Bosna i
Hercegovina ulazi u fazu potpunog raspada! Tom činu prethodila je kriza u
funkcionisanju državnih institucija, nastala prije gotovo godinu dana povlačenjem
predstavnika Republike Srpske (RS) iz državnih institucija i najavom vraćanja
prenesenih nadležnosti, a nakon toga i nesposobnošću da se nađe izlaz iz krize
oko reforme izbornog zakona. Umjesto njihovog raspleta, ušlo se u krizu vezanu
za finansiranje i održavanje redovnih arlamentarnih izbora u oktobru mjesecu. Spirali
kriza ne nazire se kraj!
Nesposobnost
političkih lidera da zaustave krizne tokove i potpuno odsustvo sluha za
zajedničke državne ciljeve i interese građana
rezultiralo je eutanazijom države kao subjekta funkcionalne vlasti. Kolaps
političkog uma i odsustvo elementarnog političkog razuma proizveli su logičnu
posljedicu – suspendovanje vladavine prava i potpunu paralizu vlasti.
U ovakvom
stanju političke i opšte entropije društva međunarodni zvaničnici su ćutali,
ili sramežljivo izražavali zabrinutost. Kada su shvatili da je kriza eskalirala
do te mjere da se izgubio svaki smisao politike i političkog dijaloga, krenuli su
u kampanju pritiska da se izbori moraju održati i da domaće institucije moraju
osigurati novac za njihovo provođenje i pored toga što nisu osigurale ni sredstva
za finansiranje državnih institucija i
usvojile budžet za sledeću godinu.
Danas imamo
na sceni vrhunac političke šizofrenije. S jedne strane izbore treba da
organizuju političke strukture koje nisu implementirale ni rezultate proteklih
izbora i koje su potpuno paralisale rad državnih institucija (bojkot državnih
institucija) i na taj način obesmislile ulogu politika i političkog djelovanja.
S druge strane, imamo međunarodne zvaničnike i garante Dejtonskog sporazunma
koji od takvih politika traže da sprovedu izborni proces i sačuvaju državu koju
su svojim (ne)djelovanjem konstantno urušavalio kako bi je konačno rasturili.
Ima u tom
obostranom političkom igrokazu nečeg suludog, bolesnog i nemoralnog. Umjesto da
domaći politički akteri rješavaju krize i pokazuju da imaju politički kapacitet
da prave kompromise u interesu zajedništva i razvojne perspektive, oni se
međusobno optuživali za antidejtonsko djelovanje i tražili intervenciju visokog
predstavnika i međunarodne zajednice. Visoki predstavnik i zainteresovani
međunarodni akteri, koje neki političari neprekidno prizivaju da nameću i sankcionišu, ne znaju na koji
način bi se upleli u naše političko zamešateljstvo u kome nema nevinih. I sami
nesposobni za intervencionističke politike, izabrali su najgori mogući put: da
u izbornom procesu dođu do novih politika koje bi dovele do održive i
funkcionalne vlasti. U državi koja odavno ne postoji kao sistem održive i
funkcionalne vlasti, takva politika liči na oživljavanje mrtvaca.
Četvrt
vijeka političke prakse pokazuje da u BiH nema novih politika i, po svemu
sudeći, još dugo ih neće biti. Insistiranje na izbornom procesu biće još jedno
neuspješno simuliranje demokratske volje građana. Izbori u BiH ne vodi nikuda i
ne služi ničemu. To su činjenice koje ne treba dokazivati.
Demokratska
vlast u BiH odfavno ne postoji. Povlačenjem predstavnika iz RS u državnim
institucijama, stvoren je provizorijum vlasti koji se svodi na simulakrum i
ucjenjivanje. U Federaciji BiH vlast se pune četiri godine održava na nekoj
vrsti tehničkog konsensusa koji je, takođe, privid vlasti. RS funkcioniše kao odmetnuta partijska struktura
vlasti koja više liči na plemenski savez nego na demokratsku vlast. U ovakvom stanju
političkog odmetništva održavanje izbora bi samo privremeno prikrilo destruktivni
potencijal krize i usmjerilo fokus na izbore, a rezultat bi bio potpuno isti
politički raspored snaga i još dublja kriza.
A šta je
izlaz, ako nisu izbori, upitaće svako razuman!? Izlaz jesu izbori, ali ne u
krizi koja liči na predvečerje novog etičkog sukoba. Za izbore treba osigurati
uslove koji će garantovati slobodu izbora, a ne strah od izbora. Izbori su
proces koji treba dovesti na vlast političare mira i razuma, a ne političare
rata i mržnje. Dozvoliti političkim liderima koji su srušili sistem državne
vlasti da organizuju izbore je isto kao dozvoliti kriminalnim gangovima da
organizuju svoju državu. Dakle, prethodni uslov za održavanje izbora jeste
rješavanje eskalirane krize vlasti, odnosno povratak u državne institucije i
reformu izbornog zakona.
Političari
koji iznađu rješenje za izlazak iz ove krize imaju moralno pravo da organizuju
izbore i učestvuju u izbornom procesu. Nema smisla ići na izbore sa
političarima koji su osmislili krizu da bi osvojili vlast.
BiH je
bolesnik kome je potrebna hitna pomoć. Nikakva intervencionistička infuzija
neće riješiti ni jedan otvoreni problem. Potrebna je nova politička strategija.
Nje neće biti bez novog napora onih koji su kreirali Dejtonski sporazum.
Otvaranje tog procesa mogao bi za građane biti
tračak svjetlosti na kraju našeg političkog tunela. Sve ostalo je
gubljenje vremena i trošenje novca građana poreskih obveznika..