Da li nas Facebook čini očajnima? Postoji bezbroj način da se onerasoložite. Najnovije istraživanje otkriva još jedan: Treba da pretpostavite da ste jedino vi nesrećni.
“Niste samo vi nesrećni, kao što mislite”, tvrdi istraživanje objavljeno u januarskom izdanju žurnala Ličnost i društvena psihologija. U pitanju je serija studija koje se bave time kako studenti percepiraju vlastita raspoloženja i raspoloženja svojih vršnjaka. Istraživanja je vodio Alex Jordan, koji je u to vrijeme bio na doktorskom studiju na odsjeku za psihologiju na Stanfordu. Otkriveno je da ispitanici konstantno potcjenjuju koliko su drugi tužni i često se, kao posljedica toga, sami osjećaju još tužnije. Jordan je ideju za istraživanje dobio nakon posmatranja reakcija svojih prijatelja na Facebook: Primijetio je da su oni imali naročito loše mišljenje o sebi nakon pristupanja sajtu i pregledanja atraktivnih slika drugih, njihovih uspješnih biografija, i veselih statusa na profilima. “Oni su ubijeđeni da svi ostali imaju savršen život.”
Ljudska sklonost precjenjivanja tuđe sreće nije ništa novo, naravno. Jordan citira Monteskjea: “Kad bismo samo htjeli da budemo sretni, to bi bilo lako; ali mi želimo da budemo sretniji od drugih.” Društveno umrežavanje može pogoršati ovu situaciju. Jordanovo istraživanje se ne bavi eksplicitno Facebookom, ali ako su njegovi zaključci tačni, iz toga proizilazi da ovaj sajt ima posebnu moć da nas učini tužnijima i usamljenijima. Prikazujući najduhovitije, najsretnije isječke iz života ljudi, Facebook nas navodi na stalno poređenje sa drugima, pri čemu često vidimo sebe kao gubitnike. Facebook je tako pogodio ahilovu petu ljudske prirode. S obzirom da su žene u posljednje vrijeme naročito nesrećne, one su možda i najpodložnije težnji da dostignu “tuđu sreću”.
U jednoj od studija sa Stanforda, Jordan i njegove kolege su pitali 80 studenata prve godine da li su oni ili njihovi vršnjaci u posljednje vrijeme iskusili različite negativne i pozitivne emocionalne doživljaje. Ispitanici su opet potcijenili koliko negativnih iskustava (“imali su tešku svađu,” “bili su tužni jer su im nedostajali ljudi “) su njihovi vršnjaci imali. Takođe su precijenili koliko su se ti isti vršnjaci zabavljali (“izlazili sa prijateljima”, “išli na žurke”).
U drugoj studiji, gdje je uzorak bio 140 stanfordskih studenata, istraživači su ustanovili da studenti nisu moglo tačno procijeniti sreću drugih čak i kada su ocjenjivali raspoloženje njima bliskih ljudi—prijatelja, cimera i djevojaka ili momaka sa kojima su se zabavljali. U trećoj studiji istraživači su otkrili da su studenti koji se više žale da se osjećaju usamljeno i jadikuju nad vlastitom nesrećom, skloniji potcjenjivanju negativnih emocija kod drugih. Međutim, u ovome treba vidjeti korelaciju, a ne uzročno-posljedičnu vezu. Moguće je da su oni ispitanici koji su postali neraspoloženi zamišljali da svima ostalima ide dobro, a ne obrnuto. Ali ideja da osjećaj da ste usamljeni u lošem raspoloženju može još više pogoršati vaše stanje svakako drži vodu.
Kao i ideja da Facebook može pogoršati ovu tendenciju. Facebook je, na kraju krajeva, karakterističan po veoma javnom iznošenju vlastitih uspjeha u vidu prijatelja, slika, biografskih podataka, dubokoumnih zapažanja, čak i knjiga koje volimo. Pogledajte kako smo ispekli lijepe kolače. Igramo se sa novim kučetom. Smješkamo se na slikama (ili, ako smo neraspoloženi, mi dajemo poseban smisao neraspoloženju. Običnost nije dovoljna, a uz neke izuzetke, tužne stvari takođe ne zadovoljavaju postavljene standarde. Sam dizajn sajta – prisustvo opcije like, bez opcije hate s druge strane – podržava tu vrstu pozitivnog prikazivanja stvari. (Niko neće like-ovati vaš status ako objavljujete da vam je novo kuče uginulo, ali možda će im se svidjeti ako objavite da se mališa hrabro držao do samog kraja.)
Svaki roditelj koji je postavio slike ili video svog djeteta na Facebook je itekako svjestan odstupanja od stvarnosti. Način na koji dokumentujemo roditeljstvo na Facebooku priča priču o dražesno nepravilno izgovorenim riječima, preslatkim šeširićima, plesu, slanju poljubaca, itd. Napadi plača i izlivi bijesa se rijetko bilježe, kao ni dugi periodi čiste ubitačne dosade. Mi na ovaj način štitimo sebe i svoju djecu, jer za razliku od sreće koja je bezlična, bol je lična. Ali u tom procesu mi doprinosimo stvaranju iluzije da je podizanje djece samo radost, bez imalo muke.
Facebook je kao da glumite u predstavi. Izmišljate svoj lik, jedan tinejdžer je rekao profesoru Sherry Turkle sa MIT u njenoj novoj knjizi o tehnologiji “Zajedno sami”. Turkle piše o iscrpljenosti koju tinejdžeri osjećaju dok konstatno dotjeruju svoje profile da bi bili maksimalno cool. Ona to naziva brigom o samoprezentaciji, i sugeriše da stalno izlaganje sebe na sajtu čini ljude otuđenima od samih sebe. (Šira teza knjige je da nas tehnologija, uprkos obećanju društvene povezanosti, zapravo čini usamljenijima sprečavajući istinsku intimnost.)
Takmičarski duh koji Facebook podstiče naročito može imati implikacije po žene. Kao što Meghan O'Rourke u svom članku objavljenom ovdje u Slate primjećuje, nivo sreće kod žena je posljednjih godina konstantno nizak. O'Rourke i dvoje ekonomista sa univerziteta u Pensilvaniji koji su proučavali jaz između muške i ženske sreće tvrde da je žensko kolektivno nezadovoljstvo možda posljedica previše izbora i sklonost ka preispitivanju odluka i sumnji u njihovu ispravnost, što je naročito evoluiralo tokom posljednjeg pola vijeka. Ekonomisti kažu da su povećane mogućnosti za uspjeh možda dovele i do veće vjerovatnoće da vjerujemo kako nismo uspješni.
Ako ste već skloni da poredite vlastite odluke sa odlukama drugih žena i da svoje smatrate lošijim, vjerujući da su drugi sretniji sa svojim izborima nego što zaista jesu, to će vjerovatno povećati vaš osjećaj neuspješnosti. A žene mogu biti naročito podložne iluziji koju stvara Facebook. Kao prvo, na sajtu je više žena korisnika nego muškaraca, a i žene korisnici su većinom aktivniji na sajtu, kako piše Forbes. Prema nedavnom istraživanju sa Univerziteta u Teksasu, Austin, dok će muškarci prije koristiti sajt da podijele stvari kao što su vijesti ili tekući događaji, žene ga više koriste za komuniciranje ličnih stvari (postavljanje fotografija, razmjenu sadržaja u vezi sa porodicom i prijateljima). Zbog toga ženama može biti naročito teško da izbjegnu poređenja zbog kojih bivaju neraspoložene (prošle jeseni je na primjer Washington Post objavio članak o tome kako je neplodnim ženama teško da se zaštite od hvalisanja trudnih prijateljica na Facebooku).
Jordan, koji je sada na postdoktorskom studiju iz društvene psihologije u Dartmouth's Tuck School of Business, sugeriše da Facebook profile treba shvatiti kao nešto slično retuširanim fotografijama na naslovnicama ženskih časopisa. Ne, nikada nećete imati takvu zadnjicu, jer niko i nema takvu zadnjicu. Nikada nećete biti uvijek sretni kao vaši Facebook prijatelji, jer niko nije uvijek sretan. Sjetite se šta je Monteskje rekao, a ako ste naročito neraspoloženi, koristite Facebook u njegovu najbolju svrhu: pronađite slike svog bivšeg koji se u međuvremenu strašno udebljao.
Slate
Tekst prevela i prilagodila Milica Plavšić