Kako je ovo, moja ,101.
kolumna za Buku, asocirala me na priču o dalmatinerima istog brojčanog stanja,
a onda se slobodnim asocijacijama prelila u naslov usklađen sa mojom prvom
knjigom poezije, «Pseća poetika», u kojoj se pseći svijet oslikava u ljudskom i
obratno, često brišući granicu između njih.
No krenimo redom, od
početka, pa sve do naslova!
U predizbornom periodu
i nakon njega, mnogi su, sa naoko različitih strana, udarali na Nermina Nikšića,
kako je nesposoban, kako je dobar čovjek ali loš političar, kako nije u stanju
ništa završiti, kako nema podršku niti u svojoj stranci niti u narodu. U
prirodi je, časna insana, da se zauzme za onoga, na koga svi udaraju, posebice,
ako im je jedan od glavnih argumenata protiv njega, taj, da je dobar čovjek, tako
da sam se zdušno i ponekada, možda i preko granice dobrog ukusa, zalagao za tog
čovjeka, koji je, eto, kako njegovi neprijatelji tada govoraše, više čovjek
nego političar.
S obzirom da je taj
nesposobni nepolitičar u narednom periodu uspio od dosta lošeg rezultata SDP-a,
napraviti iznimno jake pozicije u vlasti, te koordinirajući različite interese,
gotovo nepomirljivih koalicionih partnera, istisnuti SDA po prvi puta potpuno
iz vlasti, čini se besmislenim opet i nanovo braniti tog čovjeka, koji je sad
eto i premijer na čelu federalne vlade u kojoj je SDP, zahvaljujući njegovim
strateškim manevrima, dobio ministarskih mjesta više nego je mogao i sanjati.
No, bez da branim Nikšića,
moram odgovoriti na tekst Senada Avdića na portalu NOMAD, pod nazivom, «Nermin
Nikšić, ucijenjen ili podcijenjen», čisto stoga što ja kao svaki, do kosti drčni
Bošnjo, ne volim, tačnije organski ne podnosim, da me neko, pa bio to i Senad
Avdić pravi budalom.
Naime, u tom tesktu,
Avdić k(l)aže, kako je Nikšić sebi, prevarom i smicalicama, obezbjedio još
dvije godine mandata na čelu partije, kako bi utvrdio svoju vlast, te da je na
pozicije oko sebe, a prije svega u vladi, iz reda SDP-a, postavio nesposobne,
islužene i besperspektivne ljude.
Iz ljubavi prema istini
i iz inata bošnjačkog, koji ne tolerira, da mi «moj» piša po pameti, želim
iznijeti sljedeća zapažanja:
Kao prvo, Nikšić na
početku Kongresa, izgovori, za naše političke prilike, nevjerovatnu konstataciju,
a koja se da svesti na to, da gotovo sve, što je postigao u posljednjih 20
godina, duguje Partiji, te da je zbog tog duga, njoj i njenim interesima u
potpunosti na raspolaganju. Znate mnogo je SDP-ovaca, koji puno više duguju
Partiji, a posljednjih mjeseci svjedočimo njihovom bahaćenju, narušavanju
ugleda i interesa te iste partije, a da ne govorimo o tome da im ne pada na
pamet da priznaju, kako bi bez partije vjerovatno tavorili negdje na rubu svoga
sela ili ispod kakvog opštinskog šaltera, u poziciji kakvog ćate ili pomoćnika
referenta za nejasna pitanja. Mnoge je partija napravila od blata, pa ih
izvikala u eksperte, da bi oni potpuno zaboravili, da iza njih ne stoji ništa
sem tog dobrog glasa iz usta partijskih drugova.
Kao drugo, nije Nikšić
na svoju ruku predložio da se izborni Kongres odgodi do iza lokalnih izbora,
već je to prijedlog lokalnih organizacija, a odatle naslov sa vrha, koji da
naslutiti, kako su čelnici i delegati tih organizacija, prije svega bili
motivirani potrebom, da oni ne budu smijenjeni na unutarstranačkim izborima,
sad kad se sofra namjestila i kad je napokon prilika da se omaste brci. Dakle,
kako naslov veli, Avdiću, ne laje pas zbog sela već zbog sebe. E, sad možeš
dobaciti, kako je on na to pristao, a da zatvoriš oči pred istinom, koja veli,
kako su mnogi, partijski drugovi, odavno na talasu SDA-ove etnoreligijske
ideologije, a ne socijademokratskih tekovina, te da bi možda iskoristili
partijske izbore, za pokušaj preuzimanja partije i vraćanja SDA u vlast kroz novu
koaliciju, a što je odgađanje izbora uklonilo kao prijetnju. Činjenica je da je
Nikšić premijer i da više neće biti biran na čelo partije i da ovo njemu
ponajmanje treba sada kada ima pune ruke posla oko Federacije, ali se čovjek
žrtvuje radi kolektivnog interesa.
Kao treće, ljudi koje
si nabrojao kao nesposobne, islužene i nedorasle, a to su: Zukan Helez, Jasna
Duraković, Vojin Mijatović, Damir Mašić, Jasmin Imamović, vjerovatno si mislio
i na Nerina Dizdara i drugi, zasigurno su najbolje što u ovom trenutku SDP ima,
ili su među deset najboljih, te je takav kadrovski zaokret ka realnim
kriterijima doprinosa i sposobnosti kandidata, ozbiljan pomak ka novom
vrednosnom sustavu, kakvog nemamo decenijama na političkoj sceni. Na žalost,
teško da to Nikšić može preliti i na niže nivoe vlasti, jer tamo nema
kvalitenih kadrova, zbog decenijskog osipanja.
Ukratko Avdiću, prvo
sam trebao braniti Nikšića što je nesposoban i nevješt, premalo političar a
odveć čovjek, a sad kad je sve postigao, čega su se tvoji naručioci bojali da
će postići, sada ga trebam braniti jer je sposoban, proračunat, promućuran i
lukav. Dajte se odlučite više, kakav je taj Nikšić, jer niko ne nemože biti baš
sve, po potrebi, osim ako je potreba dnevnopolitička, naručena komadom masnog mesa
sa kostima, zbog kojeg mahalska paščadija laje i zavija.