Akademske slobode se
principijelno odnose na slobodu poučavanja vlastitom vrijednosnom i misaonom
sistemu! Radi se dakle o nedodirljivosti nastavnika i njegovog procesa
poučavanja u interakciji sa studentom, ili potencijalnim saputnikom u procesu
razvijanja određenog sustava predloženih rješenja i pretpostavljenih istina!
Akademske slobode se ne odnose na to da rektor i njegovih
pet prorektora odlučuju na svoju volju šta će se u okvirima akademske
institucije prihvatiti a šta ne, na šta će se trošiti sredstva predviđena od
strane osnivača, niti da li će neko napredovati, razvijati karijeru ili imati
priliku da aplicira za učešće u akademskoj zajednici! Ne odnose se akademske
slobode na to da možeš primati plaću, a ne dolaziti na radno mjesto ili pak
voditi dnevnice u BiH,a boraviti u inozemstvu. Akademske slobode ne
podrazumijevaju da zloupotrebljavaš fondove ili projekte za svoje personalne
potrebe bez sankcija. Akademske slobode ne znače da dekani i njihove klike mogu
na svoju ruku zaustaviti nečiji akademski razvoj. Nisu one sadržane niti u
beskrajnim mogućnostima da u okvirima Senata ili NNV-a lobiraš za neki interes
koji je van zakonskih regula i da on prođe ili da se na lažnim argumentacijama brani
ili ruši nečije pravo na prvi ili drugi doktorat, kako je to bilo u slučaju
moje prijave drugog doktorata odbijene prije osam godina isključivo na osnovu
ličnih animoziteta vladajuće klike na univerzitetu u to vrijeme i pored
izdvojenog pozitivnog mišljenja potencijalnog mentora, koji je između ostaloga
bio jedini član te komisije iz oblasti prijave doktorata! Zamislite apsurda u
kojem se doktoru nauka sa objavljenih u to vrijeme 30 naučnih radova i tri
knjige odbija prijava doktorata na univerzitetu na kojem je već u zvanju
izvanrednog profesora!
Primjer mog drugog doktorata treba samo da uvodno oslika
pogrešno tumačenje akademskih sloboda u svjetlu lične motivacije da pišem na tu
temu, a kako ne bi ostalo mjesta za sumnju da je neko moje mišljenje naručio.
Moja su mišljenja uvijek zasnovana na uvjerenjima iako pri tome prečesto u
konačnici na moju štetu, zbog temeljne istine našeg društva koja kaže «Sa
rogatim se nije bosti!».
Nego da se vratimo na povod ovog pisanja! Naime, 13.04.
na jednom našem portalu, koji je važno je to napomenuti cijenjen portal,
osvanuo je tekst koji već u svome naslovu navještava nedostatak akademskog
manira, svodeći proces označavanja na učičarske fraze u krajnje populističkom
maniru. Taj tekst se bavi ugroženošću akademskih sloboda na matičnom
univerzitetu koji hrani moju obitelj, bacajući medijsku sjenu po ko zna koji
puta na funkcioniranje našeg univerziteta koji je zbog ovakvih i sličnih
pisanja u periodu od 5 godina sa pozicije jednog od najbolje rangiranih
univerziteta u BiH spao na dno ljestvica koje mjere uspješnost visokoškolskih
institucija. Znate, ljaga ubija i najjače, i opasnija je od stvarnih
nedostataka, jer stvarne možete pokušati ukloniti dok imaginarni nisu
dohvatljivi!
Tako autor tog tendencioznog teksta, koji ministra
obrazovanja, porijeklom iz redova UNZE, naziva klošarom, iznosi niz
nepotvrđenih i nedokazanih sumnji u legitimnost radnji i akademskog digniteta
jedne skupine kadrova našeg univerziteta u interesu druge skupine kadrova tog
istog univerziteta. Autor međutim nije sa našeg univerziteta. Nisam čitao da je
taj autor napadao i kritikovao Sveučilište u Mostaru sa čije se trpeze hranio i
na čijim je jaslama ojačao. Zamislite kada bi ja, a nikada nisam, kritikovao i
napadao univerzitete drugih gradova. Neprimjereno i više od neprimjerenog!
Pored toga autor tih redova je ogromne honorare naplatio na našem univerzitetu
u velikoj mjeri i zahvaljujući ljudima iz obje spomentute skupine dok su iste
bile u okvirima jedne interesne klike. Upravo izraz interesna klika najbolje
opisuje funkcioniranje univerzitetskog prostora, jer se pod okriljem akademskih
sloboda i neovisnosti od politike krije potreba za nekontroliranim i nenadziranim
ostvarivanjem interesa određenih skupina okupljenih oko neke vrste podvale, manifetluka
ili lopovluka!
Autor tog spornog teksta dakle narušava ugled moje kuće
od koje je imao više interesa i u kojoj je kao «honorarac» ostvario više
pogodnosti nego ja kao stalni uposlenik.
Uvaženi autore, ja sam taj koji ima pravo da kritikuje
svoju kuću! Ti počisti u svojoj! Moju avliju ti prepusti meni, a svojom se
pozabavi ako imaš motiva! Kakav god da je moj ministar, on je i moj akademski
kolega pa ćemo to mi sa njim sviđati i razračunavati. Ti nam ne trebaš sa
svojim malicioznim i tendencioznim pisanjem koje prije svega ruši ugled UNZE.
Veliku si grešku napravio što si u toj borbi za svog
naručioca redaka ružnim pjesničkim slikama pokušao baciti ljagu na jednog od
rijetkih kojeg je zenička čaršija smatrala intelektualcem. Uzbihuzurio si
pokojnika, a to je i za tebe kao ateistu previše! Da nije bilo Škulja, odnosno
pokojnika kako ga ti nazivaš ne bi bilo ni ministra Spahije, činjenica je, ali
ne bi bilo ni tvog naručioca, kojem je taj pokojnik otvorio sva vrata i sve
kapije zeničke, pa nam sad ovdje prosipa silu, evo već skoro deceniju, ko da je
iz srca Zenice, a ne iz nekog bezimenog zaseoka pokraj Bugojna! Upravo je taj
naručioc najbolji primjer svih interesnih klika u univerzitetskoj zajednici, pa
je opšte poznato kako se isti javno busao da postavlja i smjenjuje rektora, da
imenuje i reda političke koalicije i vlade i tome slično, a sve zahvaljujući
tome što ga pokojnik, čije ime sad žrtvuje za sitni ćar, promovirao!
Tvoji naručioci su uvaženi akademiče zavadili univerzitet
unutar sebe i van sebe. Ti naručioci pate od adolescentnih nesigurnosti te u
potrazi za identitetom i svojom seksualnošću ulaze u «intimne» odnose i gdje je
primjereno i gdje nije. Njihovo takvo, iskompleksirano i frustrirano ponašanje
proizvelo je niz sudskih procesa i po univerzitet negativno konotiranih
presuda. Ti su naručioci otpočeli svoje lične sukobe sa nizom moćnih ljudi, a
zalog u tim sukobima je univerzitet i mi uposleni na njemu. Mi trpimo
posljedice njihovog «mjerenja čiji je veći», jer nisu u stanju od preplašenih
dječaka koji u svakoj prilici posežu za agresijom i silom, izrasti u ozbiljne
muškarce, kojima je interes zajednice ispred vlastitih seksualnih maštarija o
dominaciji i praktikovaju moći. Ako i uzmemo u obzir da im je taj sado-mazo
princip iskreno usađen pod kožu, neprimjereno je tu vrstu igrice protiv volje
nametati ostatku akademske zajednice koja je više zabavljena intelektualnim
dostignućima nego kafansko-bordelskim odmjeravanjima sile!
Da još jednim razjasnim, ne valja kod našeg misnistra
mnogo šta, ali zakonska rješenja u kojima se umanjuje moć interesnih klika u
okvirima institucija visokog obrazovanja, zasigurno nisu greška već iskorak ka
akdemskim slobodama, jer garantiraju prostor u kojem se neće mladi docent ili
viši asistent morati «uvlačiti u dupe» dekanu ili rektoru i njihovim
pobočnicima, već će se samo trebati osloniti na svoj akademski rad i rezultate.
Neće morati sjeliti sa tim klikama po kafanama i plaćati njihove cehove da bi
napredovali u akademskoj karijeri već će biti dovoljno kao i u ostatku svijeta
da istražujete i pišete. Ta vrsta slobode koju tvoji naručioci akademiče traže
sadrži ozbiljan višak slobode koji često vodi ka diktaturi i samovolji, a
potonju smo već u više navrata i vidjeli i osjetili.
Lijepi pozdravi za Vas uvaženi autore! Žao mi je što Vaš
intelekt ponekada zaluta u skladu sa potrebama interesnih klika! Jasno mi je da
se samo tako može živjeti od intelekta u Bosni ali nismo mi valjda spali na te
niske materijalne strasti!