Drugi prijatelj, pak kaže, kako u Bosni
imaju časni i nečasni lopovi. Časni su oni, koji se preznoje, zabrinu, uplaše
dok ukradu, otmu, prevare, a nečasni su ovi u politici, što jednim potpisom uz
jutarnju «kavicu», mahnu par miliona iz budžeta ove države i njenog
sirotinjskog naroda. Taj moj prijatelj je bivši kriminalac.
Ovu državu su uništili lopovi u
odijelima, sa stranačkim značkama, ispod zastava ove države, sa penkalima, koja
obično jedva da znaju da drže u svojim drhtavim, pohlepnim prstima. Oni su prva
kategorija bijelih okovratnika.
Igrali su i igraju sve moguće uloge,
ispod beskonačnog niza maski, probrano pripremljenih za svaku priliku,
kontekst, društvo i situaciju.
Igrali su snishodljivce pred strancima,
bankarskim konzorcijima; drčne branitelje vjere i nacije pred narodnim masama;
jarane u lopovluku, braću u pljačci i saveznike u milionskim talovima sa
bijelim okovratnicima sa druge strane; nevješte, nevine i nedozrele dječake
uhvaćene u nedjelima tenderskih dilova, zloupotreba položaja i neprekinutog
decenijskog lanca pronevjera, strančkih lobiranja i kadroviranja.
Igrali su za Oskara, za Zlatnu palmu,
za Berlinskog međeda. Nesporno, zemlja smo ogromnog glumačkog talenta!
Najveći dušmani države i naroda, katili
budućnosti, dželati prosperiteta, ubice bilo kakve šanse i nade, da se može
izdići nad ovim ponorom propadanja, su posebna vrsta bijelih okovrstnika. Njih
niti smiješ, niti možeš prozivati, ili prijaviti, jer nemaš kome, jer su oni
oni kojima se prijavljuje, jer su oni oni koji mjere i režu pravdu.
Tužioci i sudije, grobari su naše
budućnosti već tri decenije. Nedodirljivi! Kada se njih uhvati u zlodjelu,
njima se ne sudi niti se vodi istraga, već ih se šalje na interne disciplinske
postupke, pa ih se ili pomiliju, ili ukori ili eventualno kazni premještajem u
neku drugu sredinu, da tamo nastave sa lopovlukom. Pošto si bio ofiran u
Sarajevu, hajde ti sad u Zenicu, pa tamo pravi novu mrežu u kojoj ćeš biti
sprega između kriminala, biznisa i politike.
Ako nešto kažeš ili napišeš protiv
njih, oni te počnu istraživati, plesti oko tebe spletke, kopati jamu u koju bi,
da te bace.
Njima ništa nije sveto! Oni su oličenje
zla, bolesnog društva u raspadanju poput našeg. Oni su karcinom, koji izjeda
društvo, nemilosrdno, beskrupulozno, do zadnjeg trzaja i hropca. Oni su
paraziti, kojima smo mi i institucije države, samo sredstvo do cilja. Bagra
koja sebe zove elitom! Oni su druga kategorija bijelih okovratnika.
Treća kategorija su sveštenstvo raznih
provinijencija, prislonjeno na nacionalne mitove, duboko uronjeno u tkivo
običnog «svijeta», konektovani na um malog čovjeka, manipulirajući njegovim
strahovima, igrajući se njegovom potrebom da negdje pripada, da bude dio šire
slike, nekog uzvišenog smisla.
Igrajući gospodare lutaka, oni povlače
konce, nekada za druge, nekada za sebe, demonstrirajući svojim političkim
partnerima, da postoji mogućnost i da se otmu kontroli, ukoliko ne budu
adekvatno tretirani i još adekvatnije podmireni.
Za ovih par decenija «vjerskih
sloboda», sa javnog prevoza i pješaka uskočili su u džipove, mercedese, BMW-e i
audije, iz vakufskih kućara u luksuzne stanove i kuće. Miješaju se u sve i
svugdje su prisutni, pa čak i u procesu preskakanja procedura javnih nabavki i
tendera u namjenskoj industriji. Danas pop, hodža i svećenik mogu više i pitaju
se više nego učitelj, profesor, ljekar, bilo ko. Lažni posrednici sa
Sveprisutnim, vuku nas ravno u pakao!
Vjerovatno će netko od vas prebirući po
svome iskustvu, pronaći još po koju vrstu okovratničkog zla. Zlih, pokvarenih
ljudi i budala, kojima oni upravljaju, barem na Balkanu nikada nije
nedostajalo.
Ovdje je sigurno Svemir konačniji od
ljudske gluposti.
Nama je svakako kao narodu preostalo
jedino da se tješimo opštim relativiziranjem, nadom i vjerom u mogućnost da u
nekom paralelnom Svemiru živimo kao sretni ljudi, jer ko bi se za.ebavao sa tim
da uzmemo stvari u svoje ruke i pokušamo nešto istinski promjeniti!