Cijelu proteklu sedmicu vrhovi dvije socijaldemokratske partije pobjednice, kako nam sada slavodobitno objašnjavaju stranački eksperti rezultate izbora iz 2010, zaboravljajući međusobnu skoro pa dvogodišnju razmjenu artiljerijske vatre, proveli su danonoćno radeći. Sve su aktivnosti imale identičan cilj: omiliti sporazum potpisan između stranačkih predsjednika prije desetak dana.
No, dok je Milorad Dodik, lider SNSD-a, iako vidno zauzet ugošćavanjem stranih ambasadora u Banjoj Luci, našao vremena da – s partijskom i ujedno delegacijom Republike Srpske (ma šta to značilo) – trkne do Mostara, SDPBiH je presavio tabak ne krijući opredjeljenje da se za sporazum bori uvredama i napadima na baš svakog ko naglas izgovori (ne)opravdanu kritiku na laktaški papir ovjeren u sarajevskoj Alipašinoj ulici. Jedini koji je zadržao pravo da sporazumu redovito, iz dana u dan, dodaje istu onu argumentaciju na koju se esdepeovci obrušavaju jeste sami drugopotpisani, tj. Milorad Dodik?!
Zvuči apsurdno, ali je istinito: ni 24 sata nakon što je sporazum potpisan i Zlatko Lagumdžija svojim autoritetom zagarantirao da će Bosnom i Hercegovinom, napose njezinim federalnim dijelom koji želi preuzeti pod svoje ingerencije, poteći med i mlijeko, njegov eresovski kolega je najavio ukidanje Oružanih snaga BiH. Ni to mu nije bilo dovoljno već je dan kasnije obećao i demilitarizaciju zemlje, kao vlastiti odgovor na pitanje upućeno SDP-u zašto u sporazumu nema ni slova o članstvu BiH u NATO-u. Kako su, nekako istovremeno, nevjerne tome iz Federacije listom zapitale ko je Lagumdžiji dao mandat za razvlašćivanje države, iz SDP-a su požurili da umjesto odgovora, ponude optužbe na račun vrlih pitaca, pa je Dodik opet morao intervenirati. Iz Mostara je vrlo nadahnuto objasnio da RS, ako sporazumom ne vrati željene državne ovlasti, ima i rezervnu opciju – referendum.
I onda su opet esdepeovci promašili adresu: umjesto da svom koalicionom partneru objasne da Predsjedništvo, Glavni odbor i sam lider SDP-a BiH nisu potpisali uniju entiteta, obrušili su se na Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće BiH. To je, inače, isti onaj VSTV koji sporazumom Dodik – Lagumdžija treba po kratkom postupku, u hitnoj parlamentarnoj proceduri, razvlastiti i oduzeti mu ingerencije u imenovanju tužitelja. Lideri SDP-a i SNSD-a suglasni su, kako piše u sporazumu, da tužitelje na svim nivoima vlasti imenuju nadležna zakonodavna tijela, a ne kao do sada VSTV. Kako je to zapravo politička kontrola tužiteljskog sistema, VSTV je u pomoć pozvao komesara Evropske unije za proširenje Štefana Fülea. Boreći se za dostignuti nivo reformi u pravosuđu BiH i njihovo dalje unapređenje, članovi VSTV-a pisali su Füleu zabrinuti zbog sporazuma političkog dvojca. Naglašavajući kako dogovor između SNSD-a i SDP-a u potpunosti izlazi izvan okvira prakse drugih zemalja u regiji kao i onih država koje su nedavno postale članice EU, VSTV je u pismu podsjetio Fülea da je BiH imala sistem u kojem su sudije i tužitelje imenovali parlamenti, no on je napušten 2002. godine jer se pokazalo da nije dobar. Članovi VSTV-a smatraju da bi vraćanjem na staro bili ugroženi reformski napori pravosuđa BiH, ugrozila bi se nezavisnost tužilačkog sistema i zapravo bi taj sistem ponovo bio stavljen pod političku kontrolu.
Naoko, ništa naročito novo nije rečeno u ovom pismu, koje je razjarilo SDPBiH toliko da su požurili da sami odgovore na pismo upućeno Füleu. Što nije baš najpristojnije, ali još je gore, što je – kako prenose mediji – SDP osudio VSTV. Partija koja hoće da tuži počela je uveliko i da sudi, a kazna za VSTV je, je li, već propisana sporazumom. No, zanimljiv je razlog SDP-ove osude VSTV-a: VSTV je kriv što su pisali Füleu, “a ne zakonodavnim tijelima vlasti Bosne i Hercegovine”, što – po SDP-u, “najbolje oslikava otuđenost ove institucije i odsustvo demokratske prakse”. Da nije tragično, bilo bi zaista komično: SDP “otvoreno postavlja pitanje šta je sporno u tome što najviši zakonodavni organ – Parlament Bosne i Hercegovine u utvrđenim ustavnim procedurama želi da promijeni rješenja koja su loša i koja su se pokazala vrlo neefikasnim i neučinkovitim”?! SDP, dakle, Lagumdžijin i Dodikov potpis već proglašava voljom najvišeg zakonodavnog organa BiH?
Da Evropska komisija za proširenje ima nešto drugačije stavove od Lagumdžije i Dodika posvjedočio je u prošli petak njezin direktor za Zapadni Balkan Pierre Mirel. Na ovom istom mjestu podržao je VSTV i objasnio kako je strukturirani dijalog koji se u BiH vodi pod paskom evropskih institucija jedan od procesa koji trebaju unaprijediti dostignuti nivo reformi pravosuđa u BiH. Nije pominjao vraćanje na staro. Slično je reagirala i Ambasada SAD-a u BiH, ne krijući podršku VSTV-u i ostalim pravosudnim institucijama u zemlji, naglašavajući kako očekuju da se rješenja traže u strukturiranom dijalogu. Iskreno, imam samo jednu dilemu: ako i Evropa i Amerika podržavaju VSTV, ako njihovi predstavnici vjeruju u strukturirani dijalog, kakav je to dijalog vođen između Lagumdžije i Dodika od kojeg SDP jednako brani svog predsjednika i zbog kojeg eto napade i VSTV? Ili je, pak, vrijeme da sam Zlatko napiše pismo, makar Füleu, naravno svojim riječima, a ne Dodikovim? Da i Dodik zna šta je Lagumdžija potpisao.
Ostale smijurije iz SDP-ovog saopćenja o VSTV-u odnose se na kriminal i korupciju i lično sam ih pročitala kao partijsko obećanje da će Lagumdžijin kandidat za ministra sigurnosti preuzeti odgovornost za stanje kriminaliteta u zemlji. Što valjda i nije sporno, tim prije što je Fahrudin Radončić, kao dokazani branitelj kriminalaca, već godinama pokazivao i dokazivao odgovornost za stanje kriminaliteta. Osim na stranačkim plakatima, slikan je i u Interpolovim izvještajima o Naseru Keljmendiju s kojim je uredno razmjenjivao dobra, nekretnine i pare. E, sad, možda ni ja nisam dobro razumjela strukturirani dijalog o pravosuđu, no nigdje nisam našla da se iz Keljmendijevih struktura traže ministri ili imenuju tužitelji. Možda je to sporno?
Tekst preuzet iz Oslobođenja