Kolumna

Dženan Skelić: Bošnjaci u očima križara

Protekle sedmice, pozornost su mi zaokupila tri naoko nepovezana incidenta!

14. septembar 2022, 8:37


Prvi je udžbeničkog karaktera. Naime, u mome naselju se nalazi jedna od najpitomijih knjižara u koje sam ikada ušao. Moje najmlađe čeljade redovito, kad god ima priliku, vuče u tu knjižaru kao u Diznilend! Još je malena, ima tek dvije godine, pa joj je taj svijet šarenila i slikovnih prikaza prozor u uvijek novo i nepoznato, fascinantan i nadnaravan put transcedentnog iskustva, koji omađija i ponese, baci u trans i opšte uzbuđenje! Prirodno, da je na tom obilasku pratim u stopu! Čekajući da ona odabere prikladnu knjižicu za djecu, obično razgledavam naslove za odrasle! Prošle sedmice, te naslove za odrasle nisam mogao dohvatiti okom jer je prostor osvojila brigada školskih naslova udžbeničkog i priručničkog karaktera!

Ne lezi vraže! Ko traga za temom i u hali je nađe, pa što ne bi u gomili udžbenika!?

Pogled mi zakova naslov udženika! «Vjeronauka»!

Baš «Vjeronauka». Ni islamska, ni katolička ni pravoslavna, ni budistička, ni džainistička, ni manihejska, već samo i jednostavno, izričito i nedvosmisleno: «Vjeronauka»! Upališe mi se bezbrojni upitnici nad glavom, kakvi se inače pojavljuju u stripovima, a umom prostruji pitanje o značenju takvog naslova, o pitanju svih metaznačenja, svih utkanih, u sjeni «mi i drugi» naslučenih poruka, motiva, htijenja i namjera! Šta poručuje naslov «vjeronauka» bez prefiksa, bez doznačavanja koje ograničava?

Da li taj označitelj u sebi sadrži poruke, koje neko poput mene sluti, barem svedene na sljedeće:

·         Postoji samo jedna vjera i to «naša», pa samim tim postoji samo jedna istinska vjeronauka o toj jedinoj pravoj vjeri. Sve ostale vjere su lažne te treba ignorisati činjenicu njihovog postojanja!

·         Ovo je naš grad, naš entitet, naša država u kojoj smo samo MI ili bi barem tako trebalo biti, pa ako se pravimo dovoljno sljepi i gluhi za postojanje drugih, valjda ti drugi shvate da ovdje ne trebaju postojati i napokon potpuno odu! Mi koji smo jedini «s punim genetskim» pravom na državu, smo jedne jedine prave vjere i stoga je nepotrebno preciznije definirati vjeronauk kojem je namijenjen udžbenik, što ga je odobrilo «naše» Ministarstvo obrazovanja, koje nema razloga iskazivati bilo kakav senzibilitet za druge, jer drugi, prirodno, nisu naši, te ne zaslužuju i ne zavrijeđuju empatiju!

Da bi se na vrijeme ogradio, od bilo kakve manipulacije zlonamjenog čitatelja, imam potrebu istaknuti, kako duboko vjerujem, da se sporni udžbenici «Vjeronauka», redovito dešavaju ili jesu pravilo i drugih, tamo gdje su oni «većinski» ili postoji tendencija da budu! Ovaj incident je pokazatelj tendencije ka isključivanju, ignoriranju i negiranju drugog i vodi u samoizolaciju.

Drugi incident se desio u kontekstu kontinuiteta dolazaka predsjednika Turske u BiH u toku izborne kampanje, kako bi se pružila bezrezervna podrška «bratu Bakiru» i njegovoj privatnoj partiji! Ne samo da je postalo pravilo i norma to da Erdoan, za razliku od Vučića i Milanovića, ima puno pravo da se miješa u unutarnje stvari BiH, već smo sve češće svjedoci da se taj isti Erdoan poput sultana otomanske imperije postavlja kao nadređeni bosanskoj ulemi ili barem onome što mi oficijelno pod ulemom podrazumijevamo. U posljednjoj epizodi serijala «svilen gajtana», se tako sultan obratio okupljenoj ulemi u Saraj- šeheru, te ih očinski izgrdio za nedostatnu podršku «bratu» Bakiru. Pored toga je upozorio na činjenicu kako smo upravo mi Bošnjaci «bedem» prodoru zlog Zapada, koji pokušava zavaditi islamski svijet i progutati ga! Očito je kako sultan vjeruje da je ovo još uvijek turska kolonija, da smo mi još uvijek raja, da su SDA bojovnici njegove paše i veziri, a naša uloga ništa drugo niti više do uloga krajine koja štiti od prodora «kjafira»! Da nas Turska tako vidi, najbolje dokazuje njen odnos spram ekonomske suradnje naše dvije zemje, gdje za razliku od odnosa sa Srbijom u koju Turska investira, imamo samo beskonačni niz savjeta i uputa o tome šta bi i kako trebali! U Srbiju Turska ulaže, jer je treba pridobiti za svoje interese, dok je za nju Bosna, kao vazalska država, gotova stvar. Malo li smo mi za Turke ginuli kroz 5 vijekova? Odakle Erdoanu pravo da u sred Bosne govori o tome da je nama Zapad neprijatelj? Incident je kako možemo naslutiti širok i dalekosežan, te iznimno slojevit. Erdoanski patronat nad BiH, preko obitelji Izetbegović gura nas kontra Europe, u naručje Rusije i Srbije, daleko od naših tradicionalnih prijatelja, Njemačke i Amerike. Ovaj incident je tendencija ka razgraničenju od drugog, suprotstavljanju drugome, kretanju ka udaljavanju, hlađenju odnosa i definiranju drugog kao mitološkog vječnog neprijatelja.

Treći incident je vezan za izborni plakat «brata» Bakira, na kojem stoji kako je on kandidat «za predsjednika» a ne za člana predsjedništva! Očito je kako Bakir ne priznaje Ustav, smatra da se kandiduje za predsjednika Bošnjaka, odnosno za možda budućeg suverena! Da li je možda to najava tri entiteta, sa potpunom autonomijom? Da li je to ono na čemu Bake preko svog sultana Erdoana radi na tajnim sastancima i susretima po Hrvatskoj i Srbiji? Ovaj incident je usmjeren ka separaciji, samodistanciranju, zatvaranju u svoj autistični svijet bez želje i potrebe za interakcijom sa ostakom svijeta. Princip ovakvog razmišljanja i djelovanja počiva na ubjeđenju kako moje iluzije vrijede više od stvarnosti drugih!

Zašto su ova tri incidenta povezana?

Zato što pokazuju kliničku sliku političkog i društvenog autizma! Kod autizma jedinka nije, između ostaloga, u stanju predvidjeti efekat svog govora, reakcija, ponašanja i djelovanja na druge, niti je u stanju sebi predočiti poziciju drugog.

Mi doista jesmo i uvijek smo, igrom povjesti, bili krajina. Mi smo uvijek dijelili ili spajali dva ili više svjetova, kultura, civilizacija. Na tom brisanom prostoru, vjetrometini dešavanja različitosti preživjeli smo kao država, narodi, kultura, samo zahvaljujući sposobnosti da si predočimo pozicije drugih i da se postavljamo u skladu sa tim predodžbama. Ovakvi nedostatci refleksije kakvima sada svjedočimo na kolektivnom planu, lako nas mogu odvesti u ponor izolacije, marginalizacije i povjesne osamljenosti.

Erdoanu je to svejedno, jer smo mi za Tursku uvijek bili samo valuta za potkusurivanje. Za crkvene isntitucije i ulemu, fatalistički raspleti bliski kataklizmičnim dešavanjima predstavljaju plodno tlo za sjeme manipulacije, jer su krize i izolacija humus na kojem najbolje uspijevaju dogmatska raspamećivanja. Izetbegovićima i njihovoj para- partiji oduvijek je bila draža «kao fildžan» i po mogućnosti izolovana od «izazova modernog doba».

Posljednji je tren da se udaljimo od te takve slike nas u očima zapadnog svijeta!