Onlajn revolt
Zapravo,
ponekih reakcija jeste bilo. U anonimnom sajber prostoru, na portalima i
društvenim mrežama mogli su se čuti glasovi onih koji uviđaju
ozbiljnost situacije. A da je situacija ozbiljna – ozbiljna je. Oni koji
bi trebalo da zaštite stanovništvo, osiguraju javni red i mir, su se
okrenuli upravo protiv toga. Jedino opravdanje koje su ponudili
zaštitinici naše sigurnosti je bilo da je u pitanju greška. Oni koji
imaju relativno visoke šanse da i sami postanu greška u radu pendreka su
ćutali. Doduše, poneki su ostavljali komentare i lajkove na Fejsbuku.
Kao da ni anonimni, sajber revolt ne može da se iskaže u potpunosti.
Zabrinjavajuće je takvo stanje duha populacije koja je izgubila volju za
mnogo čim, a kako stvari stoje, gubi je i dalje. Mnogo je onih koji
ćute i trpe u svojoj ulozi žrtve političkih mahinacija, dejtonskih
ogradica i vječitih problema zemlje „suočene sa izazovima tranzicije“.
Ali, da će da ćute i kad ih tuku, to je novo. Nivo slijepe poslušnosti
građanstva uljuljanog u lažne parole i jednoumlje, podignut je na novu
ljestvicu. U takvoj društvenoj stvarnosti malo je onih koji su, barem
virtuelno, iskazali svoje nezadovoljstvo ovakvim postupkom policajaca.
Nažalost, oni su manjina, a internet je, bez obzira na svu moć,
virtuelan. U realnom vremenu i prostoru nismo mogli da čujemo glas
aktivista, političara. Nije bilo ni građana koji bi zatražili ostavke,
smjene, javna izvinjenja. S druge strane ni mediji ovaj slučaj nisu
propratili aktivno, kao što to rade na nekim drugim temama.
Premijer – prije svih
Paralelno
sa slučajem pretučenog mladića, dešavala se, barem medijima, daleko
ozbiljnija tema. Naime, premijer Vlade Republike Srpske je otišao na
bolovanje. Javni servis ovog entiteta, kao i većina dnevnih listova
revnosno su izvještavali o svim detaljima odlaska na banjsko liječenje
premijera. Ipak, javni servis radi u službi građana. Za sve one pokorne i
poslušne, svaka informacija o članovima Vlade je bitna. Ipak, riječ je o
sistemu koji inače savršeno funkcioniše. To što se taj isti sistem
okreće protiv onih koji su mu na izborima dali legitimitet, malo koga je
zabrinulo. Mediji u službi vlasti, vlast u službi megalomanskih
interesa paradigma je koja uspješno opstaje niz godina u našoj
stvarnosti. Građani nisu u nečijem interesu, a kako stvari stoje, nemaju
snage ni da se sami bore za sebe.
Ne talasaj
Svaki
oblik reagovanja, poziva na akciju lako se učita još jednom, omiljenom,
uzrečicom „ ne talasaj“. Svi oni koji ne poslušaju savjet, u očima
većine samo su bespotrebne galamdžije. Zašto bi „talasali“ i narušavali
mrežu sitnih interesa, korupcije, jednoumlja, kad im ni ovako nije loše.
Naravno, sve dok se ne dogodi neka nova greška u sistemu. Dok neko novi
ne bude pretučen jer se našao u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu.