Nije dovoljno da si čist pred Bogom i svojom
savješću, već moraš pokriti sve aspekte svoga postojanja na takav način da im
ne ostaviš prostora da ti nešto podvale ili podmetnu.
E, u tom takvom stanju, pojačanih instinkta,
promišlja se o svemu i svačemu, te čovjeku padaju na um i neke krajnje neobične
ideje i mogućnosti na rubu očekivanoga! Jedna od takvih ideja je pomisao, kako
bi bilo izvanredno, iznenađujuće i više nego efektivno, kada bi zajednički
kandidat trojke, NIP, Naša Stranka, SDP, za člana predsjedništva BiH, iz reda
Bošnjaka, bio Bogić Bogićević!
Ovo bi naravno zahtjevalo da se Bogić
pravovremeno izjasni kao Bošnjak i da pristane na ovu krajnje neočekivanu
kandidaturu!
Neki će odmah reći, da to ne može, jer
on nije Bošnjak. Naš Ustav je pak po tom pitanju više nego jasan i precizan, te
definira, kako svako ima pravo da se osjeća i izjasni u skladu sa tim
osjećajem, te da mu to pravo, niko nema prava osporiti! Dakle, ukoliko se ja
osjećam Hrvatom, niko nema prava, da mi ospori moje pravo, da se izjasnim kao
Hrvat!
Na ovo bi mnogi pokušali doskočiti
konstatacijom, da to nije problem, ukoliko se Bogić okrene Islamu, izgovori
Šehadet i prigrli, djelom, jezikom i srcem Islam, kao svoju vjeru! Međutim,
nacija nije, niti može, niti smije biti definirana vjerom, jer bi to
podrazumijevalo da Bošnjaci ateisti nemaju nacije, pored toga, treba
podsjetiti, kako SDA i njima bliski intelektualni kružoci, često naglašavaju,
kako su u Bosni vjekovima živjeli Bošnjaci, islamske, pravoslavne i katoličke
vjeroispovjeti, odnosno da smo mi svi na ovim prostorima Bošnjaci, bez obzira
kako smo se kroz proteklo stoljeće i pol prozvali.
Ovakve tvrdnje, više nego
nedvosmisleno, kažu kako su svi stanovnici Bosne Bošnjaci, te se shodno tome
svi bosanski građani mogu kandidirati za člana predsjedništva iz reda Bošnjaka,
a to onda podrazumijeva da prema logičkom slijedu na to ima pravo i Bogić
Bogićević!
Iz ovoga naravno slijede mnoge druge
ujdurme i začkoljice, jer se onda postavlja između ostaloga i pitanje, da li su
budisti, taositi, đainisti, sotonisti i mnogi drugi, ukoliko ih u Bosni ima,
također Bošnjaci ukoliko to žele biti i da li onda to znači, da se mogu
kandirirati u predsjedništvo, po tom osnovu ukoliko uplate 10.000 KM. Ova
spomenuta svotica novaca je naime 2018. meni onemogućila pravo kondidature za
predsjedništvo, iako u Ustavu nigdje ne piše da moraš imati te novce, da bi bio
biran, već eksplicite kaže, kako svaki građanin ima pravo da bira i bude biran,
a ne da mora imati novaca za prijavu kandidature. Očito je kako je politika u
nas elitistička stvar, no, o tome, nekom drugom prilikom!
Dakle, naš divni, krasni, plemeniti,
Bogić bi bio izniman kandidat na tu poziciju, mada on to nikada ne bi prihvatio
s obzirom na to da su ga izigrali i može se slobodno reći na neki način doveli
u neprijatnu poziciju, ako ne i izvrgli ruglu!
Pošto Bogić, zasigurno neće prihvatiti
ovu kandidaturu, ostaje nam drugi potencijalni kandidat sličnih ljudskih i
moralnih kvaliteta, u liku Nermina Nikšića, koji valjda jeste Bošnjak prema
nekom opštem određenju značenja tog pojma, za kojeg se ne tako davno trojka
izjasnila, da ga je spremna podržati, ako prihvati kandidaturu. Učinili su to
čak i neki drugi politički subjekti poput lidera SBB-a Radončića, a što se
nikada u BiH političkoj zbilji nije desilo, da neko od velikih «igrača», podrži
otvoreno nekog drugog, u želji da dođe do promjene.
Međutim, sada se susrećemo sa
ponovljenim scenarijem, koji smo gledali kod izbora gradonačelnika, pri čemu
iznova, neki ljudi iz NIP-a, pa i Naše Stranke, iskaču iz šina i daju izjave,
kontra tog prethodno zauzetog stava.
Tješi me jedna činjenica! SDP je
dovoljno velik i jak da sam «ponese zastavu»! Ako NIP i Naša Stranka idu,
odlično! Rado su viđeni! Može to SDP,
ali pod uvjetom da Nerminu ne podmeću nogu Lagumdžijini pioniri, likovi kojima
je partija sve dala, koji nisu prije nje ništa postigli i koji bi vjerovatno
bez nje muku mučili, da dobiju mjesto portira!
Ako pak ne shvate ti politički
gotovani, da svojim naknadnim nečkanjima, nanose štetu partiji, ostaje nam onda
još da pokušamo nagovoriti Vikića, da on još jednom, za Bošnjake ponese
zastavu!