Znate li ko je bio Vojislav Kecmanović Đedo?
Ako ne znate ko je i šta je, samo upišite njegovo ime u pretraživaču,
pa ćete lako saznati da je rođen u Prijedoru, da je umro u Sarajevu, da
je bio partizan i da je 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu
predsjedavao ZAVNOBiH-om. Iste one sjednice koja se obilježava kao Dan
državnosti BiH.
Svakog 25.novembra ispred spomenika se skupe izetbegovići,
konakovići, behmeni i lijevi i desni, skupe se skake i ostali „borci
protiv antifašizma“, da polaganjem cvijeća obilježe rođendan BiH. Pitate
li ih za Vojislava Kecmanovića Đedu očekujte odgovor u glasilu Faktor.
Možda i u Stavu.
Elem, Vojislav Kecmanović Đedo bio je obnovitelj državnosti BiH, a
poslije oslobođenja Sarajeva, u aprilu 1945.godine bio je predsjednik
Prezidijuma Narodne skupštine Narodne Republike Bosne i Hercegovine.
Pojednostavljeno, bio je predsjednik Bosne i Hercegovine. Narodne.
Nakon smrti, Vojislav Kecmanović dobio je ulicu u Sarajevu. Danas,
kada je Dan državnosti BiH protjeran iz dvije trećine BiH, iz preostale
trećine protjeran je predsjednik ZAVNOBiH. Đedo već godinama nema ulicu u
Sarajevu. Umjesto Đedo, na tabli na Koševskom Brdu piše – Dedo, po
zelenoj beretki Nusretu Šišići Dedi koji je zauzeo ulicu prvog
predsjednika moderne BiH.
Danas se po Vojislavu Kecmanoviću više ne zove nijedna sarajevska ulica.
Za Fuada Midžića mlađe su generacije čule barem slušajući pjesme
grupe Zabranjeno pušenje. Stariji znaju da je Midžić narodni heroj koji
je poginuo u završnim borbama za oslobođenje Sarajeva, a da je prije
toga bio zatočen u ustaškom logoru Jasenovac. Zbog zasluga u borbi
protiv fašizma dobio je ulicu u sarajevskom naselju Breka-Koševo II.
A onda su na vlast došli borci protiv antifašizma i Fuada Midžića
otjerali iz Sarajeva. Dio njegove ulice danas nosi ime Mustafe
Busuladžića, „bošnjačkog intelektualca“ angažovanog na promociji ustaške
NDH.
Ime Jusufa Džonlića uklesano je na spomeniku na Vracama. Narodni
heroj, antifašista, politički komesar u Šesnaestoj muslimanskoj brigadi,
poginuo je kod Kalesije 1944. godine. Ulica u sarajevskom naselju
Vratnik nosila je njegovo ime. Danas se ta ulica zove – Čebedžije. Za
Jusufa Džonlića u Sarajevu nema mjesta.
I narodnog heroja Ahmeta Fetahagića borci protiv antifašizma svukli
su u Kevrin potok. Danas se tako zove ulica u Mjesnoj zajednici
Mejtaš-Bjelave koja je nekad nosila ime heroja čije se kosti nalaze u
Grobnici narodnih heroja na Vracama, gdje svakog 25.novembra i 6. aprila
zvaničnici polažu cvijeće.
I kosti Slaviše Vajnera Čiče,koji je za narednog heroja proglašen na
Dan državnosti BiH 1944. godine, nalaze se na Vracama iznad Sarajeva.
Čičina ulica danas nosi ime Augusta Brauna.
Narodni heroj Vaso Miskin Crni također je bio učesnik ZAVNOBiH-a kada
je 1943. godine obnovljena državnost BiH. Sahranjen je na Vracama.
Njegova ulica danas se zove Ferhadija.
Heroinu Radojku Lakić ustaše su strijeljale 1941. godine, nakon što
su otkrili da je u Sarajevu djelovala kao ilegalac i antifašista.
Sahranjena je na Vracama. Nijedna ulica u Sarajevu više ne nosi njeno
ime. Tamo gdje je bila Ulica Radojke Lakić danas je Kaptol.
Zaključak? Zar ga je potrebno pisati?