Nekrofilija (lat. necrophilia) predstavlja uživanje u promatranju mrtvih ili njihovih dijelova, sve do seksualnih odnosa sa mrtvim tijelom. Riječ je izvedena od grčkih riječi νεκρός (nekros “mrtav”) i φιλία (philia “ljubav”).
U sinoćnoj emisiji “Indirektno” Milorad Dodik se trebao sučeliti, sastati, porazgovarati, debatirati, šta li, sa liderom SDS-a Mladenom Bosićem. Do toga nije došlo jer su se između ove dvojice ispriječili zakoni fizike i psihologije.
Zakon klasične fizike veli da se jedan objekat ne može naći u isto vrijeme na dva mjesta. Kako je u približno istom terminu na BN Televiziji bila približno ista emisija, sa približno istom tematikom u kojoj je gostovao Mladen Bosić, a kao takmac mu pozvan Milorad Dodik, dogodilo se jedino logično i tragikomično. Milorad je ostao u svojoj kući ( RTRS-u), a Mladen u domu svom (BN-u). Prosto je bilo urnebesno smiješno promatrati kako ova dvojica političara poput mladih kopuna optužuju jedan drugog za nedolazak i kukavičluk.
Zakon psihologije, pak, veli kako nije pametno bosti se sa rogatijim od sebe, pogotovo ako te taj rogonja već par puta zgurao sa brvna u hladnu rijeku besmisla i inferiornosti. Dabome da znate kako je smočeni bak u bodljevini uvijek bio Mladen Bosić. Poučen mokrim TV iskustvima od prije, nije mu palo na pamet da sjedi 20cm od Dodika pod istim TV svodom.
Kad se sve ovako posloži Milorad Dodik je htio ne htio pobjednik… čega god.
Nego, u svemu ovome ima jedna stvar koja se zove nekrofilija. Ta silna ljubav u promatranju i medijskom iživljavanju nad mrcem koji se zove opozicija, prosto je nevjerovatna. U prvih 15 minuta emisije “Indirektno” novinarski pul ove kuće je dobrano i sa uživanjem opštio nad mrtvim tijelom opozicionim. Prozivali su ljude od Bosića do opozicije, za nekorektnosti u vidu nedolazaka u emisije, za bahatost koju samo opozicija može smisliti… Bilo je tu bljutavih nesuvislih analiza, bilo je i arhivske građe, na jednom su izronile i poplave da bi pokazale “ko je korektan, a ko izdajnik”… Jednom riječju RTRS-obi jastrebovi žešće su penetrirali u tijelo pokojnikovo.
I znate šta? Koliko god to bolesno, protivprirodno i protivzakonito bilo, ima nekog izopačenog smisla.
Prvotno, treba shvatiti to kao ispušni ventil RTRS-a. Do prije samo par mjeseci, činilo se kako će padom aktuelne vlasti, uredništvo tzv. Javnog servisa otići na ulicu. Činilo se kako će Bosićeva osveta za sva poniženja koja je doživio na dječijoj sjedalici pored velikog Dodika biti nemilosrdna. A, onda se sve to raspalo. Opozicija je izgubila izbore u RS-u i pretvorila se u ono što odistinski i jeste- Grupu ljudi sa imenima i prezimenima koji se bore za svoje fotelje i pozadine u njima.
Ta ista opozicija nije bila u stanju ni nakon izbora da se konsoliduje, nije prepoznala duboka trvenja unutar SNSD-a ili, vjerovatnije, nije znala šta bi sa tim, ta opozicija je propustila i ispustila sve moguće šanse i prilike i kolabirala, urušila se u sebe samu, umrla.
Sada je, valjda, i najzadrtijem SDS-ovcu jasno da su njegovi politički puleni gradili svoju izbornu i uopšte uzev, svaku drugu taktiku na kanonu-Čekaj da narodu bude toliko loše pod Miloradom i pa će od muke glasati za nas. Čekaj i ne radi ništa. I tako umrije opozicija u čekanju.
A RTRS-ovi lešinari jako brzo nanjuše smrt, pogotovo ako vonja po bojama nekada poznatog “Saveza za promjene”. Tako su se novinarski strvinarii sinoć obrušili na tog opozicionog mrtvaca i zakucali mu posljednji čavao na politički kovčeg.
Velim, razumljivo je toliko medijsko nekrofilsko onanisanje RTRS-a, pa čak i ljekovito. Za koga pitaće se oni slabijeg poimanja realnosti? Pa za narod koji je upravo vidio i zvaničnu sahranu opozicije i kome je sada, valjda, kao dan jasno da ista osim imena i prezimena uhljebljenih ljudi NE POSTOJI!
I, zapravo, jedina kolateralna šteta sinoćnjeg “indirektnog” pokopa bio je, ironično, Milorad Dodik, koji nije znao šta bi prije: Da malo, kobiva, kudi politiku RTRS-a, da se kobajagi breca i ne slaže 100% sa radom svojih pregaoca, da priča nešto ili da vodi imaginarni TV duel. Ni tzv. voditelj Šarenac mu klimoglavom i ćutanjem nije ostavljao dovoljno prostora da polemiše… paaa, sam sa sobom.
I na posletku…
Prije par dana iz sasvim drugih, altruističkih pobuda Đorđe Balašević je napravio pjesmu ” Duet” posvećenu Kemalu Montenu, u kojoj kantautor jasno kaže da solo duet ne ide, ali će pokušati.
Ovo od sinoć je bila inverzija u režiji RTRS-a. Gledali smo najpodliji čin novinarskog TV duela sa jednom osobom. Prije toga, vidjeli smo pljuvanje po osobi koje nema, a onda “uživali” u sdendapu jednog čovjeka.
Ali svako zlo za neko dobro.
Ko je imao oči i uši shvatio je da opozicija u RS i definitivno NE POSTOJI kao nekakva politička kategorija, shvatio je da Mladen Bosič više neće izlaziti na crtu Miloradu Dodiku, shvatio je da RTRS o(p)staje kao jedna lešinarska ekspozitura Milorada Dodika i partije mu.
Ali na stranu sad Bosić i Dodik, na stranu klimava pozicija i nepostojeća opozicija. Sinoćnja emisija je em oživjela zatomljene medijsko-nekrofilske porive, em je pokazala dubinu novinarskog blata i smrdljivog mulja u kojoj obitavaju kreature spremne da rasčereče sve i svakoga, poput nadopingovanih rotvajlera samo ako Baja namigne.
Ponekad su zastrašujuće bezočniji čak i od samog gazde.
Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru @dijalek