I kakve to veze ima što su izbori tek dogodine? Kakve veze ima što narod nema šta jesti, što se plate i penzije isplaćuju iz kreditinih linija komercijalnih banaka, kakve veze ima što se trezorski zapisi štampaju kao Slobini inflacijski dinari, ne bi li kako „Toplana“ u Banjaluci preživjela? Zar je važno što u slobodnom padu Republika Srpska ide ka svom dnu dna, kad nam je počelo svenarodno veselje, radnog naziva-Predizborna kampanja.
Red je malo proanalizirati glavne aktere ove septembarske ujdurme.
Milorad Dodik – profesionalni voćar
Kao što i dolikuje, treba prvo krenuti od glave. Ne bukvalno, ali može i tako. A, ta glava odavno funkcioniše kao samostalan entitet, krangovskih proporcija. Ta glava se poodavno odmetnula od naroda, realnosti, administracije i na koncu i samog SNSD-a. Ta glava je prvo predložila da mu se partija zove SNSD-Milorad Dodik. A, ja toj glavi predlažem da mu se partija u narednoj godini preimenuje u partiju Milorad Dodik. Štaće mu ono SNSD? Tužni i truli balast, više-manje nesposobnih mediokriteta, koji Miloradu štete na svakom koraku. Više je Dodik u protekle dvije godine uložio energije da izmiri sve moguće frakcije, pojedince, lopove i klošare u SNSD-u nego što je „zaduživao RS“ , kako to voli reći. Zato je i razumljivo da se čovjek relaksira uz Moniku Beluči, Emira Kusturicu i duhovno vazdiže uz vladiku Grigorija. Dosta je on uradio za partiju. Samo ga je strah da partija ne uradi nešto za njega. Neku političku sa'ranu, nedaj bože.
I zato je predizbornu trku Milorad Dodik počeo anesteziranjem i otupljivanjem SNSD kadrovika. Zna on da su sinovi Brutovi, opasniji i pogubniji od tri SDS-a i izmaštane opozicije zajedno. U to ime je smijenio ministra zdravstva Slobodana Stanića, čovjeka koji je počeo raditi svoj posao, a sve u cilju spašavanja ambasadora BiH u Srbiji, Ranka Škrbića, kojem je ipak stalno radno mjesto-Dodikov kum. I napraviće Milorad i najuži mu tim još 6 frakcija u SNSD-u, pored one iznađale Radmanović-Radojičićeve, smijeniće još 5 ministara, da se ne zna ko tu kome, šta i kako ulijeće, promijeniće i premijerku, smijeniće i direktore javnih preduzeća –od RTRS-a do Muzeja…a, sve u cilju zbunjivanja SNSD kadrovika. Jer, koliko god to čudno zvučalo, istina je jedna, Milorad pušta niz vodu SNSD, e da bi zadržao funkciju Predsjednika Srpske. Za ostalo ga poodavno zaboli donji dio leđa.
Virtuelne šljive
Ali da ne bude sve tako prozirno, postoje i dvije paralelne kampanje. Prva-smjena Mirka Šarovića i još pokojeg SDS-ovog čovjeka u savjetu ministara BiH. Ovu akciju je prepustio svojoj stranci, kojoj je takođe prepustio i raskid odnosa sa SDS-om na BiH nivou. Niko pouzdano i precizno ne zna kako je i šta polučila Platforma o zajedničkom djelovanju SDS-SDNSD na tom famoznom BiH nivou, a već je u predizbornom marketingu skršena. Ostavio je, dakle, Dodik svoj SNSD da moljaka Lagumdžiju i SDP, ne bi li sakupili dovoljno glasova za smjenu Šarovića i ekipe. Što je vrlo moguće u narednom periodu.
Drugu strelicu je uputio ka Draganu Čaviću, lideru slabo poznatog Narodnog demokratskog pokreta optuživši ga da je pustio na slobodu kriminalca Darka Eleza i da je kriv što „nam Srebrenica visi nad vratom“. Tačnije, Dodik je, kako bi dodatno zakuvao medijsku čorbu rekao da će podnijeti tužbu protiv Čavića.
Dragan Čavić-šljiva ranka
Pošto opozicija, šta god i ko god to bio u RS ne radi apsolutno ništa, osim što čitaju jedni drugima na svojim sesijama predizborne programe, Dodikova politička strijela je došla Čaviću kao kec na deset.
Bivši predsjednik Srpske je promtno odgovorio kako on nije pustio Eleza, već mu je ukazom o pomilovanju smanjio kaznu, a nikada nije potpisao nikakav zaključak Komisije o Srebrenici.
U normalnoj državi bi bilo čudno zašto Dodik pominje slučaj Elez, kad je to mogao uraditi onda kad je isti bio aktuelan, dakle prije 9 godina, kad i zaključci Komisije za istraživanje događaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. godine.
U normalnoj državi, bi velim, ovo retroaktivno mantranje i prijetnja tužbama bi bila čudna, ali ne i u BiH. Jer, vrlo dobro zna i Dodik i Čavić de je ovo tek puka zabava za narod, da ne postoje bilo kakvi preduslovi za bilo kakve tužbe, a sve i da postoje, sud će jednom -NIKADA odraditi svoj posao. Tresla se gora, rodio se TV-šou.
Dakako, da ni Dragan Čavić nije ostao dužan, pa je pitao predsjednika Dodika, šta je sa 3 miliona KM kredita koje je dobio njegov sin-student, i kako je moguće da rođenom bratu omogući da uknjiži u privatno vlasništvo stotine dunuma državne zemlje i da na njoj podigne voćnjak?
Zna Čavić da su ovo više retorička pitanja, koja zajedno sa slučajem Radišić/Vulić, već prelaze u domen groteske gdje je kadija i sudac i tužilac. Upravo zato što to zna, ne da se Čaviću ni potezati kontratužbu protiv Dodika. Obična forma na formu, ionako obesmišljene borbe.
Naravno, to tako gledaju Dodik i Čavić, te oni kojiima oči, uši i mozak služe za prirodom definisane operacije. Plebs ubogi, međutim, malo je odvraćen od kontejnera, pjeni nad Srebrenicom, po kafanama filuje i siluje retorički sam sebe pričama o voćnacima, bazenima, hektarima najfinije zemlje i najboljeg građevinskog zemljišta. U pauzama trese šljive. Rodilo, velim, biće pijana godina. Taman da natekne do oktobra 2014.
Ali, zdrav razum se opet pita, kakav je kapacitet Dragana Čavića u srazu sa Miloradom Dodikom u kontekstu izbora? Na bilo kom nivou? Šta Dragan Čavić bez SDS-a i PDP-a može uraditi na predstojećim izborima. Jedno veliko ništa. I to je fakat.
SDS-neke šljive čekaju da ih neko otrese
‘Ajmo u glavu. SDS nema lidera! To se vidi, stalno, na svakom koraku i u vezi sa svakom situacijom. Prvo, SDS, nema pravog političkog kandidata za mjesto Predsjednika RS. Ko će to biti: Bosić, Tadić, Šarović, Mićić…? Taj „format“ neće i ne može pobijediti Dodika. Osim ako Milorad sam sebi u narednih 13 mjeseci ne zabije žešću autogolčinu. A, Dodiku se može pripisati svaka vrsta političke trapavositi, ali autogolove nema običaj davati.
Tek, na početku predizborne igranke SDS djeluje, blago rečeno nespremno. Osim što kao razmaženo plačljivo dijete ponavlja-Vidjećete vi rezultate izbora dogodine, ne čini ništa. Ako, SDS misli da će na valu pobjede na lokalnim izborima dobiti opšte, gradno se vara. Jer i infrastrukturno i medijsko-politički, a pogotovo materijalno SNSD-Milorad Dodik je moćnija organizacija, da ne kažem partija od SDS-a. Tako su, žaljenja vrijedni vapaji SDS-ovih pulena u Vijeću ministara koji traže pravdu za najavljeni politički odstrel Šarovića i koji upiru prstom u SNSD izdajnike koji su raskinuli tu famoznu Platformu o zajedničkom djelovanju…
Jednostavno, SDS-ove patetične žalopojke niko ne sluša! Ni mediji ni narod. Smiješno, neozbiljno i jadno djeluju SDS-ovi poslanici u Skupštini RS, koji nakon odmora usiljeno i tobože komično, rekoše da je Milorad Dodik zakon u Srpskoj! Znamo mi to svi i bez SDS-a , pa se niko ne smije.
Narod, onaj nacionalno obojeni, hoće reinkarnirane ili nanovo stvorene Krajišnike, Karadžiće i ostale iz paljanskog mitološkog gnijezda. A, SDS, po svojoj strukturi treba da pravi nacionalno obojene nove političe heroje. A, ne pravi ih. I tako, zarobljen između 96’ i 2013. stoji SDS, najjača opoziciona ili najjača partija u RS, koja ima dva problema. Nema glavu ni rep. Preciznije ne zna se ko je odistinski lider, i šta će i kud će sa svojim političkim životom ova stranka. Klasični ideološki kastrat.
Opozicija odistinski trese šljive
I dok se Dodik već po pavlovljevom refleksu okrenuo cipelarenju protivnika, dok Čavić po istom tom kauzalitetu odgovara, dok SDS igra igru uvrijeđene mlade, resto opozicije pravi zimnicu. Bukvalno ili metaforično, od volje vam. Jer valja nekako Ivanićevim pulenima preživjeti ovu zimu ništa ne radeći. Naravno, PDP i inače ništa ne radi, ali se koaliranjem u zadnji čas uvijek uvuče u parlamente BiH i RS. To im je jedina i odistinska taktika. Ostalo je pravljenje ajvara i pečenje rakije. I upravo zato PDP i ostale opozicione stranke (ne mogu se sjetiti ni jedne op. aut) na kašičicu doziraju svoje konkretne predizborne aktivnosti u ovoj (pre) ranoj fazi. Jer ih imaju tačno toliko-kašičicu.
Otresošmo šljive
Ova prematurus predizborna kampanja pokazala je nervozu Milorada Dodika i pratećeg mu orkestra znanog kao SNSD. Opet, kad to Dodik ne pokazuje uvježbanu nervozu? Međutim, ovaj put, Dodk je jasno se vidi, relaksirao sebe od svoje stranke. Poštedio se izgravanja „Katice za sve“ u SNSD-u. Ovaj put će SNSD morati da odradi kampanju bez Milorada, jer Milorad je pop fenomen-zvijezda koja se samodopadno i samodovoljno mora ponašati. Objektivno, tako Dodik i može uspjeti u predizbornoj igri. Igri šatora, narodnih veselja, osveštavanja crkvi, asfaltiranja prilaza i presjecanja crvenih vrpci. Igria koja će oblježiti narednu godinu. A, to je Dodikov teren.
Dragan Čavić, nije bez razloga pomenut odmah nakon Dodika. Istina ,Čavić nije omiljen u narodu, istina je da njegova nova partija nema gotovo nikakav uticaj. Ali, koliko god Čavić na momente izgledao donkihotovski, on je vidljiv-medijski, skupštinski, korektivno…
SDS ili je procijenio da je rano za kampanje ( u šta čisto sumnjam, jer nikad nije rano za predizborne kampanje) ili je poslovični šizofren i zbunjen.
Jer kako drugačije objasniti da je Milorad Dodik, čovjek koji izvali budalaštinu tipa „Republika Srpska je jedina u okruženju koji svojim javnim finansijama može da povećava plate i penzije, a to smo uspjeli, jer smo bili pravi domaćini“ i dalje najozbiljnija politička figura u istoj toj Republici Srpskoj?
Jednostavno. Ostali poodavno samo šljive tresu.
Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru @dijalekticar