Neviđen skandal juče se desio u Banjaluci, čini se. Zašto se čini, saznaćete. Srbima nije dozvoljeno da rade! Drevnom narodu, poznatom po svojoj rad(t)noj etici, upornosti, odanosti i predanosti poslu u Leverkuzenu, zabranjeno je da radi. Narodu koji ne radi mjesec dana u januaru, brane da radi u martu. Nečuveno!
Laganim krokijem u formi dijaloga prikazaću vam, po Srbe, ubitačnu nasilnu radnu apstinenciju:
-Dobar dan, dobar dan. Ja na pos'o, pa reko da uniđem.
-Neradni je dan čovječe. Juče nam direktor svima rek'o da ne dolazimo. Ne bi’ ni ja, al’ sam portir.
-Ali ja sam Srbin!
-A, ništa, onda uđi. Jebi se, ladno sve, pa sjedi dok se ne smrzneš. Još mi samo Hvali da me ukebaju ovi tvoji sa Srne, kako ti ne dam unić’
-Ne Hvali. Kaži tičcaaaa!
Vidite, uprkos svim poteškoćama, Srbin je opet pobijedio. Jer nije Srbin više naivan. Na jedog Srbina dolaze dva srpska novinara. Minimun! Uvijek na blatobranu otadžbine. Jedan fotografiše, a drugi izvještava. Istina Bog, veliko je čudo, reći će izdajnici, što lokalni dinaroid ide na posao, ničim izazvan u po neradnog dana. Neki zlobnici će posumnjati i kazaće kako je riječ o “montiranom procesu”. Provokaciji.
Ima onih koji će čuvenu srBsku radnu etiku blatiti izmišljenom aferom-Stop and go penzija-otpremninom Dušanke Majkić. Izdajnici! Reći će, velim, poneki zli jezici, ali neće Srna, informativni srBski pijemont, koji baštini zlatna novinarska pravila još od Riste ĐogA. A, pravila su jednostavna: Kupio sam pištolj, kupi sam kameru, jedno od to dvoje baciću u reku! Bacio je sve niz rijeku, al’ to zbog strme obale. Tako bele. No, manimo se bespotrebnih digresija.
Nije Srna spavala 1. marta, dok je Federacija, zla teheranska, plandovala slaveći tzv. Dan nezavisnosti. A, ne! pregaoci pisane riječi iz ove novinske agencije su u tekstu koji pretendira da dobije Šestoaprilsku nagradu Srpskog Sarajeva 1993. radnog naziva “Incident u Centralnoj banci: Srbima zabranjen ulaz” pojasnili kako stoje stvari.
Da ne dužim, a to imate gore u kratkom dijaloškom transkriptu, zli Bošnjak. portir banke u združenom zločinačkom antisrpskom poduhvatu sa zlim direktorom naravno Bošnjakom, nije dozvolio hordama srBskih vorkoholičra da nahrupe u kancelarije opremljene vazdušni, foteljama sa tri memorisana položaja.
Zlo, zlo neiskazano!
I ko će sad platiti i nadoknaditi ovaj “neradni dan”? Ko će i kako naplatiti materijalnu odštetu za duševnu bol uskraćivanja 8 sati plaćenog odmora? I ko će, konačo, pomoći i nadoknaditi neprevaziđenu šteti onim najjačim srpskim bušido kodeksašima, koji su se probili pored portira i našli se u poluzagrijanim kancelarijama?
Koooo? Urliče sveta srpska zemlja zajedno sa Centralnom bankom Bosne i Hercegovine i posmodernističkim minimalističkim namještajem u njoj??? Ko, pita se svaki Mercede i Audi na najnovijoj banjalučkoj promenadi? Urliče bol najnovijih mučenika, koji ne rade na neradni dan, samo zato što su Srbi.
Ima nesreća od ljudi, koji se pitaju, kako je zli bišnjački portir znao da su odreda na njega nahrupili samo i isključivo srpski radoholočari. Bilo je načina da se to dozna i Srna je doznala. Ne pitajte me kako.
Ljudi će doći na posao i danas, blago smireni Dodik-Lazanski sedativnim TV onanisanjem. Ali to nije to. Danas će morati sjediti na radnom mjestu, ganjati pasijans, lajkati i eksperimenti satima sa svim onim novim FB emotikonima. Moraće po hiljaditi put gledati online serije, čitati šta je na popustu u lokalnim hipermarketima i u mailovima zajebavati kolege. Dakle, radiće što i svakog radnog dana. Ništa u kombinaciji sa zajebancijom.
A, tog 1. marta su mogli da urade nešto što nikada nisu. Bilo i, je omogućeno da rade. Odistinski i u inat svima. I to im je na najgnusniji način oduzeto.
Sve zbog bošnjačkog portira i okrutnih Zakona o praznicima.
Evo, izdajnici sarajevski, recite vi meni gdje je tu pravda?. Prosječno uhljebljen Bošnjak i Hrvat, mogao je za inat raditi i po 20 dana u januaru, a Srbinu je onemogućeno da radi jedan jedini dan u godini.
Sramota i od Boga i od naroda i od svete novinarske profesije. Čovjeku nakon svega dođe da počne raditi. U inat!
Šalim se. Ne dođe mu.