Rocku i punku tu nedvojbeno nije mjesto! – odlučno je dilemu o tome treba li u staroj gradskoj jezgri organizirati rock i punk koncerte presjekao vrhovni autoritet za ta pitanja Vedran Matošić, direktor Turističke zajednice Grada Splita.
– Ima mnogo prikladnijih lokacija za takve koncerte, poput Bačvica, Žnjana ili Obojene!
Skandal nezabilježen u hiljadusedamstogodišnjoj povijesti Splita dogodio se u petak, kad je Prokurativama nastupio splitski rock band Libar, a nezapamćena katastrofa nastupila je sutradan, kad je pred posve nespremnim građanima i turistima zasvirao lokalni punk band Čuvari svirala.
− To je bila grozota! – kataklizmičnu večer novinaru Slobodne Dalmacije prepričava vlasnik objekta brze prehrane Big Macho.
– Svi su se stranci žalili te dvije večeri, pokrivali su uši rukama, da bi se na kraju digli i otišli. Nekima nismo htjeli ni naplatiti račun. Nemamo ništa protiv te glazbe, da nas se ne bi krivo shvatilo, ali ona nije primjerena ovom kultnom prostoru. Ovdje bi prošli lagani jazz i blues, i oni iz Grada koji su zaduženi za to trebali bi malo razmisliti o tome.
− To je bilo strašno, svi su nam gosti pobjegli sa štekata, tako da smo već oko deset sati sata svi zatvorili, a inače nam je dopušteno radno vrijeme do dva ujutro – još uvijek vidno uzbuđen priča vlasnik kavane restorana Bajamonti, koji je, veli, još u siječnju ove godine dogovorio team building za stotinu šezdeset menadžera iz njemačkih banaka i osiguravajućih društava, ali je posao propao kad su njemački team builderi čuli da će toga dana na Prokurativama biti rock koncert.
Zaista, teško da sam išta strašnije čuo u gotovo pedeset godina života u Splitu. Punk rock koncert usred Splita, buduće europske prijestolnice kulture, i to na Prokurativama, u samom hramu milozvuka, među starim Marmontovim arkadama koje još živo pamte refren „Ajda ajda opajda“ Tutti Frutti Balkan Banda i veličanstvene koreografije Duška Mucala!
Jazz za probavu
Grad pak u kojemu jazz i blues služe za probavu sendviča od lineoleuma, a punk rock nije primjeren, jer smeta njemačkim menadžerima na team buildingu, zaista nije zaslužio ništa bolje od Splitskog festivala. Duško Mucalo kao animator team buildinga u Bajamontiju točna je mjera te kamene kasabe oslobođene od svakog života.
– Rocku i punku tu nedvojbeno nije mjesto! – valja ponoviti odrješite riječi predsjednika splitske Turističke zajednice, nadležnog za pitanja života u staroj gradskoj jezgri, u kojoj odavno više ne žive građani, nego turisti.
– Životu tu nedvojbeno nije mjesto! – mogao je jednako tako reći turistonačelnik Splita, i bio bi mnogo jasniji i precizniji.
– Ima mnogo prikladnijih lokacija za život, poput Bačvica, Žnjana ili Obojene!
– Nemamo ništa protiv života, da nas se ne bi krivo shvatilo, ali on nije primjeren ovom kultnom prostoru – dodao bi vlasnik obližnjeg objekta brze prehrane.
Nije li, najzad, divno da nam o laganom jazzu i bluesu kao primjerenoj glazbi za „kultno mjesto“ Prokurativa govori vlasnik fast-fooda renesansnog naziva Big Macho, prodavač hamburgera i toplih sendviča? To je valjda vizija grada kakvoga želimo: kameni disneyland amputiranog života, s fast-foodovima, kafićima s kavom od dvadeset pet kuna i restoranima s ćevapčićima od sto, kojim će odjekivati konfekcijski easy listening jazz – sretna dakle kombinacija konzerviranog i pasteriziranog srednjeg vijeka, i staklenog tornja nekog njemačkog osiguravajućeg društva s kromiranim liftom i diskretnom chill-out muzikom.
Umjesto stotinu i šezdeset menadžera njemačkih osiguravajućih društava na team buildingu u kavani Bajamonti, na Prokurativama je prošlog vikenda bilo stotinu i šezdeset – i još više – splitskih mulaca, što su skakali uz bučno praštanje gitara Libra i Čuvara svirala.
Umjesto stotinu i šezdeset blaziranih humanoida s ljubičastim kravatama i i-Padovima, što su uz kanape sendviče od lososa i diskretnu muziku trebali pratiti power point prezentaciju svog life-coacha s instrukcijama za simulaciju života, na posvećenom tlu Prokurativa posve nenadano pojavio se sam život: kaotičan, prljav, bučan, neuredan i ponekad baš prekrasan.
O, to je tako lijepo
A ponekad – o, da – i tako nepristojan.
Rock i punk samo su dva oblika te neobične pojave – toga, kako se zove, života – koju iz kamenog srca grada valja protjerati na njegove rubove, tamo gdje umjesto njemačkih menadžera, bankara, osiguravatelja i njihovih life-coacheva žive Splićani.
Tamo gdje su već prije protjerani dućani mješovitom robom, zanatske radnje i jeftini kvartovski kafići, pijanci, šverceri, redikuli i drugi oblici života: običnog, svakodnevnog i – što je možda najstrašnije – nepredvidivog.
Tekst preuzet iz Slobodne Dalmacije