<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

FAMOZNO SVETISLAV BASARA: Treće bespuće

Donja međa za uvođenje sankcija Rusiji isključivo pretnja bombardovanjem - čojstvo i junaštvo ispod toga neće ići

25. maj 2022, 3:33

Situacija se usložnjava. Samo što je maniti Vuk Jeremić SNiS-u priopćio da je njegov uslov, tj. donja međa za uvođenje sankcija Rusiji isključivo pretnja bombardovanjem - čojstvo i junaštvo ispod toga neće ići - američki ambasador Kristofer Hil je potegao pa - uz škrgut zuba - dao intervju Politikinoj Rotopalanci.

Ono „škrgut zuba“ odnosi se na Politiku, ne na Hila. Jer, pazite, intervju američkog ambasadora za Politiku je otprilike isto kao kad bi teheranski Kejhan objavio intervju s vodećim proizvođačem slanine od mangulice. Ali jbg. Stiglo naređenje „odozgo“. Naređenje - izvršenje. Šta tu ima da se priča.

Hil je bio kratak i jasan; za Srbiju postoji samo jedan put, rekao je - Zapad i EU. Šta će pak biti ukoliko Srbija nastavi s pokušajima da probije treći put (na istok) i politikama dobar dan, svete, na sva četiri stuba, ambasador nije rekao.

Kasnije ćemo razmotriti šta li bi to moglo da bude, sada ćemo se sa par reči osvrnuti na amok u koji su nakon čitanja Hilovog intervjua zapali Vulin, Boškić Obradović i Milica Zavetnica, da pomenem samo neke. „Ma neće oni nama naređivati kud da idemo, mi smo nezavisni, uspešni, nastavićemo da idemo ‘našim’ putem“, itd.

Sada se vraćamo na temu naše današnje kolumne: šta će biti ako ne uvedemo sankcije Rusiji. Hoće li biti bombardovanja? Neće ukoliko ne budemo srali po regionalnom dvorištu. Ali nečeg ipak mora biti, insistiraju sitničari. Naravno da će nečeg biti, a šta će biti, to (zasad) ne znaju ni Amerika ni EU.

Odluka o tome šta će biti - i kakve će se mere preuzeti protiv Srbije - biće doneta nakon što Srbija donese odluku o uvođenju/neuvođenju sankcija Rusiji. Održive politike se i inače tako vode. Sačeka se ishod neke situacije, pa se onda reaguje. U Srbiji se (vekovima) radi drugačije. Bodrijarovski rečeno: unapred se iskopa neka situacija, pa se onda čeka da stvarnost upadne u nju.

Vodeći takve politike - saglasno mudrosti „našeg naroda“ da onaj ko drugom jamu kopa sam u nju upadne - u proteklih 150 godina smo poupadali u manje-više sve rupe koje smo iskopali stvarnosti. Ukoliko ovoga puta pukim slučajem ne upadnemo u rupu, to će biti zahvaljujući stvarnosti, a ne nama. A ne bi bilo ni „pravedno“.

Kao što onomad napisah: nama suštinski jeste mesto u društvu istočnjačkih despotija. Narod koji se - ako je verovati NSPM - osamdesetdvoprocentno protivi uvođenju sankcija Rusiji, a koji, istovremeno, stopostotno želi blagodeti zapada i EU, narod je koji hoće da se jebe, a da mu ne uđe i sledstveno će mu, kako stvari stoje, ući, a neće se pojebati nego će (zasluženo) najebati. Najebaće - i to zasluženo - i onih 6,9% koji su za uvođenje sankcija, po kazni što iz dijalektičke faze 6,9% nisu prešli u fazu 82%.

(Kurir)