Ovako ćemo. Redom. Kao što i priliči.
Mirjana Kusmuk (junakinja priče), u svojstvu svjedoka, pozvana je u Specijalno tužilaštvo RS, kako bi dala iskaz u vezi sa gostovanjem u emisiji Presing na RTRS, u kojoj se osvrnula na rad Specijalnog tužilaštva, u vezi sa slučajem organizovane prostitucije u Banjaluci.
Kusmukova je pozvana da svjedoči u istrazi protiv osumnjičenih za trgovinu ljudima, radi vršenja prostitucije u Banjaluci.
Dakako, poziv Specijalnog tužilaštva RS, koje, čini se, i ne zna najbolje šta radi, u najmanju ruku je skandalozan i neprofesionalan.
Ali, štono reče lokalni kantautor „Ima nešto u tom što me nećeš!“
Mirjana Kusmuk, na raskrsnici između lošeg novinarstva i još lošijeg PR-isanja, shvativši da njen „Glas“ i ine klonirane medije nit’ ko čita nit’ ko zarezuje, odlučila je napraviti svojevrstan performans, dakako, za naše pare, radnog naslova –Ja mučenica!
Treba napomenuti kako joj je u ovom igrokazu svesrdno pomoglo i impotentno i bespotrebno Specijalno tužilaštvo RS, koje ima čudnovatu osobinu da gotovo svakog, ako im i kad dođe pod ruku, oslobode bilo kakve krivice. Elem, Mirjana je u biranju neprijatelja i kreiranju performansa -Ja mučenica- izabrala najkljakavije institucionalno odojče u Republici Srpskoj. To tužilaštvo je, treba li napominjati, onomad oslobodilo banjalučkog neimara Milu Radišića, čovjeka koji od parkova zagarantovano pravi betonske površine. Da, da, istog onog sa kojim je, netom po oslobađanju, Mirjana Kusmuk popila kafu i valjda ga medijski posavjetovala. E, sad, šta mu je rekla, zajedno sa velikim legalistom i mužem svojim, Draganom Davidovićem, ne znamo posve sigurno. Tek, slučaj Mile Radišića je vraćen u proceduru. Kako navodi Vrhovni sud RS, nađen je niz propusta, manjkavosti i povreda Zakona o krivičnom postupku prilikom suđenja, pa je slučaj vraćen na ponovni postupak. Ironično, malo je falilo da se Mirjana u odajama Tužilaštva sretne sa gosn. Radišićem. Inače, danas je (ponedjeljak 24. 12. 2012.) tužilac predstavio ni više-ni manje nego 201 materijalni dokaz, koje je Vijeće prihvatilo bez pogovora.
U borbi protiv sudstva RS, prvo pero „Glasa“ zazvalo je i Milorada Dodika, koji je samo par dana prije kurčevito istakao kako je konačno stvoreno to Specijalno tužilaštvo RS.
Podsjetimo, Kusmuk je u emisiji Presing čak i navela: ” Mislim da je prekjuče Predsjednik Republike rekao, donijeli smo Zakon o specijalnom tužilaštvu i napravili Specijalno tužilaštvo. Jel’ tako? Jeste… Pa Jedinicu za specijalne istrage, pa ovu za oduzimanje nelegalno stečene imovine… Pa ako su oni sada nezavisni i ako su zakonom ustanovljeni, znači Skupština RS im je dala mandat svojim zakonima da rade svoj posao, onda naravno da nije jasno zašto ne rade svoj posao.”
I Mirjana Kusmuk je ovdje 100% u pravu. Šta radi to tužilaštvo, šta radi Skupština RS, koja je čekala smak svijeta da im da ovlaštenja?
Pa, to tužilaštvo ne radi ništa, a kad radi, bolje je da ne radi. Eto, ova institucija, umjesto da hapsi ljude koji se bave prostitucijom na polulegalan način u Banjaluci, ona je našla da privodi jednog novinara koji govori ono što svi misle. A to je da je prostitucija u najvećem gradu Srpske javna tajna! I pri tom, ironično, Specijalno tužilaštvo, koje bi trebalo biti neki moj i do mojega pravni organ, izgleda, ne poznaje osnovne pravne regule.
Pa, da ih podsjetim.
Odlukom Suda za ljudska prava u Strazburu, kaže se da tužioci i sudije ne smiju iskorištavati novinare za svoje predmete ili istrage. To vam, drugovi pravnici, znači tzv. „zaštićen izvor“. Inače, ovom odlukom su pored novinara izuzete i neke druge specifične profesije – psiholozi, psihijatri, advokati, vjerski službenici… Dakle, ljudi koji MORAJU čuvati tajnu i koji imaju kodeks o diskreciji i povjerljivosti informacija.
I, izgleda, to svi znaju i to važi za sve, osim za Dodikovo šeprtljavo Specijalno tužilaštvo, koje, valjda, smatra da je iznad državnih i svjetskih zakona. I zato ovaj čin Mirjane Kusmuk, koja radi na dokidanju ove i ovakve institucije, treba zdušno pozdraviti.
Dodik i sloboda medija
Dakako, medijska histerija oko performansa „Ja mučenica“ svidio se i gosparu Srpske Miloradu Dodiku, koji je promptno uputio pismo Specijalnom tužilaštvu, u kojem, pored pljuvanja po istom, apeluje i na slobodu „novinarske profesije“. Tako je Dodik istakao da Specijalno tužilaštvo, umjesto da se bavi otkrivanjem najtežih oblika krivičnih djela, zbog čega je i formirano, svojim najnovijim postupcima ugrožava slobodu medija, poziva novinare na informativne razgovore, što je, kako je ocijenio, apsolutno neprihvatljivo, krajnje neprimjereno i nepotrebno.
“Time ugrožava i opredijeljenost Srpske za punu slobodu novinara u njihovom radu, kao jednu od osnovnih, demokratskih tekovina modernih društava”, naglasio je Dodik.
Mnogo su, bre, zanimljivi taj Milorad Dodik i Mirjana Kusmuk, kad su u pitanju prava i slobode novinara.
Mirjana Kusmuk, u predizbornoj kampanji, kad je menadžerisala, medijski valjda, štabom Slobodana Gavranovića, osula je paljbu po BUKA portalu jer smo, pazite sad, neprofesionalno napravili izmišljeni intervju!? I, koliko god to bilo oksimoronski, niti jednog trenutka se Mirjana, mučenica, nije zapitala, a zašto taj i takav štab krije Gavranovića od pojedinih medija k'o zmija noge. Ali, hajde de, ne budimo na kraj srca – bilo, pa prošlo. Bitno je da nam se Mirjana bavi dokidanjem jedne institucije RS.
Milorad Dodik je supersimpatičan primjer, da ne kažem, osoba, koja ljubi novinarske slobode kao Bašar el Asad i Vladimir Putin zajedno.
Poznate su ljubavne izjave Miloradove spram pregaoca sedme sile. U jednoj je zaljubljeno poželio novinaru da mu skoči pritisak i pukne srce, jednu novinarku je nazvao lažljivicom, a drugoj je rekao da ,,briše sa presice da je on ne bi tjerao“. Kako demokratski, kako civilizovano!
Ne treba zaboraviti ni njihovog prijatelja „po betonu“, gore narečenog Milu Radišića, koji je, malo iznerviran što mora opet na sud, priprijetio novinaru ATV-a da će ga ,,roknuti“.
To je ta plejada slobodnih novinara i prijatelja, koji nastavljaju osvajati carstvo slobode. Svaka čast.
Malo histerije nije zgorega
O svemu ovome nikad niste mogli pročitati u režimskim medijima, nikada. Ali onda je napravljen performans „Ja mučenica“ i sve se promijenilo. Preko noći.
Najedared su državni medijski telali, poput „Glasa“ i „Nezavisnih“, zaurlikali kako je počinjena nečuvena nepravda i kako je „napad na Mirjanu Kusmuk, napad na vaskoliku novinarsku profesiju“. Nenavikli na ove vrste sloboda, novinari u pokušaju su histerično lupetali po tastaturama Dodikovih medija, bez zapete i tačke, ali hej -kome je naškodilo malo histerije u ova apokaliptična vremena.
Eto, došlo doba kada slobodu i pravdu novinarske riječi brani Mirjana Kusmuk.
I, zaista, zapitajmo se, zar je ovaj odistinski novinarski pregalac kriv što Specijalno tužilaštvo RS nema svrhu postojanja na pravno-političkom nebu Bosne i Hercegovine?
Zar je Mirjana Kusmuk kriva što bespotrebne institucije, koje se finansiraju od naših novaca, ne znaju šta da rade? Zapravo, ne znaju ni zašto postoje? Zar je Mirjana Kusmuk kriva što, i kad rade, rade pogrešno?
I zar treba zamjeriti Mirjani Kusmuk koja je, po izlasku iz tog i takvog nakaradnog Tužilaštva, u 9 časova i 7 minuta (po satu novinara Gorana Maunage, zaduženog za histeriju u redakciji „Glasa“), izjavila kako se danas proslavlja Staljinov Rođendan? Šta god to značilo.
Ne treba uzeti za zlo Kusmukovoj ni što je u famu o Specijalnom tužilaštvu, prostituciji i Skupštini RS, ubacila i neizbježan pasaž o smaku svijeta: ,,U to ime i u ime pokušaja smaka novinarstva u RS za danas je najavljen smak svijeta”, rekla je Mirjana, u već mitskom terminu od 9 časova i 7 minuta.
Ustali, smak svijeta prevarili
Ne treba previše zamjeriti ni ljudima-kuririma koji su nosili transparent sa natpisom „Novinar“, mada nemaju puno zajedničkog sa tom profesijom. Važno je da su oni ustali sabajle, smak svijeta prevarili, nacifrali se, našminkali i, po zadatku, dobrovoljno se nacrtali u pola 9 ispred zgrade Specijalnog tužilaštva RS.
Ne treba sad gledati u sitna crijevca. Bitno je da smo svi mi na istom frontu, frontu demaskiranja institucija i pojedinaca koji predstavljaju te institucije, a koje zapravo i ne treba da postoje.
Možda je Mirjana Kusmuk, pionir državnog novinarstva koji je upro prst u kvazidržavne organe i zapitao se – čemu šarada oko vaše egzistencije? Čemu izdvajanje para za vaše postojanje, kad već postoje institucije BiH koje se bave tim stvarima?
I zbog ovoga, kapa dolje Mirjani Kusmuk!
Treba li uopšte napominjati da se već prije 7 dana RTRS uključio u borbu protiv atrofiranih institucija Republike Srpske, koja je podržala nastup BiH na Eurosongu.
Na tom fonu je bila i urednica na RTRS-u Biljana Knežević, koja je za „Glas“ istakla da je ovo dobar početak jedne priče koja će novinarima ići u korist.
-Javnost treba da se zapita šta je do sada Specijalno tužilaštvo uradilo, a šta nije, šta je moglo da uradi i koliko je novca potrošilo, istakla je ona.
Na strani Mirjane Kusmuk je i kompletan nevladin sektor, kao i sve institucije koje se bave unaprijeđenjem ljudskih prava. Treba li napominjati da je pokrenut postupak protiv bespotrebnih sudija neradnika.
Treba li uopšte reći da je kompletan zapisnik dokumentovan i kafkijanski prenesen u „Glasu Srpske“, koji je fenomenalo raskrinkao tužitelje za njihov smandrljani rad.
I ja sam na strani Mirjane Kusmuk! Jedna je Mirjana, ostali su novinari.
-Super si bila, Mici!
Udruženje novinara RS: Pokretanje postupka protiv tužilaca