Sve nas iskrene Doraščane, gdje god da se trenutno nalazimo, obradovala je i pomalo iznenadila vijest da će FK Rudar Prijedor sledeće sezone igrati u fudbalskoj Premijer ligi BiH.
Već koliko zimus, rečeno je da se klub okreće sopstvenom igračkom kadru, reže troškove, dovodi domaćeg trenera i racionalizuje poslovanje. Najvjerovatnije zbog nedostatka finansija, tadašnja uprava daje ostavku i po ko zna koji put u skorijoj istoriji resetuje klub na početna podešavanja.
Sve potom u drugom dijelu prvenstva Prve lige Republike Srpske i nije tako loše izgledalo. Igra je mogla biti kvalitetnija i bolja, ali su rezultati i požrtvovanost igrača i trenera daleko nadmašili očekivanja nas malobrojnih pasioniranih pratilaca, te je konačno treće mjesto doživljeno kao sasvim solidan domet, imajući u vidu okolnosti. Prvi i drugi su bili Laktaši i banjalučki BSK, svakako miljenici trenutno vladajućih garnitura u Srpskoj.
I sve bi se završilo na tome da đavo nije došao po svoje, te finansijska kriza prožima sve pore društva u Srpskoj, pa čak i u sportskim klubovima bliskim vlasti. Sve u svemu, fudbalski klubovi Laktaši i BSK su zaključili (ili oni koji stoje iza njih) da nemaju sredstava za brzometna infrastrukturna i igračka, te ulaganja u bankarske garancije da bi se učestvovalo u sledećoj sezoni Premijer lige BiH koja je pri tom skraćena i čiji bi kvalitet logično trebao da se poveća.
I tu dolazimo do našeg FK Rudar Prijedora, žilavog kluba, gotovo stogodišnjaka. Ne pamtim kada je neka administrativna odluka tako olako donesena u našu korist.
***
U kom zecu leži grm i zašto se brinem?
Naš Rudar 2028. godine dočekuje stoti rođendan. U mojim vizijama, zamišljao sam kako igramo Ligu konferencija ili neko drugo evropsko takmičenje. Nešto slično iskustvu koje je nedavno razdrmalo, osvježilo i promijenilo banjalučki Borac.
Takođe, zamišljao sam i pripremni turnir, trijagonale na kom bi učestvovali recimo West Ham, Schalke 04 i Rudar Prijedor. Sva tri kluba osnovana i duboko utemeljena na rudarskoj tradiciji i solidarnosti. U modernom svijetu je sve malo drugačije, ali ne mari. Ideja je odlična i vjerujem izvodiva, ali se već možda kasni u njenoj realizaciji. Bio bi to praznik fudbala za Potkozarje i Bosansku Krajinu.
E sad, gap analiza, što se moderno kaže. Gdje smo sada i šta nam nedostaje da dođemo do željene tačke i koliko nam vremena i resursa treba.
Kao prvo, postavljaju se reflektori na Gradski stadion u Prijedoru i konačno se nakon deceniju i više ispunjava ovaj, pomalo trivijalni, uslov. Pozdravljam ga, apsolutno!
Prije par godina sam dobio informaciju da je za nesmetano funkcionisanje kluba u Premijer ligi BiH neophodan godišnji budžet od cca 1,2 miliona maraka (cca 600 hiljada eur). Nećemo uzimati u obzir da su troškovi, kao i inflacija, vjerovatno u međuvremenu porasli, tako da ćemo probati da idemo ka ovom iznosu (licenciranje, plate igrača, putovanja, sudijski troškovi, mlađe selekcije, održavanje terena, itd.)
Znajući da je u poslednje dve tri decenije klub često funkcionisao na sličan način – sponzor Mittal rudnici, sponzor Grad Prijedor i sponzor RŽR Ljubija, uz povremene upade pojedinih, većih sponzora (najčešće prilikom takmičenja u Premijer Ligi – MTEL, Integral Inženjeirng, ..), pitam se kako će budžet kluba da izgleda sledeće sezone i sledećih nekoliko sezona. Neću ovde licitirati iznosima, ali vazda je bila muka oko likvidnosti kluba i plata, te su ovi budžeti ukupno godišnje iznosili oko 500-600 hiljada maraka, osim ako se nije igrao najviši rang takmičenja kada su se iznosi, ali i dugovanja povećavali.
Ko zna našu fudbalsku istoriju, zna da smo se u bivšoj Jugoslaviji stalno nalazili na klackalici između jake druge lige i treće lige (najčešće zvanoj Međurepublička liga Zapad) uz tri briljantna sportska momenta – sedamdesetih godina kroz dva učešća u kvalifikacijama za Jedinstvenu prvu ligu Jugoslavije (nažalost, oba puta bez uspjeha) i epsko polufinale Kupa Maršala Tita 1988/89 protiv FK Velež Mostar.
Tako i u ovoj poslijeratnoj istoriji, nakon završetka rata u BiH 1995. godine, stalno se kao jo-jo bacakamo između Prve lige RS gdje smo objektivno uz FK Leotar klub sa najvećom i bogatom tradicijom, te Premijer Lige BiH gdje nam objektivno nedostaje profesionalno i dugoročno finansijsko i sportsko upravljanje.
Dakle, stalno u raskoraku 😊
Podsjetiću i na epizodu od prije par godina kad je za predsjednika postavljen mladi Darko Milunović uz lokalne snage Hrnjaka, te sportskog direktora Stevića. Radili su skoro dve godine jako dobro i sistemski, te je tim za PL sasvim solidno bio skockan (Amoah, N.Mandić, itd.). Nakon par iznenađujućih pobjeda i dobrih igara, nešto se u pozadini očigledno desilo i Darko je dao ostavku, Steva otišao, a klub lagano potonuo. Hronični problemi su ostali.
***
Već rekoh, kao ekonomista, volio bih da vidim finansijsku konstrukciju ili okvir budžeta za sledeće tri godine.
Kako ja to vidim, stvari nisu dobre.
Zašto?
U toku je prodaja sistema Arcelor Mittal-a u BiH. Neću ni pominjati kupce, jer svaki veči privredni subjekt koji je samo u lokalu pravio zaradu i sticao reputaciju nosi upitnik. Osim gubitka radnih mjesta, direktnih i indirektnih koristi za gradsku privredu i kasu, fudbalski klub bi izgubio dio potrebnog novca. Neka je to 200-250k KM recimo.
Grad Prijedor ima kontinuirane finansijske probleme sa blokadom Gradske Toplane, gradskim saobraćajnim preduzećem Autotransport, bune se i ljudi i Socijalnog zbog neplaćanja doprinosa i nemogućnosti da se liječe, tu je i decenijama posrnuli Kozarski vjesnik, itd. Dakle, svi traže, a malo ih pravi novce. Kako se sad FK uklapa sa ovim novim, povećanim apetitima? Rekao bih – nikako. Da ne spominjem sramotan odnos gradskih institucija prema nedavno instaliranim rudnicima uglja – uljezima i trovačima na Bukovoj Kosi i Bistrici.
RŽR Ljubija ili ostatak neprodatih prijedorskih rudnika je trošio milionske novce koje je kroz dividende dobio prije nekoliko godina od Mittala. Sada je to potrošeno i ostala je gomila razuđene, stare imovine sa upitnom vrijednošću. Plus, sposobnost kreiranja posla i novca je minimalna. Dakle, od njih FK može da očekuje ništa ili nekoliko desetina hiljada maraka u baš optimističnom scenariju.
Ostali prijedorski veći privrednici više vole sebe i svoj džep nego bilo šta drugo. Znaju oni da povremeno na migove vladajućih struktura moraju da podrže određene projekte tu i tamo, ali vide i oni da se vremena mijenjaju i da su promjene blizu. Kakve? Vrijeme će pokazati.
Dakle, naš Rudar kreće u trku, a već je u minusu. Budžet ostaje kao izmišljeni san. Bukagije su na nogama.
Najviše bih volio kao čovjek, Prijedorčanin, ekonomista da predsjednik kluba ili mladi gradonačelnik izađu i demantuju me, pa kažu – ovo je budžet za ovu godinu, tako ćemo ga popuniti, ovo su planovi za proslavu 100. rođendana, ovo su principi poslovanja, ovoliko ćemo prihodovati od karata, cilj je da na svakoj utakmici imamo 2,000 gledalaca, itd.
Najviše bih volio, ali se plašim da nema ništa od toga.
Svi mi vjerni rudarski sinovi smo ovo prošli mnogo puta.
Vrijeme je da se prestane sa iluzijama ..
Poštenije je ne hvatati se u kolo, ako ne možeš da ga igraš. Pri tom te u Premijer Ligi čekaju klubovi koji su ozbiljno napredovali u svakom smislu (organizaciono, sportski i finansijski) – Borac, Zrinjski, Željo, Sarajevo, itd.
P.S. I da, umalo da zaboravim. Dobrodošao Perice 😊
Ako izdržiš do 7-8 kola, to bi već bio značajan rezultat 😊
I ne, nisam pesimista. Samo postavljam pitanja, ali se nekad pitam da li sve to uopšte ima ikakvog smisla.
I ne, ne želim da rušim građanima „snješka“ i euforiju oko postavljanja reflektora, samo me interesuje – realno, odakle novci?
Hvala.
Sportski pozdrav,
aj Rudars, aj Prijedors!