Po mnogima sudbonosni i istorijski izbori, kao što su to svaki do sada na ovim prostorima u posljednje 3 decenije, ova jesen donosi (ne)izvjesnost u nekim gradovima Krajine, bez obzira u kojem entitetu se nalazili. Krajina je, kažu, onaj dio zemlje koji se često odupirao centralnim vlastima, ma koji oni da su. Istorijski je tako bilo ali i sadašnjost svjedoči sličnoj situaciji. Da krenemo redom:
Banja Luka – najveći grad Republike Srpske a drugi po veličini u Bosni i Hercegovini, nekada i centar Bosanske Krajine. Ništa manja neizvjesnost stoji pred biračima koji će prve nedjelje oktobra mjeseca svečano i dostojanstveno (kako ko) krenuti put birališta ili biračkog mjesta (biralište asocira na „bojište“). Banjalučka politička scena centar je interesovanja i zbivanja poljednje četiri godine u kojoj se smjenjuju uvrede, podmetanja, prelijetanja, cijepanja i svaki drugi modaliteti sinergije, simbioze, animoziteta i fragmentacije političkih ideja i političkih tijela. Nije baš jasno ko s kim i ko za koga.. Kao da smo došli u fazu izreke Džonija Štulića koji je onomad rekao: „Nemam s kim a ni protiv koga“. Tokom proteklog perioda ankete su potvrdile tezu da je neizvjesnost utrke za prvog čovjeka Grada i dalje prisutna a ništa manje nije neizvjesno za broj mjesta u lokalnom parlamentu. Naime, koalicioni partneri donedavne skupštinske većine bore se za svaki glas pojedinačno uprkos vidnim animozitetima koji održavaju visok stepen međusobne konkurencije. Vidan pad rejtinga manjih stranaka unutar koalicije predvođene SNSD-om dovodi u pitanje da se uobičajeno lako formira većina. SNSD će, nesumljivo, zadržati sličan procenat glasača, oko 30% dok će neki njihovi koalicioni partneri biti na ivici cenzusa. S druge strane, trenutna gradska opozicija varira kod podrške birača jer dio nje jezdi na krilima marketinških mahinacija trenutnog Gradonačelnika i dobroj medijskoj prisutnosti. Narodni front sa doskorašnjim saborcima u PDP-u, ojačani Vukanovom ekipom i „pomalo probuđenim“ SDS-om, ukoliko im personalne barijere i evidentne sujete dozvole, staće u blok koji će držati tas na vagi dosadašnjim političkim oponentima. Iz više anketa primjećujemo da ni trenutno vladajući ni opozicioni neće moći samostalno formirati većinu. Igor Radojičić kao da je znao za ovu situaciju kada je „krstio“ svoju stranku dajući joj ime „Svojim putem“, misleći da će moći u ovoj fazi da kreira neki „treći put“. Čini se da je do trećeg puta potrebno još putovati ali, zasigurno, njegova opcija će biti plijen kojeg će, i jedni i drugi, priželjkivati. Procjenama da će osvojiti par ili dva para mandata, a prema nekim anketama 9-10% daje prostor i izbor da presuđuju o skupštinskoj većini. Kako kažu, ako se to desi sada na gradskom nivou, nema razloga da se ne desi na republičkom 2026. godine. A Gradonačelnik, e ta trka je neizvjesna. Prognozirati je teško ali prema onome što se u ovom momentu da primijetiti, neizvjesnost proizilazi iz nepoznanice za koga će glasati apstinenti, za koga neodlučni a za koga razočarani. Takvih je uvijek bilo a, čini mi se, ponajviše ovih posljednjih. Prednost se daje gospodinu Šobotu jer, nemojte zaboraviti, mašinerija stoji iza njega.
Nije nerealno da se situacija potpuno obrne u odnosu na trenutnu: da Gradonačelnik bude izabran od koalicija koja je vladajuća na rebubličkom nivou a da skupštinska većina bude opoziciona. Sve ovo može da bude ovako ukoliko ne dođe do „obrenizacije“ dijela banjalučke političke scene.
Laktaši – odskoro Grad koji prvi put u tom kapacitetu (gradskom) ulazi u izborni dan. Ovaj Grad doživio je nagli rast i razvoj tokom posljednjeg mandata trenutnog Gradonačelnika. Toliko su se gradske strukture angažovale da su i samu opoziciju pretekli (da ne kažem pregazili) koja se nije snašla ni odvažila da isture kakvog-takvog kandidata. Očekujemo izbornu farsu na dan praznika demokratije kada će građani na biračkim mjestima biti u dilemi koga izabrati od jednom ponuđenog… pomalo referendumski: za ili protiv. S obzirom na raspoloženje, položaj Grada unutar političke klime sveobuhvaćane nezavisnim socijaldemokratima, rodnom mjestu Prvog i Dugovječnog, vidne razvojne pokazatelje i prisutnost vladajuće partije u svakom kutku ovog ljevčanskog mjesta, prvi dan poslije izbora trenutni Gradonačelnik nastavlja rad u svom kabinetu trudeći se da barem malo svečarki otprati taj dan koji će biti nalik svakom drugom. A skupštinska većina biće kao u izreci čuvenog pjesnika: „Blago onom ko je iznenađen“.
Bosanska Krupa – Grad sa zanimljivim kulturno-istorijskim sadržajima i vrijednostima sa osjećajem da je predulaz Bihaću i Cazinu koji dominiraju u tom dijelu Krajine kao nadmoćno mnogoljudniji centri u odnosu na Bosansku Krupu. Kako kažu za nju da je jedinstvena kao i rijeka Una, može se taj epitet veoma lako desiti izborne noći. Jedan od rijetkih gradova u kojem četvorostruki mandat krasi aktuelnog Gradonačelnika. Za neke uspješan, za neke pre-prisutan i već monoton, definitivno se osjeti da je potrebno načiniti promjenu u diskursu liderstva i programskih orijentacija. Aktuelni Gradonačelnik Halitović je iz SDP-a a očekivano je bilo da mu protivnik bude iz neke stare, poznate i tradicionalne partije kao što je SDA. Tako i jeste ali bi i to bilo monotono da se nije pojavio energični i veoma drugačiji kandidat neke druge, građanske opcije, Edvin Alijanović. Iako je obavljao funkciju ministra u USK, po mnogima veoma uspješno dobro i pošteno, bljesnuo je kao tračak nade za sve one kojima je dosadila borba za smjenjivanje lijevih i desnih. Prema anketama koje su rađene u ovom Gradu, u početku se osjećalo da će trenutni Gradonačelnik lako doći do petog mandata ali izjednačen rejting na sredini perioda izborne kampanje a već sada evidentna prednost Alijanovića u samoj završnici utrke za prvog čovjeka Grada daje šansu svima onima koji žele novu energiju i pozitivne promjene. Osjeća se da je došao novi impuls programom koji obuhvata evropske vrijednosti sa fokusom na očuvanje prirodnih bogatstava, kulturno-istorijskog nasleđa, zaštite životne sredine, ekološka pitanja, ekonomskim razvojem, a sve manje blaćenjem i diskreditacijom suparnika. Edvin Alijanović je član DF-a. Ako ili kad Alijaović pobijedi, biće to dobar modalitet i primjer drugima da se izborna kampanja treba temeljiti na stvarnim potrebama građana i širim razvojnim aspektima integracija a ne na prozivkama, omalovažavanjima i primitivnim pristupima usmjerenih protiv prethodnika.
Bihać – centar Unsko-sanskog kantona, Grad koji je administrativno i univerzitetsko sjedište i dominira nad mnogoljudnijim Cazinom. Mjesto koje je nepredvidivo u političkoj kombinatorici naročito od oni(je)h dana kada je na iznenađenje svih pobijedio nezavisni kandidat. Smjenjivanjem Gradonačelnika i većine Gradskog vijeća različitih političkih orijentacija, bilo je obilježje ovog Grada. Afere, dovođenje pred pravdu odgovornih, problem s migrantima, specifični problemi pograničnog područja, udaljenost od centralnih vlasti, blizina EU, privilegija blizine Nacionalnog parke ili bolje rečeno nacionalnog blaga koje krase okruženje, faktori su koji će odlučivati ko će dobiti podršku glasača u odnosu na tretiranje i svijest o važnosti pomenutih pitanja.
POMAK iz koje dolazi aktuelni Gradonačelnik koji je sve činio da udalji SDA iz svih kombinacija, je ozbiljan politički faktor koji je specifičan za taj grad. I nebio specifičan jer i samo ime je, zapravo, akronim „Pokret za modernu i aktivnu Krajinu“ tako da ne bi bilo smisla širiti tu stranku van Kranije, barem ne u semnatičkom smislu.
Kako sada stvari stoje, trenutnom i aktuelnom Gradonačelniku se ne ide sa te pozicije budući da je nedavno izabran na to mjesto na prijevremenim izborima tako da je red da još malo zagrije stolicu. Ankete govore da su birači tolerantni na to grijanje stolice i da će mu, po svemu sudeći, ukazati povjerenje za još jedan mandat.
SDA ima kandidata u izbornoj trci i ne gube nadu da će ostvariti pobjedu.
Prijedor – nekada bastion DNS-a, Grad sa autentičnim vladanjem Marka Pavića, danas sve više blijede slike takve političke vladavine a Pavić i DNS okačiše patike o klin i uveliko su u političkoj i strosnoj penziji. Dok se DNS bori za opstanak na političkoj sceni i glavu drži iznad nivoa cenzusa sa tendencijom da i dalje tone, SNSD neprikosnoveno drži u svojim rukama sve poluge upravljanja. Iako je došao na vlast nakon prijevremenih izbora održanih u decembru 2021. godine, Slobodan Javor (SNSD), aktuelni gradonačelnik, pokušaće da osvoji novi četvorogodišnji mandat, a na crtu će mu izaći narodna poslanica Maja Dragojević Stojić, kao kandidat SDS – Volja naroda, Žarko Kovačević, aktuelni zamjenik gradonačelnika Prijedora, koji će biti kandidat Republičke stranke Srpske, te Biljana Knežević, koja će biti kandidat Narodnog fronta. S obzirom na učestalu i skoro konstantnu fragmentaciju SDS-a u proteklim godinama, nedovoljno razvijenu infrastrukturu i reputaciju Republičke stranke Srpske, te takve slične uslove koje ima i Narodni front, prednost se daje kandidatu SNSD-a. Doprinos tome daje i to da se stabilizovala politička scena u Prijedoru. Nakon afera i pomalo smiješne a istovremeno i tužne situacije prethodnog gradonačelnika koji je na volšeban način svoje, isto takvo, ponašanje pokušao da opravda „čaranjem i gatanjem“, njegov stranački kolega Javor pokazao se doraslim zadatku upravljanja ovim rudarsko-industrijskim gradom. Evidentno je da dijaspora nije zainteresovana za lokalne izbore, ne samo u ovom gradu nego i u drugim zajednicama, što daje stabilnije procjene uspjeha nekih političkih aktera.
Ima toga još zanimljivog u Krajini ali izbor je pao na ove gradove jer su posebni i interesantni kao nosioci razvoja regije.
autor je politički analitičar