Po prvi put imamo priliku vidjeti, kako bi izgledalo
društvo u kojem nacionalni šupljaci nisu priča svih priča, jedina tema, čiji
svi epilozi završavaju ratnim prijetnjama, ugrozom i izdajom babovine, gaženjem
svete nam vjere i utabanim stazama ka novom genocidu! Šansa je ovo, možda
historijska, a sigurno zadnja, da se zaustavi egzodus mladih i ne tako mladih,
koji masovno odlaze. Prigoda je ovo, što nadilazi podjelu fotelja, zauzdavanje
izvora moći, mahalske minder interese, palanački egzistencijalizam i razvojne
bolesti kasabe!
Došlo je vrijeme krupne promjene, trenutak zaokreta, čas
naplate tri decenije čekanja, u bespuča uprtih pogleda punih iščekivanja i
nade, što prose za minimum ljudskog dostojanstva, za mrvu poštivanja, za trun
pravde!
Došlo je vrijeme velikih događanja, a takva vremena
trebaju heroje!
Definicija kaže, kako je heroj, odnosno junak, izuzetno
hrabar čovjek, koji spašava druge
ljude i brani ih od zlih ljudi, ili nekih drugih
prijetnji!
Pri tome taj naš junak ne mora da bude obavezno i
apsolutno dobar ili moralan, već je dovoljno da je na strani pravde, na strani
slabih i ugroženih, a protiv sile i zuluma. Može taj heroj biti, što često u predajama,
legendama i mitovima i jeste, neko ko je bio na strani loših, pa se okrenuo
protiv njih, a u korist naroda!
Formira se vlast na svim nivoima, od državnog do
kantonalnog i po prvi puta se formira bez učešća SDA!
Povjesna zgoda može se istina lako premetnuti u propast,
katastrofu, debakl, fijasko ili ti havariju, što sada, već opoziciona SDA,
zasigurno priželjkuje, spremna za takav ishod žrtvovati svetinje, jednakom
ravnodušnošću, kakva je pratila njihovo žrtvovanje republike, armije, himne,
zastave i u konačnici odbacivanje, jasne podjele uloga devedesetih, na dobre,
loše i zle!
Šta učiniti, kako bi šansa prerasla u poželjne ishode, u
vrhunac ljudske solidarnosti, altruizma i humanizma, kreativnog prosperiteta,
vladavinu pravde i zakona, društvo jednakih šansi za sve, zajednicu uzajamnog
poštivanja, uvažavanja i prihvatanja, sustav adekvatne procjene i nagrađivanja
učinka, doprinosa i uratka, objektivnog vrednovanja i nagrađivanja?
Prilično je jednostavno, ali istovremeno i
prekomplikovano za otomansku tradiciju u kojoj bez obzira na naciju i vjeru svi
na ovim prostorima živimo! Tradicija je to dvorskih dodvoravanja,
snishodljivosti, podilaženja, laskanja, podgovaranja, poturanja, došaptavanja,
spletkarenja, urota i patvorenja! Tradicija u kojoj očas svjedočimo narodnoj
umotvorini, u kojoj, «dva loša ubiše junaka (Miloša)»! Tradicija je to u kojoj
mitom, spletkama, nepotizmom i korupcijom nesposobni, preko leševa sposobnih,
dolaze do zvijezda!
Prilično je jednostavno, al treba imati srce junačko, pa
odsjeći «kako Bog zapovjeda», «ni po babu, ni po stričevima», pa vlast dati
najboljima, najsposobnijima i najhrabrijima, onima sa osjećajem za pravdu, sa
suosjećanjem za potrebite, onima što služe zajednici i kojima je «istina draža
od prijatelja», kuma, brata ili djeteta! Među njima pak birati po pameti, ali
da je od pameti čestitost preča, al da je od čestitosti još važnija hrabrost i
srčanost i da im je data riječ draža od života!
Zašto srčanost i hrabrost stavljam, kao najvažniju
osobinu, iako sam čovjek pera i nauka? Zato što je ovo doba, koje treba heroje,
da zaštite dobre od zlih! Zato, što nam trebaju oni koji neće ustuknuti, koji
se neće uplašiti ili predati u tom obračunu sa kriminalom, korupcijom,
nepotizmom, trakavicom kriminogenih sudija, tužioca i policijskih službenika i
visoko pozicioniranih obavještajnih dužnosnika, što su ovaj despotski režim
držali na vlasti tri decenije!
Trebaju nam heroji, pa makar i oni poput Čarls Bronsona u
«Smrtonosnoj želji» ili Klint Istvuda u «Prljavom Hariju». Treba nam mitološka
katarza, u kojoj će nastati neka nova pjevanja, što donose nazad već decenijama
izgubljene vrijednosti! Treba nam neka naša liga pravde, društvo opakih
đentlmena!
Zato, gospodo i drugovi, vodite računa o tome, kakav ste
teret ponijeli, pa režite po pravdi i istini, i ne varajte na kantaru, ni u
svoju, ni u korist svojih bližnjih! Ne kolje se tele, zarad kile mesa!