U maju 2017. godine, Francuzi će birati
novog predsjednika drzave. Fransoa Oland iz Socijalističke partije, nije ispunio očekivanja niti očuvao
popularnost koja mu je donijela mandat 2012, te je nedavno najavio da se neće
ponovo kandidovati. Po svoj prilici, u
predjedničkoj trci će učestvovati: Melanšon (ekstremna ljevica), Vals (umjerena
ljevica), Bajru (centar), Fijon (konzervativna desnica) i Le Pen (ekstremna
desnica). U ovom trenutku, ankete pokazuju da će u drugom krugu izbora mačeve
ukrstiti Le Penova i Fijon. Pored pomenutih političkih veterana, odavno viđenih
i Francuzima dobro poznatih, u aprilu ove godine pojavilo se novo, mlado i drugačije
lice – Emanuel Makron.
Ambiciozni tridesetosmogodišnjak, čija
popularnost svakim danom raste, 2014 bio je imenovan za ministra ekonomije, industrije i digitalizacije.
Nezadovoljan prostorom za djelovanje koji mu je pružen i nepokretnošću državnog
aparata, Makron je 30 avgusta dao ostavku na mjesto ministra odlučivši da se
potpuno posveti svom političkom pokretu «En Marche» (u pokretu, koračajući)
koji je Makron, zajedno sa nekolicinom istomišljenika osnovao u aprilu ove
godine. On Marš je neka vrsta trećeg puta koji nudi zanimljivu mješavinu
ljevice i desnice. Pokret nije klasična stranka te prima članove i aktiviste iz
svih drugih stranaka koji podržavaju njegove principe. On Marš insistira na obrazovanju, tehnološkom
razvoju i borbi protiv besciljnosti (sve prisutnije u francuskom društvu). Progresivista,
socijalni liberal i pro-evropejac, Makron je od aprila ove godine uspio okupiti
120 000 članova među kojima većinu čine studenti, omladina i mali preduzetnici.
U subotu 10. decembra u Parizu, Emanuel
Makron je po prvi put opširnije iznio program širokoj publici: predlažući
korijenite promjene na tržištu rada koje bi uticale na smanjenje nezaposlenja,
ekonomskog problema sa kojim Olandova vlada nije umjela da se izbori. Porast
nezaposlenosti moralno nagriza društvo, ubijajući nadu i elan. Jedan od Makronovih
prijedloga je povećanje fleksibilnosti tržišta, koja podrazumijeva
jednostavniju i bržu proceduru zapošljavanja, ali i veću slobodu vlasnika firme
prilikom davanja otkaza (što je efikasno, ali krajnje nepopularno u bilo kojem
društvu). On Marš insistira na jednakosti cijene rada žena i muškaraca, na korjenitim
promjenama u obrazovnom sistemu, novom povećanju poreza na kapital od 1.7
posto, na nastavku otvaranja ka Evropi. U okviru vanjske politike, prst je uprt na najljućeg neprijatelja –
radikalni islam čiji fanatični sljedbenici, deklarisani kao pripadnici Islamske
države, učestalo i brutalno pokušavaju da okrnje Francusku i njene humanističke
vrijednosti. U okviru planetarne borbe protiv terorizma, kao evropska sila, Francuska
ne bi smjela okrenuti ledja ni Putinu ni Trampu, već doprinijeti uspostavljanju
ravnoteže unutar antiterorističkog bloka – kao što to čini
Njemačka
Izvan klasične opozicije lijevo-desno, On
Marš je uspio da uzme maha, prvenstveno među omladinom, ukazujući i starijim
generacijama na postojanje opcije koja izlazi iz starinskih klišea. Projekat
koji nosi omladina, vizionarski i dostojan 21. stoljeća, ovaj digitalni i
masovni fenomen mogao bi biti ohrabrenje nesigurnima i uplašenima. Nezavisno od
ishoda proljetnih izbora 2017. Makron i njegov pokret On Marš pokazali su inspirativan
primjer kako na političkoj sceni uvijek ima prostora za ideje, a ne samo za
real-politiku kompromisa na ušrtb ideologije. On Marš je ohrabrujući jer poziva
na rizik i na pomjeranje granica. Ima potencijal da prelije entuzijazam i u
inostranstvo, tamo gdje je on izumro ili se uspavao. Makronova poruka je da ništa
nije nemoguće. Za razliku od Francuza, koji imaju kratak petomjesečni rok da
razmisle o putu koji nudi On Marš, mi imamo skoro dvije godine da probamo
formulu, pozajmimo, nadogradimo, preformulišemo i okušamo se u «nemogućoj
misiji».