Državu urušiš tako što joj razvaljuješ temelje, stubove na kojima leži. Prvo uništiš obrazovanje. Kreneš od osnovnog, pa dohakaš srednjoškolskom, a onda strovališ visoko obrazovanje i njegove nadogradnje. Paralelno sa devalviranjem ova tri nivoa obrazovanja, sistematski, nevidljivo truješ ambijent predškolskog odgoja i sportskih i kulturnih društava za djecu i mlade.
Drugi stup, kojem u tom destruktivnom procesu treba oduzeti snagu su instituti očuvanja legaliteta i legitimiteta društvenih ugovora na kojima počiva svaki proces društvenog udruživanja, a to su istražni i pravosudni organi, te njihove kolaterale za sprovedbu sankcija i prevencija, čija zadaća je da obezbjede opšteprisutan osjećaj postojanja pravde i principa jednakosti i jednakopravnosti za sve obuhvaćene društvenim ugovorom.
Treći stup je dostupnost i vjerodostojnost informacija, te sloboda govora i dijeljenja informacija, stavova, mišljenja i preferencija sa drugima unutar pripadajuće zajednice i između njih.
Četvrti stup su pozitivne projekcije budućnosti, osjećaj izvjesnosti i sigurnosti, odnosno stabilnosti okruženja i njegovih uzusa, koji diktiraju kretanja i odnose, kako unutar društva, tako i u njegovim interakcija sa drugim društvenim entitetima.
Bosanskohercegovčkom društvu su uzdrmani svi ovi nosivi stubovi. Obrazovanje je zapalo u dekadenciju, preplavljeno je gubitkom vrednosnog sustava, nedostajućih ili pogrešnih kriterija, relativiziranih hodograma, neprincipijelnih i nedosljednih kompetencijskih urneka i uzusa. Izlazna zvanja se stiču na svim nivoima, ne samo prema nejasnim kriterijima, već prečesto bez bilo kakvih kriterija, odnosno u praksi dokazanom metodologijom materijalne substitucije ili neke druge razmjene dobara i usluga, u procesu sticanja čak i najviših zvanja i titula poput titule doktora nauka i zvanja profesora, kod kojih dokazano svršenici ne znaju u javnom prostoru odgovoriti na pitanje o naslovu teme doktorata ili čak niti na najbanalnije upite o značenjima stručnih pojmova na kojima počiva data struka.
Kada ovo razvalite, tada su svi ostali stubovi već ozbiljno načeti i uzdrmani.
Zatrujete li komunikacijski prostor neistinama, spinovima, lažima, konstrukcijama, spletkama, relativizacijom vrijednosti i sadržaja istine, kako je to kod nas opšte prisutno, gubi se osjećaj za realitet i stvara recepcija zbilje u kojoj ništa nije obavezno onakvo kakvim izgleda. Kada se tome pridoda dominacija bespredmetnih, besmislenih i bez sadržajnih tema, tekstova i priča, poput raznih rijalitija, društvo ste već doveli na marginu opšteg sunovrata u vrijednosnom smislu, pri čemu dominira zamjena teza, relativizacija uloga, niveliranje ishoda koja za konačnicu ima izjednačavanje antipoda.
Sa lakoćom, tada stvarate klimu nesigurnosti i beznađa, besperspektivnosti što rađa apatiju, provlači notu depresije kroz sve aspekte egzistencije i orijentira jedinku i cijelo društvo ka iščekivanju «manjeg zla». Pojedinac tako postaje usamljen, marginaliziran, nesiguran, uplašen i bespomoćan, bez nade i vjere u mogućnost djelovanja i preuzimanja vlastite sudbine u svoje ruke. Tako pada stup projekcije budućnosti i postuliranja nade kao primarnog pokretača ljudskog djelovanja u konfrontaciji sa životnim kušnjama.
Posljednji čavao u lijesu je onaj, što ga zakucaju maljevima kriminalizacije i korumpiranja pravosuđa i njegovih organa. Ubijanjem obrazovanja oduzimaju nam sposobnost kritičkog mišljenja i individualistički orijentirane svijesti, praveći od nas nesigurne ovčice što slijede zvuk zvonceta oko vrata «vođe bekana». Oduzimanjem komunikacijskog prostora, razmjene i konfrontacije istina te ograničavanjem slobode govora, obesmišljavaju bilo kakav oblik funkcionalne ka zadatku usmjerene razmjene i povjerenja u autentičnost interakcija. Satirući nadu i projekciju budućih pozitivnih ishoda guraju nas u apatiju i gubitak povjerenja u smislenost i dobronamjernost postojanja. Runeći pravosuđe, oduzimaju nam princip pravde, vjeru u zajedništvo, vjeru u jednakopravnost a time nam oduzimaju i samopoštivanje bez kojeg nemamo razloga da dalje koegzitriamo u dobronamjernoj suradnji usmjereni ka zajedničkom cilju, jer je princip zajedništva obesmišljen dokidanjem pravde.
Čini mi se kako su sve četiri stupa zorno minirana na primjeru progona Nermina Šehovića, do jučer najomiljenijeg policajca u državi, omiljenog do te mjere da su se građani nadali njegovoj utrci za člana predsjedništva.
Najobrazovaniji policajac u državi. Diplomirani pravnik, magistar građanskog prava, specijalista krivičnog prava, doktor pravnih nauka, svršenik niza edukacija internacionalnog značaja. Policajac koji je krenuo od policijske akademije, kao maloljetnik puškom branio državu, napredovao teško kroz hijerarhiju iako se predano i požrtvovano školovao. Iako je učestvovao u rješavanju nekih od najvažnijih i najvećih istraga u povijesti BiH, nikada nije, mada je blizu kraja karijere, dobio čin Glavnog inspektora. Odnosno, jeste dobio, upravo u trenutku kada je Trojka došla na vlast. Iz nekog razloga taj je konkurs poništila novoimenovana garnitura, na osnovu neke neutemeljene žalbe. Tako je Šehović iako 5 godina do penzije ostao bez tog krunskog napredovanja.
Ali nije tu kraj. Nakon toga, Šehović dobija iznenada, preko noći nenajavljeni i besmisleni premještaj iz Zenice u Mostar, iako prema pravilniku nije mogao biti prebačen u Mostar, već je mogao ili ostati u Zenici ili biti premješten u Sarajevo gdje živi i odakle je 8 godina putovao svaki dan za Zenicu na posao, iako najobrazovaniji kadar FUP-a.
Ali nije ni tu kraj. Uskoro se pokreće istraga protiv Šehovića, pod sumnjom da je zloupotrebio svoj položaj i narušio sigurnosne uzuse, navodno odajući navodno povjerljive informacije, navodno nekim osobama iz kriminalnog miljea. Navodno se Šehovića spominje na Sky aplikaciji. Pazite ovo! Ne kaže se da je on komunicirao na Sky aplikaciji sa kriminalcima, već da ga navodno kriminalci spominju. Mogli su i mene spominjati. Možda nakon ovog teksta i hoće. Doduše Šehović nije pisao tekstove u kojima se spominju poitičari i njihovi kriminalni drugari, već je vodio istrage gdje ih se povezuje u kontekstu nekih nelegalnih djelovanja, posredovanja, razmjena, pogodovanja i slično.
Kao što se nakon par dana zaboravilo da je sin Ministra postao direktor KPZ Zenica, tako se nakon par dana zaboravilo i na sve zasluge Nermina Šehovića u borbi za pravnu državu, za koju su ga narodne mase kitile lovorikama.
Brzo se ti narode na sve prilagođavaš. To je zato što nemaš karaktera, a ne zato što si evolucijski nadmoćan. Beskičmenjaci su evolucijski nadmašeni prije par stotina miliona godina, mada se stalno ta karakteristika, kao atavizam, generacijski vraća kod Homo Sapiensa.
Za kraj! Da je sve istina za šta optužuju Šehovića, draži mi je od bagre koja ga optužuje, jer on nema par stotina hiljada keša uvijek pri ruci, niti je težak više miliona. Da je sve istina, bila bi to samo potvrda, da ovo društvo svojom nepravdom, protiv sebe okreće svoje najbolje sinove.
Da je sve istina, a znajući Nermina, sigurno da ništa nije istina, osim toga da ovo društvo ne voli i ne treba poštene i prave.
