«…Vani,
na hodniku, među fotografijama počasnih doktora, i ona je Nikole Tesle,
Lavoslava Ružičke, Vladimira Mažuranića, Tomaša Masaryka, Dorothy Hodgkin,
Vladimira Preloga. Uvjerena sam da Draganu Čoviću među njima nije mjesto…»
Ovo je prije mjesec dana rekla pred Senatom
profesorica Đurđica Čilić,
pročelnica Odsjeka za zapadnoslavenske jezike i književnost na zagrebačkom
Filozofskom fakultetu, inače rođena u Livnu. Ako neko zna zbog čega u ljudskim
kategorijama Dragan Čović ne može biti ne počasni profesor, nego bilo šta u
javnoj sferi, onda je to profesorica Čilić. Dabome, bila je u manjini, vrlo
lako je preglasana, a njene opaske na skaradni politički život Dragana Čovića
usisalo je nepregledno carstvo interneta.
Akademska
sprdnja u Zagrebu
A za one koji ne znaju, Čovića je za počasni
doktorat predložio rektor zagrebačkog Sveučilišta Damir Boras. I to biranim
riječima:
„Hrvati
iz BiH bili su izvor iz kojeg se najvećim dijelom nadoknađivao manjak stanovništva u Hrvatskoj, a vjerojatno će
tako biti u budućnosti. Stoga je važno da Hrvatska, ali i odgovarajuće hrvatske
institucije prepoznaju nositelje pozitivnih pomaka za Hrvate u BiH i da im na
svim potrebnim razinama dadu potporu“
Pa tako od danas imamo 99. počasnog
doktoranda, našeg i vašeg Čović Dragana. Andrej Plenković je prisustvovao
opskurnoj ceremoniji, čime je dao puni legitimitet ovoj ujdurmi i od strane
državnog čelništva Republike Hrvatske. Ujdurmi koje se ponajprije treba
zastidjeti rukovodstvo Sveučilišta. Ali, kako je obraz-đon i kako su ljudi
poput profesorice Čilić rijetki, ujeo vuk magare. Preciznije, okitio se Čovke
lentom. Do sada je iz akademskih krugova reagovao Jurica
Pavičić – pisac, sveučilišni profesor, filmski kritičar, publicist i jedan
od najuglednijih novinara u Hrvatskoj, koji je u znak protesta javno i
demonstrativno ponudio vratiti svoj doktorat.
Dakle, da razjasnimo na početku, NIJE Dragan
Čović akademik, kako ga zaziva rektor Boras zato što je otkrio kako se
tretiraju kancerogene ćelije u ljudskom tijelu. Nije odogonetnuo kvadraturu
kruga, niti je smislio najbolji način borbe protiv globalnog zatopljenja. Jer
da jeste, vjerovatno bi bio negdje u bijelom svijetu, radio na vrhunskom
sveučilištu i teško da bi došao na ceremoniju ustoličenja među hrvatski
akademski vrh.
Nekoliko
razloga za doktorat
Dragan Čović je punokrvni savremenik i nasljednik
politike jastrebova Herceg-Bosne, istih onih koji su osuđeni za Udruženi
zločinački poduhvat. Dragan Čović je za vrijeme rata bio direktor mostarskog
«Sokola», iste one firme koja je nedostatak zaposlenih namirivala zarobljenim
Bošnjacima, koji su kao roblje radili u istoj. Pa je onda vrlo moguće da je
Dragan zaradio svoju titulu u sociološkoj akciji sa kraja 20. vijeka u kojoj se
zarobljeni ljudi pretvaraju u robove. Nekažnjeno je prošao za ovo. Zapravo,
nagrađen je kako se čini.
Ili je možda Dragan Čović dobio tiulu doktora
nauka zato što se bez kazne izvukao iz tri sudska spora. Podsjetimo, jedan je
vezan za organizovani privredni kriminal, primanjem mita od vlasnika firme
Lijanović , za što je prvostepenom presudom osuđen na pet godina zatvora. Na
drugostepenom sudskom postupku presuda je ukinuta. Drugi sudski proces, 2009.
godine, pokrenut je optužbom koja Čovića tereti za privilegovanje određenih
osobama u kupovini nekretnina. Treći put je optužen 2010. godine, za zloupotrebu
položaja u prenosu duga Hrvatske pošte i telekoma na privatne firme.
Ni u jednom od tih procesa Čović nije osuđen.
Bravo, majstore! To se zove pravno-finasijski slalom. Tako se vozi i država i
društvo i narod i pravosuđe. A ne kao Mamić u hrvatskoj, naivno i bukački. Zato
je Dragan Čović počasni doktorand, a Maminjo se slika sa BIH ličnom kartom. I o
ovome je profesorica Čilić pisala, ali je dabome ostala tek prazna priča.
Ili je možda Dragan Čović dobio titulu
počasnog doktora zato što u koaliciji sa Miloradom Dodikom planira od Bosne i
Hercegovine, nefunkcionalne državne prćije napraviti još nefunkcionalniju
državnu prćiju? Ne zaboravite u kantonima u kojim stoluje Čovićev HDZ do prije
nekoliko dana srpski narod nije imao potpunu konstitutivnost. I da su se pitali
Čović i Dodik, ostali bi Srbi građani trećeg reda. E, ako to nije za počasni
doktorat u očima ovakvog Senada na Sveučilištu, onda ne znam šta je.
Mali mu
je ovaj doktorat
Biće da je od svega pomalo. Čović je izbjegao
ruku Haaga, izbjegao je terazije domaćih privrednih sudova, kao svaki «pravi ‘Rvat» radi na rastakanju
BiH, a Srbe odavno tretira kao nekonstitutivan narod na «svom» dijelu
teritorije. Pa to je vlažni san svakog pravog hrvatskog nacionaliste. Dragan
Čović je ikona kojoj je jedan ovakav doktorat malo, premalo.
Ne treba smetnuti sa uma činjenicu da on to
sve radi sa mjesta člana predsjedništva BiH, pa se kad god stigne posere na ovu
funciju. Evo i sada će na konto iste za pare BiH poreskih obveznika otići u
Rusiju na Mondijal da navija za Hrvatsku protiv Islanda. Pa ako to nije za doktorat,
ma kakav doktorat, za Nobela, opet ne znam šta je?!
Na kraju, ne manje bitno, Dragan Čović, poput
Mojsija skreće vodene tokove. U njegovom slučaju to je rijeka Radobolja, čiji
tok je promijenjen kako bi Draganova hacijenda imala bolji pogled. A ako hoćete
vidjeti hacijendu, ne dao vam Bog. Možete je vidjeti iz mostarske bolnice, koja
je arhetip domaćeg zdravstva na samrti. Gluho bilo, dok umirete možete odmarati
pogled na hacijendi i iskrivljenoj Radobolji. Opet za doktorata.
Hrvatsko
roblje
«Hrvati
iz BiH bili su izvor iz kojeg se najvećim dijelom nadoknađivao manjak
stanovništva u Hrvatskoj, a vjerojatno će tako biti u budućnosti», kaže
rektor Maras. I u pravu je. I ono malo Hrvata koji su ostali sa ono malo Srba i
Bošnjaka, Draganovom politikom će dostojanstveno pobjeći prvo za Hrvatsku, pa
onda za treće zemlje.
Dragan Čović je za vrijeme rata držao Bošnjake
kao roblje, a onda je prešao na svoj narod. Samo sada eksportuje jeftinu radnu
snagu za Hrvatsku. Oslušnite samo konobare na jadranskoj obali. I to je djelo
jednog doktora. Počasnog doktora.
No, sve se čini da će Dragan Čović nastaviti
da jaše i nakon izbora i zdravu pamet i narod, prije svega hrvatski. Pa se
nemojte začuditi još kojoj tituli.
A šta ćemo sa ostalim počasnim doktorandima
poput Nikole Tesle, Lavoslava Ružičke, Vladimira Mažuranića, Tomaša Masaryka,
Dorothy Hodgkin, Vladimira Preloga…Ma svi bi oni kod Dragana u «Soko» na
neplaćeni rad.