U prethodnom tekstu, naslovljenom “Predsjednički izbori: Osedlavanje magle”, na ovom istom mjestu, predvidio sam da će izborni pobjednik biti kandidat SNSD-a Siniša Karan. Predvidio sam rezultat, a sve ostalo promašio!
Računao sam, oslanjajući se na zdrav razum, da će stranke koje su kandidovale Sinišu Karana i Branka Blanušu (SNSD i SDS) iskoristiti priliku i učiniti sve da pred nastupajuće redovne izbore biračkom tijelu ponude nešto novo i pokažu svoju snagu i svoje političke ciljeve.
Izbori su pokazali da nije bilo ni vizija, ni snage, ni cilja! Izlaznost birača jedva je premašila 30 posto. Bilo je to dovoljno da birači dignu ruke i od politike i od izbora! Šta se dogodilo?
Od svega što se na skupovima SNSD moglo čuti u ovoj izbornoj trci bile su, po ko zna koji puta, ponovljene fraze o ugroženosti, zavjerama, neprijateljima i srpskom jedinstvu. Izborna retorika je uporno ostajala na matrici seoskog kalambura, šegačenja, uvreda i besmislica za prostačka uveseljavanja.
Izgleda da je biračima dozlogrdio stalno isti izborni narativ vladajućih politika u kome se konstantno razvija i širi strah od gubitka državnosti, konstitutivnosti i nacionalnog identiteta, u kome su srpski neprijatelji u narodima sa kojima se živi, radi, trguje, privređuje i svakodnevno sarađuje i u kome se širi neprijateljstvo, razdor, nepovjerenje i raspiruje mržnja.
Na nesreću, na tom narativu vlast se održavala. Do potpunog sloma takve politike došlo je nakon Dodikovog okretanja SAD i tajnih dogovora o ukidanju nametnutih sankcija. Sa promjenom kursa i potpuno drugačijom pričom, Milorad Dodik je izgubio povjerenje građana. Postao je vjerolomnik kome se više ništa ne može vjerovati. Bojkotom izbora Dodikovo zbunjeno biračko tijelo je iskazalo revolt. I bez Dodikovih političkih vratolomija, građanima je na vrh glave galerija istih likova, u čijoj pozadini se odvijaju očigledne pljačke, pustošenja, ubistva i razna zlodjela. Prosto, drugog objašnjenja nema!
Na drugoj strani, opozicija je svoju kampanju zasnivala na uvijek istoj priči o korupciji, pljački javnih resursa, nepotizmu i organizovanom kriminali, misleći da će narod na izborima srušiti takvu vlast. Priča o korupciji i kriminalu vlasti je beskoristan izborni politički narativ. Zaboravlja se da u korupciji i raznim oblicima zloupotreba učestvuju ti isti birači i da su za običnog čovjeka kriminal i korupcija manje zlo od nestanka, ugroženosti i gubitka identiteta. Korupcija nije problem vlasti nego problem cijelog društva. Nesposobne politike su ostavile društvo bez moralne osnove i predale ga u ralje kriminalaca i razbojnika.
Na narativu o kriminali i korupciji ni jedna opoziciona politika nije došla na vlast. I kada su preuzimali vlast, nikada se nisu bavili kriminalom prethodnika. Ne bi to učinili ni da sutra smaknu Dodika sa vlasti.
Odgovor birača bio je surov i zahtijeva ozbiljnu analizu. Milorad Dodik je, po običaju, istrčao sa objašnjenjem da su “naši glasači bojkotovali izbore”. O čemu Dodik priča? Da li su “naši glasači” toliko ludi da bojkotuju izbore da bi on ostao predsjednik? Da li ih je on pozvao na bojkot, ili su to učinili po mjeri vlastite pameti!
Čini se da je kompas izgubljen i da kapetan brodom kormilari zagledan u nebo na kome nema zvijezda.
Nakon objavljivanja preliminarnih izbornih rezultata, Dodik je na konferenciji za medije izašao ljut i dezorijentisan. Uvredljivim cinizmom častio je koga je stigao. Biće da mu se sve skupa nije dopalao! A i kako bi kada je ponovo izgubio izbore u najvećim gradovima. Sve ozbiljne stranke pobjeđuju u velikim gradovima. To je mjera političke snage i značaja.
Svi treba da budu zabrinuti zbog katastrofalnog pada izlaznosti. Siniša Karan je pobijedio, ali je SNSD poražen. Čiji je Karan bio kandidat? Čije interese će zastupati? Potrčao je da potapše vođu po ramenu i odmah mu javno rekao da će nastaviti njegovu politiku. Da li građani koji nisu izašli na izbore podržavaju politiku koju će Karan nastaviti?
Na kraju krajeva, ko je stajao iza Siniše Karana? Da li su koalicioni partneri glasali za Karana? Ako jesu, poraz SNSD-a je još bolniji. Ako nisu, članstvo SNSD spava. A možda koalicioni partneri priželjkuju poraz SNSD-a, nadajući se da će ih to ojačati.
Profesor Branko Blanuša se može smatrati moralnim pobjednikom ove izborne farse. Niotkud i niodčega napravio je neočekivan rezultat. I u njegovom slučaju mala izlaznost moralnu pobjedu čini beznačajnom. Ko stoji iza njega – SDS ili ostatak opozicije? Da li je on bio kandidat za jednokratnu upotrebu ili kadar sa kojim se računa? Mnogo je nejasnoća i zbunjujućih okolnosti da bi se znalo gdje smo i kuda idemo.
Priča o pokradenim izborima je, takođe, dosadna i beskorisna priča. Stranka koja nije u stanju da sama osigura zakonitost procesa na biračkim mjestima ne zaslužuje pobjedu i organizaciju vlasti. Snaga stranke je upravo u tome što zna, može i uspijeva da kontroliše procese na biračkim mjestima. Ko to nije u stanju, nije u stanju ni da sutra organizuje efikasnu vlast.
O krađama i manipulacijama razgovara se prije izbora. O tome se prave analize, razmjenjuju regionalna i svjetska iskustva i pišu i objavljuju stručni i naučni radovi, a ne pametuje po kafanama i društvenim mrežama.
Mnogo problema iznjedrile su naše kriminalne politike u svim društvenim sferama. Više nema poštenja, dostojanstva i kredibilnosti nigdje, pa ni i oblasti izbornih procesa. Kranje je vrijeme da se mijenja politička paradigma, ali to nema ko da izvede.