Postoji jedna nova vrsta samopouzdanja koja se širi brže od sezonske gripe. Samopouzdanje ljudi koji o medicini znaju sve, a nisu pročitali ništa. Ti ljudi ne govore o patologijama, nego o blokiranim energijama. Ne pitaju za krvnu sliku, nego za „frekvenciju organizma“, šta god to značilo. A ako im spomenete randomiziranu kliničku studiju, gledaju vas sa dozom žaljenja pomiješanom sa podsmijehom.
U tom svemiru, tijelo nije skup ćelija, tkiva i organa, nego nekakav ezoterični Wi-Fi ruter koji se povremeno odspoji od kosmosa. Bolest se ne dobija, jer se nešto “pokvarilo”, nego zato što ste „negativni“, „niste usklađeni“ ili, nedajbože, u najgorem slučaju, niste halalili/oprostili bivšem ili bivšoj. Medicina je tu, naravno, promašila poentu, jer dok se ona zamara banalnostima poput patofiziologije, pravi znalci rade s čakrama, aurama i vibracijama, pojmovima dovoljno maglovitim da objasne apsolutno sve, a ne objasne ništa.
Posebno mjesto u tom panteonu pripada riječi kvantno. Kvantna medicina, kvantno iscjeljenje, kvantna detoksikacija i slični izrazi postali su osnova tog trenda, ako to možemo nazvati trendom. Jedina stvar koja je tu stvarno kvantna jeste udaljenost između tvrdnje i dokaza. Fizičari se znoje decenijama da objasne kvantni svijet, a onda se pojavi lik u lanenoj košulji (obavezno bijeloj), koji u pet minuta riješi rak i depresiju i, ako je je baš raspoložen, usput riješi i sukob u Palestini.
Naravno, ne može se govoriti o ovom žanru bez Deepaka Chopre, čovjeka koji je dokaz da se od besmislica može napraviti imperija ako ih izgovaraš dovoljno smireno. Chopra ne laže, on, kao svaki pravi new age guru, lebdi od količine gluposti koje izgovori. Njegove rečenice počinju kao filozofija, završavaju kao horoskop i između ne kažu ništa. Zvuči duboko i nema veze s realnošću, što je negdje i cilj. Njegovi učenici, kojih ima i kod nas na Balkanu, danas ordiniraju po društvenim mrežama, nude „holističke protokole“, „reset hormona“ i „iscjeljenje traume iz prošlih života“, sve uz obaveznu napomenu da farmacija to sve krije.
A krije šta, tačno? Da su bolesti kompleksne? Prava medicina je dosadna i to joj je najveći problem. Debele knjige s tvrdim koricama koje prvih godina služe isključivo za dosadno memorisanje gradiva, a tek kasnije postaju alat za razumijevanje i kreativno razmišljanje. I tu medicina sama snosi dio krivice. Ljekari i naučnici često govore jezikom koji zvuči kao namjerno poniženje, kao da pacijentu poručuju da je preglup da bi razumio vlastito tijelo. Kad se čovjeku stalno objašnjava da „to nije za njega“, sasvim je logično da će povjerovati onome ko mu kaže: „Naravno da možeš razumjeti, evo ti jednostavno objašnjenje.“ I tako se kompleksnost zamijeni bajkom. Jer ljudi ne bježe od istine zato što su glupi, nego zato što niko ne voli da mu se kaže da je nemoćan pred nečim što ne razumije.
Doduše, važno je priznati i ono neugodno. Ljudi nisu potpuno u krivu kada sumnjaju. Svakodnevno gledamo šta velike kompanije rade kad misle da ih niko ne gleda, od farmaceutskih skandala do zataškavanja nuspojava i profita ispred etike. U takvom svijetu, nepovjerenje postaje možda i racionalan refleks. Tokom pandemije se taj jaz dodatno produbio. Naučnici i ljekari, navikli da razgovaraju međusobno, često nisu znali ili nisu imali vremena da objasne javnosti kako nauka zaista funkcioniše i da se preporuke mijenjaju, da su greške sastavni dio procesa i da nesigurnost nije znak prevare nego poštenja. U tom vakuumu, „new age medicina“ cvjeta upravo tamo gdje je klasična medicina najuspješnija. Ljudi ne bježe čakrama jer umiru od kolere, nego jer imaju, sasvim razumljivo, luksuz da budu nezadovoljni i zbunjeni. A tu zbunjenost vrlo brzo popune priče o vibracijama, energijama i „prirodnim rješenjima“, koje, slučajno ili ne, gotovo uvijek dolaze u paketu sa suplementima od 99,99 eura.
Na kraju, čakre, aure i vibracije nisu opasne zato što su besmislene, nego zato što su uvjerljive. One nude smisao tamo gdje medicina nudi neizvjesnost. Nude kontrolu tamo gdje postoji samo vjerovatnoća. I dok god ljudi budu tražili metaforu umjesto mehanizma, biće onih koji će im, uz osmijeh i malo insensa, objasniti medicinu, a da nikada nisu otvorili knjigu.