Milorad Dodik ima život iz bajke. Ne, ne.
Život iz stripa.
Talični
Dodik i razoružana braća Dalton
Krene ti on za Hrvatsku mercedesom koji renta
od kontroverznog biznismena Rašida Serdarova, naravno u pratnji naoružanog
obezbjeđenja i kao štićena osoba. Od oružja nosi bratija ono osnovno, GLOK-ove
pištoljčiće i po 15 metaka, da se pripuca na zeca, jazavca ili kunu zlaticu.
Čisto da se razbije dosada Predsjednika i svite mu oko diližanse dok jezdi Posavinom.
Znate svi kako je, zategnut put, dosaaadno, ni helikopetra, ni Cece, nigdje
nikoga. To mu dođe čisto kao zabava. Kao da se vama nije desilo da GLOK-om
pucate po vukojebini na autoputu? Ili barem da nosate pištolje onako sa sobom
preko grane? Usput, da se nađe.
A, ko je to rekao? Ko je rekao da je sve tako
bilo?
Eto vidite kako laže banda soroševska i
opoziciona! Naš hrabrni Predsjednik Republike Srpske Milirad Dodik, kako sam veli kada ide u Hrvatsku ili kada
prolazi kroz Hrvatsku ne nosi oružje, niti treba da ga štiti policija te
zemlje. Nema tu nikakvih posebnih zahtjeva, želja, čestitki i pozdrava. Tek
običan građanin u pet tona blindiranom mercedesu i četiri, pet automobila
pratnje. Skromno i u krugu oktana i pancira.
E, sad ide vic.
Javlja Jutarnji list, da su hrvatski policajci
razoružali prethodno nenaoružane Miline bodigardove (?). I ne samo to, oni nisu
tretirali našeg Milu kao državnog predsjednika. Djelomično iz razloga što Mile i nije predsjednik države,
zaključiće zlobnici. Elem, puste ga na kraju tako, jadnička, sve sa kusavom
pratnjom na proslavu Valentinova ili St. Trifuna u okolinu Karlovca.
Pa kako sad ovo? Kako će razoružati nenaoružane
ljude iz pratnje kako tvrdi Dodik? Ima li kakvih dokaza bando i mafijo
soroševsko opoziciona za izrečene tvrdnje? Otkud vama papiri da je tihi građanin
Dodik zahtijevao poseban status, pa još i noružanje za eskorte, kad on
eksplicitno kaže kako NIKADA ne nosi oružje, niti zahtijeva pratnju?
Jao, vidi pismo sa pečatom!
A, u pismu upućenom Ministarstvo inostranih
poslova BiH piše da šef Kabineta predsjednika Republike Srpske Danijel Dragičević traži nesmetan
prolaz eskorta predsjednika Dodika, kao i patrola te policijsku pratnju nakon
ulaska u Hrvatsku na graničnom prelazu Gradiška.
U dokumentu se kao razlog ove hude molbe
navode „saznanja o ugroženoj bezbjednosti
predsjednika Republike Srpske».
«Da se
ne radi o prostoj protokolarnoj molbi i da su u Kabinetu predsjednika
ugroženost Milorada Dodika shvatili najozbiljnije svjedoči i činjenica da su
prolaz i policijska pratnja zatraženi i za pratnju predsjednika Milorada Dodika
sa navedenim službenim naoružanjem (pištolji marke GLOK) i po 15 komada bojeve
municije», navodi televizija N1.
Aufff. Pa dobro sad’, šta je, tu je.
Laži,
laži, laži me, ti to radiš najbolje
Uhvaćen u laži jednom k'o ni jednom, hiljadu
puta k’o
Predsjenik, što bi rekao naš narod. Jer, ne možeš ti naš narod zajebati, koliko
on može glasati za tebe, važi stara, baš narodna poslovica sa ovih prostora,
koje se Dodik drži kao srećkovć tombole. I ono bitno, kad te uhvate u laži,
treba samo surduknuti glupost koja je deset puta veća od prethodne. Vole to
ljudi. A, tu je Mile majstor.
Pa se odmah prisjetio tih događaja oko Dana
zaljubljenih u Hrvatskoj, na autoputu, negdje oko Vinkovaca. Limuzina besna, sa
pratnjom koju svaki heroj ima, poteglo se tu bogme preko 180 na sat, sav
zanosno besjedi Milorad novinarima, tek policija, radari, čudesa. Mile, naš, a
svjetski, novčanik, pu i plati kaznu. I još kaže, ne pitajte kolika je, paprena
je bila. E, to je Džek!
Ali osobni hotspot gluposti koja mami i hefta
za sebe svako dvonogo bravče tek je počeo zračiti i u etar slati misli od kojih
bi se svakom normalnom čovjeku zanebesalo oko svoje ose. Eh, da, svakom normalnom
čovjeku:
«Ovi
policajci u Republici Srpskoj da smiju da me zaustave i oni bi me uvijek
kažnjavali za prekoračenje brzine. Ja stvarno brzo vozim i kada vozim
privatno», rekao je na koncu novinarima u Banjaluci Milorad Dodik.
Jebo Dansku! Jebo premijere na biciklu! Jebo
ostavke zbog jednog bjanko ručka mimo budžeta! Ma jebo i Abhaziju i Južnu
Osetiju zajedno! Ni tamo lokalni, od Putina postavljeni, šerifi centralnog
istoka ne mogu prozujati pored svoje policije 200 na sat, a da ih ovi barem ne
upozore. Sigurno neko kaže, de druže-gospodine Anatolij Bibilov malo sporije,
satraćeš ovu nejač u ladama i zaporošcima. Ne mogu u Osetijama i Abhazijama,
ali u Republici Srpskoj Milorad Dodik može SVE. On ima svoj autoput, svoju
petlju, svoje račvanje, svoju zgradu, još jednu zgradu, ima svoju partiju, još
jednu partiju i još jednu partiju, vladu i pripadajući entitet. Pa je logično
da je i policija njegova. Sužanjsko služinska A, gdje ste vidjeli jednog
feudalca ili robovlasnika, a da ga sluge zaustavljaju, opominju ili kažnjavaju,
božemeoprosti?
Druže Ramzese Drugi, ova vaša dvokolica podiže
malo previše prašine dok tutnjite pored obeliska u Luksoru. Pisaću vam
prekršajni papirus. Ne ide, brate mili nikako.
E, tako i Dodikovo kurciranje i osnovana
tvrdnja kako ga ovdašnja policija ne smije zaustaviti, predstavlja zapravo totalitarno
ogledalo u kome se ogleda sluđeni narod. Predstavlja jedno civilizacijsko
srednjevjekovlje.
Organom
ću te među oči
A to srednjevjekovlje, koje podrazumijeva
poimanje sebe kao centra prćije, koje identifikuje sebe sa prćijom, to nadbiće
koje doživljava plebs kao stoku, a organe reda kao svoje reproduktivne organe,
e to je utjelovljeno u liku i djelu Milorada Dodika. Jer dabome, ti organi reda
nisu formirani da zaustavljaju Dodika, nego da ga brane, njega i njegov režim
od svih onih koji bi da ispitaju porijeklo novca imovine i moći Mile i klike
mu. Nisu oni plaćeni mizernih 800 maraka da se bave saobraćajnim prekršajnima
Velikog Vožda, nego da ga čuvaju od pravde.
I znate šta je zanimljivo, taj isti
srednjevjekovni plebs iz 21. vijeka u svojim malim ograničenim glavicama samo
ovako i jedino ovako cijeni i poštuje političku moć. Moć sile. Taj narod
dijaboličnog pogleda i sluđenih misli koji je svojim radom u ovoj bijedi
isfinansirao bahaćenje Mile i Milinih, zarobljen u bolesnoj sado-mazohističkoj
igri, samo šiban dovoljno jako, mentalno i fizički, poštuje svoga patrona.
I dobro je Dodik to vidio. Može plebejcima na
kalendaru pisati 2018, džaba sve, kad im je na niskom čelu ugravirana 1518.
Može narod gledati kako naučnici šalju rakete na Mars, kako se prave prve
vakcine protiv kancera, kako ljudi srećno žive od svog rada, kako zbog jednog
eura ministri i premijeri daju ostavke iz moralnih razloga…ali, sve je to
jedan daleki, za narod izmišljeni svijet. Druga planeta i drugo vrijeme.
Ovdje vlada jedna sakata stvarnost. Distopija ljudske
hiperealnosti u kojoj lokalni kabadahija za narodne pare smišlja, izmišlja, laže,
hvali se nebulozama i prekršajima, zaziva svojim narodna dobra…
I, znate šta? Sve mi se čini da će ga baš zbog
svega toga narod nagraditi na predstojećim izborima pobjedom. Narode, idi
zajedno sa Miloradom 200 na sat u krivinu. U tri krivine materine! Pa kud
puklo. A, u glavu će jednom. Valjda.