Čekao sam i da se svi ostali ispušu, da se slegnu strasti, da se raziđu mase
privućene teatrom karikiranog postojanja. Kao i sve ostalo, tresla se gora, a
rodio miš. Vijest od tri dana postaje stara i nezanimljiva, pa ako je Gaza
prestala biti tema, kako neće sporni etnonacionalistički poster.
Šta se tu u stvari
desilo? Namjerno ili nenamjerno, voljom vještačke ili vještičije inteligencije,
u prostoru globalne razmjene informacija desio se pokušaj brisanja simboličkog
identiteta. Pitanje je međutim puno dubljeg karaktera, jer je tumačenje tog
identiteta sa aspekta kulturno-historijskih činjenica sporno.
Čiji
kulturno-historijski identitet odražava stara jezgra Mostara? Bošnjački ili
bosansko-hercegovački? Ako je naručilac i idejni i projektni tvorac neke
građevine stranac, kako ta građevina postaje dijelom domaćeg identiteta? Tako
što se sa njom srodite. Po tom mehanizmu stara jezgra je dio identiteta svih
Mostaraca, ukoliko su se oni sa njom srodili. Isto je i sa spomenikom neznanim
borcima. Ko se sa njim srodio, taj ga je ugradio u svoj identitet. Onaj ko ne
doživljava Stari Most, džamije, crkve, partizansko groblje i ostale dijelove
Mostara kao svoje, taj ima problem identiteta. Problemi identiteta vode često u
mentalnu bolest. Sa druge strane, trebamo se pitati i ko je taj ko može
mostarskom Hrvatu ili bilo kojem drugom građaninu, koji tu jezgru i ostale
znamenitosti nalazi svojima, uskratiti pravo da ih doživljava kao svoje
identitetske odredice? Pa nije to nešto što se izgradilo unazad deceniju,
dvije. Ako Bošnjaci pak tvrde da je to isključivo njihova zadužbina, onda
potvrđuju tezu da smo mi Bošnjaci Turci, a ja se sa tim ne želim poistovjetiti,
koliko god Turska bila velika i povjesno značajna nacija.
Tako se mi stalno
vraćamo na problem razdvajanja nacionalnog od etničkog i vjerskog identiteta.
Teritorij određuje naciju. Kultura, norma, jezik i običaji određuju etnos.
Religijska ubjeđenja i praksa određuju vjersku pripadnost. Drugo i treće je
stvar izbora i intimnog osjećanja, ukoliko je moguće izbjeći predodređenosti,
koje nastaju pod pritiskom zajednice i okruženja. Nacija je data rođenjem u
okvirima administrativne jedinice i može se promjeniti odricanjem od istog, ali
se ne može negirati, kao što je to slučaj sa druga dva identiteta, koji zahtjevaju
učešće u praktikovanju identiteta. Da bi bili Francuz, ne mnorate se tako i
osjećati, već samo trebate tamo biti rođeni. Nacija dakle ne prelazi prag utvrđenog
političkoga reda, odnosno nacionalne države, već je tom državom određen. Potpuno
je drugi problem toga da li vas neko, ko sebe smatra društvenim arbitrom,
prihvata ili priznaje, kao nacionalno ravnopravnog s obzirom na vaše druge
identitete. Nacija je naddruštvena kategorija u idelnotipskom razumijevanju,
što ne mora biti realizirano u praksi, a što nalazimo, kao realno izvorište
gotovo svih problema u BiH.
Dakle,
pojednostavljeno, problem postera Mostara, na kojem nema džamija, je problem,
jer neki Hrvati džamije ne doživljavaju svojima, isključujući iz toga Stari
Most, a neki Bošnjaci džamije doživljavaju samo svojima, uključujući i Stari
Most. I jedni i drugi imaju problem identiteta, koji se gotovo isključivo
baziraju na religijskom određenju, uvodeći religijsku razliku kao primat, kao
dominantu, koja onemogućava bilo kakav drugi dijalog, odnosno uočavanje svih
ostalih srodnosti, sličnosti, podudarnosti. Ako ispravno razumijevamo Kinga,
onda nije moguć dijalog između Hrvata i Bošnjaka, dokle god ne budu džamije i
crkve kao objekti historiciteta njihovog grada, dio zajedničkog identiteta, odnosno
tačka dodira.
Međutim, važno mi je
skrenuti pozornost na nešto jednako važno ili još važnije, a to je da je ovo ne
samo tema od tri dana, već i da je uopšte tema, isključivo stoga, jer su u
pitanju vjerski simboli. Naime, ako analiziramo posljednjih 30 godina, vidjet
ćemo da se niko nije borio za BiH nacionalni identitet, određen
administrativnim granicama, kada su u pitanju bosanska jela, već su nam
prisvojili pite i ćevape. Niko se nije borio za Tornjaka, Posavskog gonića,
Bosanskog brdskog konja i druge autohtone životinje a da ne govorim biljke.
Niko se nije borio za to da napravi registar BiH imovine u zemlji, a pogotovo
ne u inostranstvu, te da zaštiti interese nacije i svih njenih građana.
Kod nas je sve ubleha,
šupljak bez konkretizacije. Nema nikakve odgovornosti, niti zakonske, a o
moralnoj ne bih ni da otpočinjem. Samo kod nas možete napraviti Komisiju za
popis državne imovine i da ista naplati debele novce, a da taj posao nikada ne
uradi.
Zato nemojte palamuditi
oko postera ili bilo kakvih ili bilo čijih izjava, kad decenijama šutite, ne
zanima vas, što se raskrčmila imovina zemlje u kojoj živite i u kojoj djecu
podižete. Jeste Univerizitet sa zapadne obale ukrao dio simboličkog identiteta
BiH, pa ako hoćete i Bošnjaka, ali Boga mi Velikoga, ukrali su nama naši
nesposobni i nezainteresirani, nemoralni Bošnjaci više nego svi posteri
svijeta. Neki će reći da su to džinska posla, a neki jednostavno, da je to sama
odlučila vještičija inteligencija.