Dani ponosa i slave

 

Nakon drugog svjetskog rata Čehoslovačka je postala tvrda komunistička zemlja sve do kraja šezdesetih kad je situacija popustila zahvaljujući poletnoj i naprednoj politici Aleksandra Dubčeka. onda su došli Sovjeti i sve se promijenilo. Period od dolaska Rusa nazvaše periodom normalizacije.

Svake godine, 17. novembra, Česi i Slovaci proslavljaju godišnjicu Baršunaste revolucije koja je započela nevinim i mirnim okupljanjem šačice demonstranata koji su htjeli obilježiti pedesetu godišnjicu studentskih protesta u Protektoratu Böhmen und Mähren na početku drugog svjetskog rata. Rezultat protesta dobro poznat, pao je režim u Čehoslovačkoj a Vaclav Havel postao prvi predsjednik slobodne države.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Svake godine je u Češkoj republici i u Slovačkoj 28. oktobar neradni dan. Proslavlja se Dan kada je uspostavljena Čehoslovačka. Dakle zemlja koja više ne postoji.

Ove godine obe samostalne, suverene i teritorijalno neupitne države proslavljaju dva datuma, i taj oktobarski i taj novembarski, kao dane kada su njihovi stanovnici postali slobodni u dvjema istoimenim federacijama iz prošlosti. Dakle u državama koje više ne postoje.

Danas, u razgovorima kako sa jednima tako i sa drugima, možemo zaključiti da je njihov razlaz bio neminovan, ključan i odigran majstorski. Na Balkanu bi rekli – bez mrtvih.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Osam dana nakon češke i slovačke proslave pada komunizma, u jednom dijelu samostalne, suverene i teritorijalno neupitne države koju zovemo Bosna i Hercegovina proslavlja se dan kada su se prvi put u istoriji ove zemlje sastali predstavnici sva tri naroda, koja su kroz ZAVNOBIH jasno stavili do znanja svima kako BiH nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i hrvatska i muslimanska zemlja, i u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost sva tri naroda.

Ovu ravnopravnost slavi samo jedan narod. Tako što taj dan ne radi.

Datumske koincidencije možemo nastaviti i dalje. Samo četiri dana nakon češke i slovačke zajedničke proslave pada komunizma, obilježava se potpisivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma u državi koju zovemo Bosna i Hercegovina. Ovaj datum kojim je rat zvanično okončan se praznuje samo na jednom dijelu te, kako je nazvasmo, samostalne, suverene i teritorijalno neupitne zemlje.    

Istoričari će zapisati kako je rat zvanično trajao od 6. aprila 1992. godine do 14. septembra 1995. godine. Stotinjak hiljada izgubljenih života u ime ili za nekoga razlog su da se izgubimo sa mape Evrope i svijeta.

Češka i Slovačka su danas u Evropskoj uniji, i za razliku od nas, brinu ih tipični evropski problemi.

U tim zemljama se proslavljaju se i obilježavaju dani iz nedavne i one malo dalje prošlosti.

Možete li zamisliti sličnu situaciju kod nas? Da se jednostavno počnu zajednički proslavljati  datumi iz naše prošlosti? Da recimo 29. novembar bude proslavljan na teritoriji čitave bivše Jugoslavije? Možemo li zamisliti da se na teritoriji Bosne i Hercegovine proslavljaju i dan ZAVNOBIH-a i dan kada je potpisan Dejtonski mirovni sporazum? Kako je moguće da se može proslavljati dan ZAVNOBIH-a, dakle 25. novembar, a istovremeno ignorisati 29. novembar, Dan ( dakako nepostojeće ) Republike Jugoslavije ? Kako je moguće proslavljati 21. novembar a ignorisati 29. novembar?

Da datumskih koincidencija ne bi bilo premalo za jedan tekst, evo još jedne. Trideset i jedan dan nakon  češke i slovačke zajedničke proslave pada komunizma a par dana nakon naših odvojenih proslava,i jedne nepostojeće proslave, u Francuskoj i Njemačkoj se obilježava dan kada je završena jedna od nabesmislenijih bitaka u istoriji – Verdunska bitka. U toj bici poginulo je 250 000 hiljada francuskih i njemačkih vojnika a ranjeno pola miliona. Skoro tri decenije nakon slavne fotografije Francoisa Mitterranda i Helmuta Kohla kako se rukuju na poprištu te bitke, predsjednik Nicolas Sarkozy i kancelarka Angela Merkel svake godine odavaju počast svim žrtavama ovog, kako ga nazvaše, “velikog rata”.

Dok evropski narodi zajednički obilježavaju i proslavljaju dane koji su na bilo koji način odredili sudbine svojih građana u prošlosti, u “samostalnoj, suverenoj i teritorijalno neupitnoj” Bosni i Hercegovini se svake godine skoro pa zajednički slavi i obilježava dan radničkih demonstracija održanih u Chicagu 1886. godine. Samo na taj dan, 1. maja, u oba dijela Bosne i Hercegovine se ne radi.

 

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Najčitanije