Imam jednog prijatelja, koji je mnogima
dao puno od sebe, od svog vremena, strpljenja, mudrosti, ljudskosti, iskustva,
energije. Posebna je to vrsta čovjeka u ovakvom svijetu hijena, kakav mi
poznajemo i živimo! Postali smo prijatelji, tako što me, kao potpuni stranac
pozvao da mi pomogne, jer mu se svidjelo, kako pišem!
U ovakvom nakaradnom svijetu, laži,
licemjerstava, podvala, smicalica, spletkarenja, evo na svome primjeru, dragi
Čitaoče, možeš se osvjedočiti, koliko mi cijenimo prave vrijednosti, na konkretnom
primjeru, koji očituje činjenicu, da ti vjerovatno nikada nisi čuo za Vedada
Spahića, vrhunskog intelektualca, profesora, predanog i požrtvovanog tkalca
naše kulture, čuvara naše baštine.
Malo je onih koji su bošnjačku kulturu
i umjetnost, historiju i tradiciju tako lijepo njegovali i čuvali poput Vedada,
a gdje je on u podjelama, za hastalima „političkih čuvara Bosne“, sve ove
decenije? Na marginama! Vjeruj da je on te margine učinio najvrijednijim i
najčitanijim dijelom teksta, autentičnim mjestom susretanja mislioca i života!
Od takvih ljudi se u normalnim državama
pravi nacionalni brend, ali ne i kod nas! Previše je Vedad nenametljiv, tih, smjeran,
da bi bio zanimljiv u društvu cajki, mentalnih povračotina, instant zvijezda
koje možeš biti i ti i bilo ko drugi, lajavaca poput Zahiragića i ostalih
„čuvara svojih interesa“.
Mrzim Bosnu, a volim je! Mrzim
Bošnjake, a volim ih! Mrzim našu sklonost ispodprosječnosti i polovičnosti!
Mrzim koncept vrednovanja u kojem je „hedija i Bogu draga“! Mrzim vjeru u
efikasnost sabura iznad spremnosti, da mijenjaš stvari i uređuješ svijet po
mjeri čovjeka! Mrzim ljubav prema traču i mahalanju i spremnost, da lijepim
pričama krademo i prisvajamo velika tuđa djela!
Mrzim moju Bosnu i moje Bošnjake, jer
smo svjetlo nazvali mrakom, a volim ih, jer imaju Vedade! Sunčani dan primjetiš
istinski, tek kad se navuku oblaci! Tako i pravi ljudi u tvome oku zasijaju tek
kad te okruži mrak! Malo je pravih ljudi, al to što ih ima, oni zaista i
vrijede, a njihova vrijednost vadi Bosnu! Inače smo mi, bez njih, nadprosječno
loši ljudi!
Naučio sam od života, da prijatelj i
dobar čovjek ne čekaju da tražiš pomoć, već trče da je ponude i kada ti ne
treba! Tako nas, ponekada, ti dobri ljudi razmaze! Počnemo vjerovati da smo
važni i da vrijedimo, a u zbilji nam vrijednost daje njihova pružena ruka!
Naučio sam od života, da veliki ljudi
potiču rast drugih ljudi oko sebe, a mali, bijedni uhljupi, ne samo, da ti
trgaju plodove i lome grane, već gledaju, da te u korijenu sasijeku! Ovi loši
su popularni u našem društvu! Njih biramo na izborima, svake dvije godine, kako
bi potvrdili ispravnost i korisnost njihove zlobe i poganluka, a onda oni
jednako loše ili još lošije neljude postavljaju na pozicije naših šefova,
direktora, upravitelja i inih drugih lokalnih šerifa, kabadahija, kukavica
kojima kruna daje ono što nikada nisu imali, daje im da prostiš „muda“! Politički
korektno bi bilo, da na koncu ovog pasusa prikačim frazu: „Čast izuzecima!“,
ali neću, jer ne vrijedi ništa ni taj izuzetak, ukoliko ne diže svoj glas
protiv lošeg pravila!
Nema svijetle budućnosti za naciju,
koja ubija svoje lavove ili ih ostavlja na marginama! Posebno je loša prognoza
za one nacije, koje hijene nazivaju lavovima, jer društvo u kojem hijene
vrijede više od lavova, ne može biti ništa drugo do zajednica leševa!