Haris Pašović : Uspavana ljepotica ili uloga međunarodne zajednice u ekonomskoj krizi u BiH

Da bi se pronašao izlaz iz krize, važno je imati na umu da su domaći političari sve ove godine imali ključnog pomagača – međunarodnu zajednicu. Svojom pogrešnom praksom, međunarodna zajednica je ko-kreirala sadašnju krizu u BiH.

Međunarodna zajednica je , od rata do danas, učestovala u destabilizaciji privrede u BiH na slijedeće načine:

–    INTERES INOSTRANOG KRUPNOG KAPITALA – Međunarodna zajednica zastupa isključivo krupni inostrani kapital i ne vodi računa o ekonomskim interesima BiH.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

–    VJEŠTAČKI STABILNA VALUTA – “currency board” – vještačka stabilnost valute (KM) bila je dobra mjera neposredno poslije rata. Danas, 18 godina nakon rata, ova mjera zaustavlja bh. privredu sprečavajući inflaciju i blokirajući depozit BiH u inostranstvu od 3,5 milijarde eura.

–    ODGOVORNOST MMF-a i SVJETSKE BANKE – Međunarodni monetarni fond (MMF) i Svjetska banka imali su neprekidan uvid u sve finansijske tokove u BiH svih ovih godina. Učestovali su u pravljenju ekonomskih zakona. MMF i Svjetska banka su imali priliku da uvjetuju domaće političare i traže od njih kolektivnu i individualnu transparentnost i odgovornost. MMF  je npr. stvorio sistem trezorskog poslovanja koji je u potpunosti centralizirao javni novac, omogućio lokalnim vladama da koriste taj novac prema svojim političkim interesima, a istovremeno je onemogućio zdrave javne institucije (koje su, recimo, imale svoje izvanbudžetske prihode) da posluju samostalno.  Na taj način je spriječena je diferencijacija u javnom sektoru. MMF i Svjetska banka upumpavaju godinama novac u tekuću političku praksu, znajući  da ta praksa zloupotrebljava narod, i tako održavaju lokalnu političku klasu na vlasti.

–    KREIRANJE LAŽNE EKONOMSKE SIGURNOSTI – Međunarodna zajednica je neposredno poslije rata napravila ekonomski “mjehur” (“bubble”) tako što je operisala novcem za pomoć a da nije stvarala puteve da se taj uneseni novac pretvori u produktivni kapital u BiH.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

–    MONOPOL NA TRŽIŠTU RADA – Privremeno zapošljavajući  hiljade bh. stručnjaka (bez plaćanja poreza, zdravstvenog i socijalnog osiguranja) na poslove vozača, sekretarica, čistačica, itd.  međunarodna zajednica je temeljno ugrozila tržište radne snage. Uspostavila je monopol na tržištu radne snage dampirajući cijene rada. Vozači u međunarodnim organizacijama su bolje plaćeni nego ljekari, profesori, pravnici, ekonimisti i inženjeri u bh. privrednim i javnim subjektima. Fizički radnici u međunarodnim organizacijama 7-8 puta su bolje plaćeni od fizičkih radnika u bh. preduzećima. Na taj način je isisan najbolji kadar iz bh. privrede i stvoren je kolonijalni mentalitet. Znanje naših ljudi je obezvrijeđeno, jer su oni najčešće zapošljavani na administrativne, tehničke i fizičke poslove koji  su daleko ispod njihove stručne spreme i ekspertize. Mladi ljudi, umjesto daljeg školovanja, odlučivali su se za rad u međunarodnim organizacijama. Kad su se međanarodne organizacije počele povlačiti, naši ljudi su ostavljeni u vakumu, bez posla, ali i bez stvarnog dodira sa bh. stvarnošću. Sve je ovo bitno doprinijelo strmoglavom srozavanju cijene rada u BiH.
–    

–    STVARANJE RENTIJERSTVA – Unajmljući poslovne prostore, stanove i kuće po neopravdano visokim cijenama, međunarodna zajednica je stvorila rentijerstvo, a nije učinila ništa da stvori zdrav graditeljski sektor i realno tržište nekretninama. Kad su se većina inostranih organizacija i uposlenika povukli, ljudi u BiH više nisu mogli iznamljivati kuće i stanove, a nisu ih mogli ni prodati.

–    DIKTATURA STRANIH BANAKA – Strane banke su, na brzinu, jeftino pokupovale domaće banke, a onda su počele davati kredite sa ogromnim kamatama i tako su zadužile bh. stanovništvo praktički do nivoa ropstva. Kamate od 12 % u početku, do sadašnjih, također, basnoslovnih 8 i 9 % na stambene i poslovne kredite obezglavile su mlade ljude. Izbor je ili da se zadužiš do smrti i radiš samo da bi vratio kamate, ili da odeš iz zemlje. Ovakva kamatna politika je bila i ostala bezobzirna i nemilosrdno uništava ekonomsku i intelektualnu moć stanovništva.

–    PODMIĆIVANJE – Međunarodna zajednica treba da odgovori na slijedeća pitanja:
a)    Da li su strane kompanije i vlade podmićivali domaće političare i druge dužnosnike pribavljajući korist u divljačkoj privatizaciji?
b)    Zašto se u međunarodnim krugovima govorlio o političarima “Mr. 10%”? Da li međunarodna zajednica raspolaže konkretnim podacima o finansijskim zloupotrebama u BiH?
c)    U mnogim zemljama stavka “podmićivanje vlada i kompanija u zemaljama u razvoju” odbija se od ukupnog poreza kompanije!! Na koji je način to doprinijelo korupciji u BiH?
d)    Da li je makar jedna osoba procesuirana u domicilnoj zemlji zbog zloupotrebe položaja i novca prilikom službe u BiH?

–    ILEGALNI TOKOVI NOVCA – Međunarodna zajednica je godinama dopuštala ilegalne tokove novca iz Hrvatske, Srbije i sa Bliskog Istoka u i iz BiH. Ovi nekontrolirani tokovi novaca su značajno doprinijeli odljevu kapitala iz BiH, omogućili su veliki šverc, i nanijeli su mnogostruku dugoročnu štetu privredi ove zemlje.

–    LAŽNI KONSALTING – Hiljade stranih konsultanata potrošilo je desetine miliona eura poreznih obveznika svojih zemalja potpuno uzaludno. Najčešće su iza sebe ostavili pustoš. Najbolji primjer je javni televizijski i radio servis. Dvije godine je 50 konsultanata i nekoliko “agenata za transformaciju javnog servisa”, njihovih zamjenika, asistenata, itd. “transformiralo” Radio-televiziju Bosne i Hercegovine. Rezultat je potpuno uništeni javni servis, sa katastrofalnom organziacijom; zastarjelom, propalom tehnikom; demoralisanim osobljem i podložan političkom uticaju. Umjesto da je taj novac uložen u savremenu opremu i obuku domaćih kadrova, novac su proćerdali inozemni konsultanti na sebe, bez ikave odgovornosti bilo kome i ispali li se ostavljajući iza sebe potop.

–    UNIŠTENO OBRAZOVANJE. Navodna reforma obrazovanja koju je isforsirao OSCE uspostavila je “dvije škole pod jednim krovom” stvorila je parohijalno retrogradno obrazovanje. Ta besmislena “reforma” obezglavila je mnoge generacije smanjujući do minimum produktivni kreativni potencijal u BiH. Na ovaj način je još više obezvrijeđena ionako prejeftina bh. radna snaga.

–    CIJENA DAYTONA KOJU PLAĆA BIH. Dizajnirajući monumentalno birokratizovan model BiH, tvorci Dejtonskog mirovnog ugovora su znali koliko će koštati takav državni aparat i da neće biti moguće da BiH plaća takavu apsurdnu državnu organizaciju. Oni su taj preskupi model izručili Bosancima i Hercegovcima ucijenivši nas – ili to ili crknite u ratu! U zapadanoj ekonomiji kategorija samodrživosti je na prvom mjestu u bilo kakvom planiranju. Tvorci Dejtonskog ugovora su znali da je taj model neodrživ i da će ekonomski uništiti našu zemlju, omogućiti kriminalnu privatizaciju i biti idealan za korupciju.

Nedvojbeno je da su osnovni krivci za ekonomski sunovrat BiH domaći političari. No, jasno je da međunarodna zajednica nije Uspavana ljepotica koja bezgrešna čeka da je konačno poljubi primitivni balkanski Princ Bosanac i Hercegovac. Taj primitivni Balkanac zna da je biografiju ove Trnoružice bolje opisao Lars von Trier nego Andersen.

Naravno da je bilo vrlo dobrih aspekata međunarodne ekonomske prakse u BiH i transparentnih programa i investicija, ali oni su ostali manjinski. Ukupna politika i niz neispravnih ključnih praksi međunarodne zajednice bili su anti-ekonomska bomba za Bosnu i Hercegovinu. To je unakaženu BiH prevelo iz Pakla Rata u Pakao Bijede. To se zove tranzicija!

Međunarodna zajednica je su-odgovorna u ekonomskom uništenju BiH. Međunarodna zajednica de jure i de facto ima najveću moć u BiH. Neophodno je da međunarodna zajednica sada čuje zahtijeve bh. građana i počisti prvo u svom dvorištu. Međunarodna zajednica mora da stane na stranu građana ne samo deklarativno, nego i sa konkretnim akcijama:

1. prestanak pregovaranja sa partijskim šefovima umjesto sa legalnim institucijama; prestanak afirmiranja tribalizma

2. konkretna zaštita domaćeg kapitala

3. konkretna zaštita i razvoj domaće proizvodnje

4.  konkretna zaštita i razvoj domaće radne snage

5. konkretne anti-korupcione mjere.

 

 

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Najčitanije