjeseci – pobunjenici su
bili zauzeli taj dio grada i nije mogao doći do njih.
Često smo nakon
nastave razgovarali o tome kako je bilo živjeti u Siriji prije rata, o
islamu i Asadu. I plakali smo skupa kad je izgubio kontakt s roditeljima
nakon što se sirijska država u potpunosti rastočila.
Danas je Shoukri
pred diplomom, govori tečno hrvatski i odradio je prvu praksu. Sad je na
putu za Libanon gdje će prvi put nakon četiri godine vidjeti roditelje
koji su ipak uspjeli pobjeći. Na hodniku sam mu zagrljajem zaželjela
sretan put.
No, stavimo li melodramu na stranu, motivacija za prihvat tako
velikog broja izbjeglica je prvenstveno ekonomska, što najbolje razumije
Njemačka. Prije desetak dana Međunarodna organizacija rada (ILO) i
Svjetska banka izdale su zajednički dokument u kojem se analizira
doprinos mobilnosti radne snage ekonomskom rastu. U posljednjih deset
godina 70 posto porasta radne snage u Europi ostvarili su migranti, i to
u dinamične sektore kao što su STEM, IT i zdravstvo. No, migranti su
popunjavali i slabije plaćene poslove niže stručne spreme koje domicilno
stanovništvo nije htjelo prihvatiti.
Migranti također više doprinose uplatom poreza nego što državu
koštaju kroz socijalno osiguranje, pa klasični argument da useljenici
dolaze iskoristiti državu blagostanja ne stoji. Ljudi koji su se
doselili u Veliku Britaniju u posljednjem desetljeću imaju manju
vjerojatnost postati socijalni slučaj od rođenih Britanaca. Ti su isti
ljudi sa sobom donijeli 35 milijardi funti vrijedno obrazovanje, a
studije migracijskih stručnjaka s Oxforda pokazuju da bi primanje četvrt
milijuna migranata imalo pozitivan efekt na smanjenje javnog duga u
idućih pola stoljeća. Istina je da izbjeglice nisu klasični migranti, no
oni se uvijek mogu vratiti kući nakon završetka sukoba ili ipak ostati i
asimilirati se poput drugih useljenika, s tim da im Europska konvencija
o izbjeglicama dopušta legalno zaposlenje u zemljama primateljicama.
Vjerojatno glavni razlog što neke europske zemlje izbjeglice dočekuju
širom otvorenih ruku jest pomlađivanje radne snage. U Njemačkoj je
prirodni prirast lani bio negativan – oko četvrt milijuna ljudi više je
umrlo nego što ih se rodilo. Tu su razliku više nego kompenzirali
migranti kojih je bilo oko 400 tisuća. Promotrimo li The 2015 Ageing
Report koji izdaje Europska komisija, postaje jasno da su lijek za
Europu koja stari upravo migranti kojih će kumulativno do 2060. godine
biti 55 milijuna. Drugim riječima, više od deset posto populacije EU
činit će migranti, a u nekim zemljama, kao što su Luksemburg, Austrija i
Belgija, migranti će činiti više od petine stanovništva.
Projicirani pad broja radno sposobnih stanovnika mnoge su zemlje
pokušale preduhitriti dizanjem dobnog praga za umirovljenje, no pri
priljevu više od milijun imigranata godišnje tako drastične mjere možda
više neće biti potrebne. Bez znatnijeg priljeva migranata radna snaga u
EU smanjivat će se 0,2 posto godišnje od 2030. do 2060. čak i uz
povećanu participaciju starijih radnika kao posljedice navedenih
reformi. Takav razvoj događaja direktno će utjecati na mirovinski
sustav, i to daljnjim pogoršanjem omjera umirovljenika naspram radnika, a
indirektno će utjecati i na održivost javnih financija i servisiranje
javnog duga. Povećanje očekivane životne dobi Europljanki i Europljana
na 89 odnosno 85 godina imat će posljedice na planirane rashode
proračuna za zdravstvo i skrb za starije. U konačnici, ovakvi
demografski trendovi imat će posljedice i na rast potencijalnog BDP-a
koji će iznositi 1,4 posto, što je niže nego u prethodnim dekadama, a
doprinos rada rastu potencijalnog BDP-a u sredini promatranog razdoblja
mogao bi postati čak i negativan.
Migranti nemaju pozitivan utjecaj samo na zemlju u koju pristižu,
nego i na onu iz koje su došli, i to zbog doznaka iz inozemstva koje
igraju veliku ulogu u razvoju zemalja iz kojih se emigrira. Doznake
obiteljima migranata osiguravaju obrazovanje i socijalnu sigurnost, a
državama bolji kreditni rejting i održivost javnog duga kao konstantni
priljev inozemne valute. Svjetska banka aktivno promovira smanjenje
troškova doznaka iz inozemstva gdje bi redukcija troška na jedan posto
transakcije oslobodila dodatnih 30 milijardi dolara migrantima i
njihovim obiteljima. Svjetska banka velik trud ulaže i u povećanje
transferabilnosti obrazovanja i vještina imigranata jer čak osam
milijuna imigranata u zemljama OECD-a radi u zanimanjima za koja su
prekvalificirani, što je gubitak i za zemlju primatelja, zemlju iz koje
se migrant iselio i samog migranta.
No, vratimo se na početak priče: teško je shvatiti zašto Hrvati ne bi
prihvatili jednog Shoukrija, koji je od rata bježao kao što smo i mi
bježali prije 25 godina, ili nekoga tko bježi od neimaštine kao što su
naši stari krenuli put Njemačke. Svatko ima pravo na bolje sutra.
*autorica predaje na ZŠEM-u, a njezini su istraživački interesi ekonomski rast i ekonomska nejednakost