Charlie ne ismijava to dijete, kojemu nikakva sućut ionako više ne može pomoći. Francuski nam smijači govore da lijevanje gorkih suza nad dječakom nije ništa drugo nego plitak pokušaj pranja savjesti.
Charliejevo ruganje kezi se nama, koji ravnodušno prebrojavamo broj utopljenika, potom bezbrižno zatvaramo granice, a onda se vraćamo uobičajenoj “velikodušnosti” najbogatijeg svjetskog kontinenta od pola milijarde ljudi, koji se zaklinje u svoje moralne i vjerske temelje, ali četverogodišnje dijete pobjeglo od nasilja ne uspijeva spasiti utapanja.
- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -
Zato, ne progonite opet karikaturiste – ako negdje ima još Evrope, ona je danas u redakciji Charlie Hebdoa.
- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -
Preuzeto sa FB profila Borisa Pavelića