Majstori smo izrugivanja i ismijavanja
vlastite tragedije. Na kraju krajeva mi smo autori većine viceva o Husi, Hasi,
Muji i Fati, a pri tome se tim istim vicevima vjerovatno niko tako sumanuto ne
smije poput nas samih. To svjedoči, u psihološkom smislu riječi, da smo na putu
ozdravljenja, samo što nikako da stignemo na drugu stranu.
Kako svaki izbori izgledaju gotovo identično, tako su i
svi postizborni periodi, u kojima se formira većina, kako bi se uspostavila
vlast, gotovo pa preslikani. Glavni motiv svih postizbornih perioda je
bešćutna, halapljiva trgovina!
Glavni akteri te trgovine su tkz. «preletači»!
Kategorija je to ljudi bez trunke karaktera, bez
skrupula, stida ili savjesti. Nekada su njihovi profili vidljivi već u toku
predizbornog i izbornog perioda, a nekada ostanu skriveni, zamaskirani, sve do
posljednjeg trena, onog pregovaračkog momenta, kada djeluje da su sve karte na
stolu, kada svi misle da više nema ništa u ponudi. Tada se ti najlukaviji,
najprepredeniji i najnamazaniji preletački asovi ogole. Njihove maske padaju u
fotofinišu ostavljajući sve bez teksta, otromboljene vilice, zabezeknutog
izraza lica i zbunjenih pogleda. Često su to likovi omiljeni kod običnog
svijeta, kojem su se uspjeli prodati, kao iskreni borci za pravdu i istinu, kao
anđeli zaštitnici slabih i ugnjetenih, kao domaći, bliski malom čovjeku i
njegovoj muci. U suštini su svi jednostavno beskarakterna bagra.
Za ove izbore su posebnu pažnju privukli preletači iz
Tuzlanskog kantona, koji su mandate dobili u strankama, čija je retorika bila
usmjerena kontra nacionalizma i SDA, a da bi ti isti likovi, hladno nakon
izbora odlepršali u nacionalističko gnijezdo, pod krilo SDA kvočke, pijučući
kao da nikada nisu ni bili ružni pačići već oduvijek samo obična pilad.
Posljednji primjer Kenana Uzunovića u Federalnom
parlamentu, koji je uzdrmao političku zbilju, jer spada u red onih navedenih i
opisanih u kategoriji majstorluka licemjerja, a specifičan je po nekoliko
osnova, koji nam razotkrivaju suštinu preletanja. Šta je tu tako posebno?
Kao prvo Kenan je na izbore izašao kao dio liste Bosansko
Hercegovačke Incijative, gradonačelnika Zenice, Fuada Kasumovića, koji je
Kenana, kao anonimnog dječarca uzeo prije nekoliko godina pod svoje mentorstvo
ulažući u njega velike političke nade sa projekcijom da ga naslijedi na čelu
grada, kada za to dođe vrijeme. Pri tome, ta BH incijativa i nije stranka već
neka vrsta projekta neovisnih političkih identiteta okupljenih oko nekoliko
zajedničkih ideoloških platformi, a prije svega borbe za građansku državu, bez
nacionalnih i vjerskih podjela, pri čemu je svaki njen član praktično neovisan
u donošenju svojih odluka i zauzimanja stavova.
Iz takvih okolnosti, iako je mladi Uzunović, svome
političkom «ocu», dobročinstvo, brigu, skrb i povjerenje uzvratio Brutovskim
manirom i nožem u «đale», ne vidi se nikakva potreba da, s obzirom da je član
pokreta neovisnih individua, a ne partije, uopšte pristupa bilo kojoj stranci,
a pogotovo ne NES-u, kojem je pristupio, a koji je ideološki dijametralno
suprotan svemu, za šta se zalaže projekat kojem je pripadao i preko kojeg je
dobio mandat u Federalnom parlamentu. Kada političar napusti partiju preko koje
je dobio mandat, dovoljno je nekorektno da zadrži taj mandat, a to da ga
prenese u drugu partiju je više nego ogavno i nemoralno, posebno ukoliko je to
partija sa potpuno suprotnim ideološkim konceptom, a što NES definitivno jeste.
Svako, može, nakon napuštanja stranke preko koje je dobio
mandat, ostati neovisan i to je onda barem dokaz, da nije u pitanju trgovina
već neslaganje sa organima stranke, liderom ili konceptom sprovedbe dogovorenih
odluka ili strategija.
Kada uzmemo u obzir, da je u ovom slučaju napušten
projekat (a ne stranka), u kojem je Kenan bio slobodan, da samostalno donosi
odluke i drži do svojih principa bez ikakvog uticaja, a da nakon toga prelazi u
stranku koja ne samo da je ideološki suprotno pozicionirana, već ima i jasnu
hijerarhiju u kojoj će on morati biti poslušan član, jasno dolazimo do neizbježnog
zaključka; «Sva preletanja su isključivo
iz materijalnih interesa (čitaj koferče sa penezima) i predstavljaju jasan
dokaz, o nedostatku bazičnog morala kod pernate gamadi!».
Zanimljivo će biti pratiti daljnji razvoj ove preletačke
krize, s obzirom, da je mlađahni poletarac Uzunović glasovima ogorčenih
zeničkih radnika i sirotinje došao na poziciju parlamentarca, sa benefitom
plaće šest do deset puta veće od prosječnih primanja u Gradu Čelika. Nije Zenica
grad poznat po praštanju i milosrđu, već dubokoj ogorčenosti i želji za
odmazdom za svaku sekundu beznađa, a posebno stoga što je do sada svaka politička
uzdanica ovoga grada odlaskom u Sarajavo, postala stranac sa kartom u jednom
smjeru, od kojeg se treba nadati većem zlu nego od najljućeg neprijatelja.
Vrijeme će pokazati, kuda putuje ovo jato i u kakve
krajeve «naš Keno» prati političke karavane, dok mi glasači za njima uludo
lajemo!