Nedozrele nacije poput te
takve nejake, neoblikovane djece, koja ne posjeduju kontinuitet postojanja,
čija je povjesnost siromašna i konkretnim i apstraktnim sadržajem u smislu
subjektivnih pripovjedanja o vlastitoj prošlosti u kontekstu samodovoljnog ali
i interaktivnog postojanja, a čija, s obzirom na fakat kratkog društveno-
kulturno- civilizacijskog postojanja, historičnost u smislu evidentirane,
argumentovane, objektivne vremenske protežnosti i ostavljanja relativno trajnog
traga na «platnu Velike Slike», niti ne postoji, posežu često za imaginacijama,
lažnim sjećanjima o vlastitom postojanju, konstrukcijama isfantaziranih lanaca
prenosilaca tih sjećanja, često sabijenih u forme «epskih opjevavanja»,
mitoloških dekonstrukcija i proročanskih predviđanja «kosmičke uloge»!
Tako, bez obzira na realnu
vremensko- kulturnu epohu kojoj pripadaju u smilu prostorno-vremenske uklopljenosti,
te nacije se vraćaju pripovjedačkoj, šamanističkoj, ritualnoj formi društvenog
funkcioniranja. Narativi njihovih duhovnih i svjetovnih lidera se podudaraju i
postaju jedinstveni i jednoznačni. Mitološke pripovjesti postaju primarni
obrazac društvene interakcije, u funkciji okupljanja, priskrbljivanja
univerzalnog smisla, te promoviranja ideje kosmičke uloge namjenjene
nacionalno- religijskom imenitelju, pod koji «nedonošće» potpada!
Svjetovni lideri tako postaju
uglavnom «odabranici», «spasitelji», neka vrsta «mesija», koje sveštena lica
podržavaju i podupiru u ime «Univerzalnog», u ime «Sveprisutnog», u ime
«Tvorca», praOca sa kojim postoji neka vrsta Ugovora, koji podrazumijeva:
odabranost, patnju i nemilost, žrtvu, te u konačnici negdje na «horizontu
zbivanja» i katarzičko dosezanje «Obećane zemlje». Ponekada, zbog straha od
razotkrivanja, Tvorac se ne imenuje, već se samo sluti u pozadini lidera, za
koje se unesrećene mase nadaju, da su u direktnom dosluhu sa «Nepokretnim
Pokretačem svega»!
Lideri pri tome slijede
dokazano uspješne obrasce pripovjedanja o «Velikoj Tajni», misteriju smisla,
slijedeći istinu o prirodi masa, koja kaže, kako će mase slijediti one, koji su
u stanju da obećaju nevjerovatniju laž od drugih!
Ta praiskonska sprega između
«duhovnog i svjetovnog», što se vizualizira na pozornici javnih pojavljivanja,
kroz paralelno, simbiotičko pojavljivanje političkih i društvenih poluga moći,
kao predstavnika sekularnog, skupa sa vjerskim, duhovnim čuvarima, u svakoj
svojoj postavci i uvijek, jasno asocira na takva povjesna pojavljivanja i
sadejstvo «faraona i žreca», «nebeskih vladara i njihovih šamanističkih sjena»
i uvijek je u funkciji manipuliranja pukom, zavođenja masa kroz osjećaj
pripadnosti nečem većem, širem kontekstu i ulozi, stvarajući privid, makar i na
tren, da obični, bijedni, životom slomljeni čovjek, pripada nečem važnijem, da
je zubčanik u kosmičkom mehanizmu, bez kojeg se kazaljke neće poklopiti i svrha
neće biti dosegnuta!
Kroz tu spregu, stvara se
iluzija božanskog namjesništva, hrani se vjera u dosezanje višeg cilja, za koji
najprije treba patiti, treba iskazati strpljenje i duboku posvećenost! Treba
iskazati bezrezervno povjerenje u to, da trenutna patnja ima funkciju u
potvrđivanju vrijednosti pojedinca, njegove zaslužnosti za mjesto na grupnom
portretu, u hladu budućih rajskih «bašći»! Vladar, tako biva namjesnikom,
odabranikom, predodređenim, a takav nikada nije glup, neobrazovan i nesposoban,
već prosvjetljen kroz uvid u smrtniku nedokučive razloge!
Zato lideri zatupljenih krda
balkanskih, mogu i smiju, prolazi im, da baljezgaju notorne gluposti i
nebuloze. Zato Vučić može biti «Spasitelj nacije», koji se u svakom segmentu
žrtvuje za viši cilj, pa makar to značilo i da neće ići na more! Zato
Milenković može držati «kokainske monologe» i THC-ovske dijaloge! Zato
Izetbegović Mlađi može glasače zamjeniti robotima i «hajtekom» i da ga narod
ipak slijedi, da slijepo u njemu vidi uzdanicu, vizionara i lučonošu! Tim
klošarima, što vrijeđaju zdrav um i inteligenciju, crkveno- nacionalni kontekst
je dao ulogu mističnih i proročanskih spadala, u čiju svetost sumnjaju samo
«nevjerni»!
Svi su religijski obrasci tu
prepisani. Zabrana sumnje u izabranost «svetih»! Društveno isključivanje
nevjernih i propitujućih! Zahtjev, apsolutne predanosti patnji u cilju
dosezanja «raja»! Bezrezervna podrška mesiji otjelovljenom u liku i djelu
nacionalnog vođe, čija je nepogrešivost potvrđena od strane crkve i kroz odrede
botova, «ahbaba» il «apostola»! Njegovo
je božansko pravo nesporno, jer je potvrđeno bremenom žrtve iznešenim na
plećima običnog čovjeka, koji krvlju potvrđuje svoju podršku, a fotkom dokazuje
izborni glas! Taj obični čovjek nema dvojbi u sposobnosti svojih vođa, da spasu
naciju, vjeru, našu djecu, makar stvaranjem njihovih robotskih inačica! On se
divi tom nerazumljivom mrmljanju i nebulozama jer vjeruje kako zasigurno nose
skrivenu poruku il tajnu šifru, koju razumiju samo mudri! Tako se uvijek iznova
obnavlja savez između Boga; crkve, koja tumači Njegovu volju; vođe, kojeg crkva
potvrđuje; i naroda, koji svima njima mora da vjeruje, kako bi održao nadu u
smislenost i uređenost svijeta! Nebeski savez, koji nas drži na uzici hiljade
godina, obećanjima o tome da poslušni jaganjci, nakon klanja, idu u raj!
Oni koji su pozornije iščitavali
historijske bilješke, vjerujem kako dobro znaju, da se ovakvu «nebesku bagru»
samo ognjem i vješalima može poslati u prošlost! Neki pak kažu, kako bi se i
bez Francuske revolucije stvari promjenile u istom pravcu, al bi duže trajalo
to pretumbavanje. Boga mi, ovo kod nas već predugo traje, al eto u iščekivanju
revolucije, pokušajmo još jednom novu priču otpočeti olovkom, križićem na
izborima!