E, sad: zašto je taj Zvonko, osim što je iskusni kriminalac, značajan? Njemački odred KFOR-a na Kosovu prikupio je o njemu obiman dokazni materijal (snimke i obavještajni podaci) i optužuje ga da je glavni organizator incidenata na sjeveru Kosova. U tim je incidentima ozlijeđeno više njemačkih vojnika (neki vatrenim oružjem), što gospođa Merkel nije propustila zamjeriti srbijanskom predsjedniku Borisu Tadiću u prošlom posjetu. Netom prije hvatanja braće Veselinović, Merkelica je posjetila Kosovo i – normalno – njemačke vojnike. Preko volje ili ne, srbijanska je vlast, dakle, pohapsila braću jer očito više nije imala kamo. Nacionalistička oporba odmah je zakukala da, eto, Tadić hapsi ‘srpske patriote’ koji su ‘uz svoj narod’, ‘čuvaju ga i brane’ i već to, znate: ‘heroji, a ne zločinci’, kao i obično.
‘Nevladina organizacija’ za kriminal
Tu se sada treba podsjetiti na porijeklo stanovite skupine ‘patriotskih’ biznismena koja zapravo drži sjever Kosova s većinskim srpskim stanovništvom i ima tamo neformalnu, ali punu vlast. Nakon kumanovske kapitulacije u lipnju 1999, Miloševićeva UDBA ostavila je na sjeveru skupinu, dapače strukturu, svojih suradničkih veza i ‘pozicija’ (kako se to veli u službenome žargonu); skoro po načelima PZT-a (privremeno zaposjednuti teritorij). Ubrzo su ti ljudi zauzeli ključne položaje i osnovali ‘nevladinu organizaciju’ pod imenom Centar za mir i toleranciju. Odmah je primijećeno da se taj NVO sastoji uglavnom od aktivista Stranke srpskog jedinstva neumrlog Željka Ražnatovića Arkana. Kasnije su postali poznati kao ‘čuvari mosta’ u Kosovskoj Mitrovici: bezvrati ćelavci u klizavim trenirkama, ‘dizelaši’, ukratko, s mnogo para i oružja.
Ubrzo se više ništa na sjeveru nije moglo svršiti bez njih: Srbija je u taj sjever ulagala i ulaže stotine milijuna eura, ti su novci morali proći kroz mnogo ruku jer je život takav – ugrađivao se tko je mogao, a oni su mogli. Osim toga, ‘čuvari mosta’ stavili su svoje kopito i na opskrbu sjevera naftnim derivatima (bez PDV-a!) i strateškom robom (namirnice itd.). Pod ‘patriotskim’ barjakom i uz potporu desničarske oporbe (šešeljevci i njihovi izdanci, Demokratska stranka Srbije itd.), ta škvadra zagospodarila je Kosovskom Mitrovicom i sjeverom potpuno. Ovi predsjednici općina na sjeveru Kosova koji sada ucjenjuju Beograd i podrivaju europsku politiku Srbije za račun desničarske oporbe rade za njih. Nitko se ne usudi reći ni riječ – to su ozbiljni ljudi, a život je na sjeveru jeftin. Na primjer: kada je Pošta Srbije htjela proširiti svoj ured u Kosovskoj Mitrovici prije par godina, poslovni prostor uskratili su im upravo ti bezvrati ćelavci u debelom crnom džipu, oni su tu otvorili kasino – normalno, a ‘srpska nejač’ neka se gura u premalenoj pošti. Ovih dana dvije kuće kod Zvečana dobila je na korištenje desničarska organizacija Narodni pokret 1389. – tu su otvorili vojni logor. SNP 1389 je, inače, pred zabranom u postupku na Ustavnom sudu.
Pipci u Prištini
Braća Veselinovići, uostalom, imaju svoje poslovne interese na raznim stranama: primali su bez grizodušja plaću od vlade Kosova u Prištini da bi čuvali bazne stanice kosovske mobilne telefonije na sjeveru. Da nisu šovinisti, ukazuju i podaci srbijanske policije po kojima su Veselinovići uvelike upetljani u šverc heroina s albanskim poslovnim partnerima. Umiješani su i u čudnu aferu potkradanja i prodaje robe iz sudskog depozita u Raškoj: cigarete, vozila, razne druge zaplijenjene stvari; traje postupak protiv jednoga suca, njih dvojice i još nekih.
Priča, dakle, nije ni nova ni začuđujuća: u ova dva desetljeća nagledali smo se – hvala lijepa! – po svim našim zemljama takvih ‘patriotskih’ umjetnika i ‘kontroverznih biznismena’, kako im udvorički novinari tepaju. Pod zastavom patriotizma rade se unosni poslovi, uspostavljaju se monopoli, funkcioniraju partnerski odnosi s organiziranim kriminalom od Kolumbije do Njemačke i EU-a; heroin i kokain idu bez prepreka. Bit će da je Ambrose Bierce bio u pravu: ‘Dr. Johnson definirao je patriotizam kao posljednje utočište hulja. Uz dužno poštovanje prema mome cijenjenom prethodniku, usudit ću se da ga ispravim: nije posljednje, nego je prvo.’ (‘Đavolji rječnik’)
Ima, dakle, neke dublje logike u angažiranju braće Veselinović na barikadama na sjeveru Kosova. Sve dok na graničnim prijelazima prema Srbiji ne bude efikasne carine i policije, benzin, dizel, akcizna roba, heroin i ostalo prilazit će bez nekih većih problema. Paleći granične prijelaze, dižući barikade i otvarajući ‘alternativne putove’ van kontrole KFOR-a, EULEX-a i sličnih tijela, braća Veselinovići i njihovi suborci štite vlastita ulaganja, slobodan prolaz robe, novaca, ljudi i ideja.
Tekst preuzet sa Tportal