Neki dan, u prostorijama kantonalne SDA
Tuzla, desio se zamalo ultimativni meč teškaša oko izbornih lista, odnosno
pozicija na predloženim listama za predstojeće izbore, gdje Salko Zildžić na
famozne liste nije stavio Smaju Mandžića, koji je očito smatrao da na to ima
apsolutno pravo! Prisutni članovi kantonalnog odbora jedva su spriječili krvavi
okršaj, barem privremeno, ali nisu uspjeli spriječiti da snimak cijelog
dešavanja procuri u javnost!
Da je Salko Zildžić, nekadašnji
višestruki prvak svijeta u Kick boxu, znao šta će mu donijeti budućnost, mogao
je izgovoriti proročansku frazu slične konotacije, tipa: «Sada sam možda
najjači čovjek na svijetu ali nikada neću biti najopasniji baja u mojoj
kantonalnoj SDA!».
Ko je gledao snimak, mogao je jasno
vidjeti, da se sa Smajom Mandžićem nije šaliti, da ga samo budala može
podcjeniti, te da je opasno utrenirana «zvijer», kao i da se radi o nekome ko
ne preza ni pred kime i ni od čega. Vidljivo je da se radi o nekome ko je
spreman na sve, a Salko iako vrhunski borac, nije takav dojam kamikaze ostavljao
ni u ringu, pa ne čudi da nije fatalista niti na asfaltu političkih oktagona!
Ima Smajo iza sebe junačku ratnu
prošlost, jedini je živući nosilac odlikovanja Zlatni ljiljan sa zlatnim
vijencem, pet puta ranjavan, nezaustavljiva ratna mašina, kakva bi u Titovoj
državi samo po paradama 365 dana u godini hodala o državnom trošku.
No šta nas je naučio ovaj snimak mimo
toga da je status najjačeg relativna kategorija?
Vidjeli smo u motivima za ovaj
konflikt, kao i stepenu zle krvi koja vri među akterima, koliko je ta vlast
opasna droga i kakvu vrstu poganluka izvlači iz ljudi! Vidjeli smo da to nisu
čista posla, već šejtanske stvari i manifetluci, što lako dovedu do tragedije,
do kolateralne štete nevinih žrtava, kao i do gubitka mjere, dostojanstva,
časti, čojstva i ljudstva. Kao i svaka druga ovisnost, tako i ta o vlasti,
proguta čovjeka. Kako kažu, prvo čovjek uzima drogu, pa droga uzima drogu, a da
bi na poslijetku droga uzela čovjeka! Tako i ta vlast na kraju uzme čovjeka!
Uzme sve ono ljudsko iz njega i ostavi ljušturu koja prazninu u sebi pokušava
natrpati lažnim slikama moći i važnosti. Ne nestanu u tom procesu samo ti
ljudi, već nestanu i njihove cijele obitelji, jer kao svaka droga tako i vlast
ponajprije uništi one najbliže oko drogeraša, isisa im dušu, oduzme pravo na vlastiti
život i slobodu mišljenja, osjećanja i djelovanja. Ako on služi toj žudnji za
moći i vlasti, svi njegovi najmiliji dužni su dati sebe za taj cilj.
Vidjeli smo i kako politika ne
funkcionira na idealima, vrijednostima za koje se članovi bore i zalažu, već
isključivo na ličnom, trenutnom interesu pojedinaca. «A poslije mene potop!»,
krilatica je ne samo Putinova, već svakog od tih štakoraša željnih moći, tih
malih despota, lokalnih šerifa, što im je taj isti Putin uzor u svom
nesmiljenom prakticiranju moći! Svako od tih «kandidata» sa lista, što će sutra
svraćati u tvoj intimni prostor, da ti prodaje ublehe o tome da je on promjena,
da je on naša karta za bolje sutra, isključivo je motiviran svojim žudnjama za
više, najviše. Ti si mu pri tome samo valuta za potkusurivanje talona na
kartaroškom stolu. Kako se moćno, boja SDA zastave, uklapa u tonove kockarske
čohe! Ništa u životu, niti sveukupnom postojanju nije slučajno, već uvijek sa
namjerom, pa zato tako istinito zvuči i to da smo mi, za njih, samo žetoni!
Vidjeli smo kroz taj snimak ne samo
njihove nijete, već i njihove halove i ahlake, njihovu predanost praktikovanju
vjere i međusobnog odnosa vjernika. Najveći grijeh je, tako su mene učili,
činiti nemoral, razvrat i zulum, a sebe prozivati pri tome vjernikom, jer je to
sramoćenje vjere, al toga očito u nas ne nedostaje, niti će nedostajati, dok je
nama Novalića, Sarajlića, Zildžića i Zahiragića i čitave vojske njima sličnih
kadrovskih zombija! Okreni se za guzovima i prije i poslije džume! Daj od pokradenog,
za vjersku zajednicu! Budi u jedinstvu, gdje nam je snaga i haram će ti postati
halal! Opasno je vrijeme u kojem su kriminalci «braća sa džume»! Opasno je
vrijeme u kojem su polupismene barabe uzori, prema kojima vaspitavamo našu
djecu! Prvo je opasnost za sadašnjost a drugo za budućnost.
Na kraju još osjećam obavezu da budem
iskren pa da kažem kako se eto u svim strankama, manje više, slično kolju,
ubijaju, vrijeđaju i kleveću oko izbornih mjesta i kandidatura. Zato je tako
svijetal primjer Nermina Nikšića, koji je nudio kandidaturu za predsjedništvo
Denisu Bečiroviću, pet, šest puta, dok ovaj nije prihvatio. Zato je teško
normalnom i razumnom čovjeku čiji svijet nije na prolaznim vrijednostima, da ne
čeznu za tim trenutkom u kojem nam je Neka pokazao šta znači vjerovati u
ideale! Na takvim se žrtvama i ljudskostima grade novi vrli i bolji svjetovi
druže, a ne na otkidanju glave za mjesto nosioca jebene kantonalne liste!
Još ti trebaš pure jesti Salko, da od
prvaka svijeta postaneš prvak čestitosti, kakvim nam ga je u amanet svojim
stavom i odlukama predao Nikšić! Ima još uvijek nade za ljevicu, da veže neki
aperkat na desni kroše, druže!