Kakav vikend za hrvatske medije i društvene mreže!
Najprije je u petak Policijska uprava zagrebačka zaprimila dojavu tridesetpetogodišnje građanke da je u Novom Zagrebu, u Ulici svetog Mateja kod kućnog broja 38, na autobusnom stajalištu pokraj nje na klupu sjeo nepoznati muškarac i počeo se samozadovoljavati, nakon čega ga je policija brzo uhvatila i privela u službene prostorije na kriminalističko istraživanje.
Onda je u subotu istražni sudac Županijskog suda u Splitu odredio jednomjesečni zatvor tridesetdvogodišnjaku koji je večer ranije, prilikom saslušanja u zgradi Policijske uprave splitsko-dalmatinske, iz sobe za čuvanje dokaznih materijala oteo preklopni nož i s dvadesetak uboda zadao teške tjelesne ozljede šezdesetgodišnjem policajcu.
Konačno, u nedjelju je Policijska uprava zagrebačka objavila kako je u Pierottijevoj ulici u središtu Zagreba, u prostoru Autonomnog kulturnog centra Medika, tridesetšestogodišnja žena nožem usmrtila četrdesettrogodišnjeg muškarca, nakon čega je napadačica uhićena i provedena na kriminalističko istraživanje.
Ukratko, još jedan uobičajeni vikend iz hrvatskih crnih kronika. Ili je barem tako moglo izgledati. Jedino što je donekle iskakalo iz rutinskog protokola hrvatskih policijskih zapisnika bio je slučaj iz Medike: ne događa se u Hrvatskoj svaki dan da žena ubije muškarca.
Što je onda bilo tako divno za hrvatske medije i društvene mreže?
Eh, što.
Najprije su hrvatski tabloidi otkrili da je muškarac koji se u petak samozadovoljavao pred zagrebačkom građankom u stvari državljanin – Nepala. Onda su tabloidi otkrili da je muškarac koji je u subotu pritvoren zbog pokušaja teškog ubojstva splitskog policajca zapravo Marin Milićević iz Ljubuškog, narkoman i bivši model, maneken i youtuber koji je surađivao sa splitskom influencericom Elom Jerković, te glumio u spotovima Severine, Jale Brata i srpske turbo-folk zvijezde Sandre Afrike. Konačno, u nedjelju su hrvatski tabloidi otkrili da ubojstvo u Autonomnom kulturnom centru Medika i ne iskače baš toliko iz rutinskog hrvatskog policijskog protokola, i da je žena koja je nožem ubila muškarca nekad i sama bila – muškarac!
Riječ je, otkrili su uskoro istraživački novinari hrvatskih tabloida, o poznatom punkeru Njecu Hranjecu, nekadašnjem frontmenu benda Abergaz, koji je prije petnaestak godina promijenio spol i postao Sonja Hranjec, pa kao ljevičarska aktivistkinja javno govorila o queer identitetima, problemima transrodnih osoba i vlastitoj promjeni spola, te otvoreno kritizirala i napadala hrvatske domoljube i katoličke fundamentaliste, uključujući i ratne veterane što su onomad demonstrirali u šatoru u Savskoj.
I eto savršenog vikenda za hrvatske medije i društvene mreže!
Recite, kolike su šanse za tako nešto – da izopačeni bolesnik koji je u Novom Zagrebu javno masturbirao ispadne Nepalac, da se narkoman koji je u Splitu teško ranio policajca na koncu ispostavi kao bosanskohercegovački youtuber, influencer i maneken iz spotova Sandre Afrike, a surovi ubojica iz Medike transrodni punker i antihrvatski ljevičarski aktivist koji je promijenio spol i postao žena!
Kao kad se igraču Jednorukog Jacka u nekom kasinu u Las Vegasu negdje pred jutro na slot-mašini konačno poredaju tri trešnje, pred hrvatskim su se jednorukim Jackovima ovog vikenda uz bljeskanje šarenih žaruljica i zavijanje sirene na slot-mašini poredali perverzni Nepalac, tetovirani bosanskohercegovački maneken narkoman s čakijom i transrodni ljevičarski antifa ubojica promijenjenog spola.
Jackpot.
Sve otada, Desnoruki Jackovi s portala i društvenih mreža oduševljeno drkaju po tastaturama u polumraku svojih memljivih momačkih soba. Neće valjda u javnosti, poput onog poremećenog nepalskog Arapina, ili koji je već kurac, koji nikad u svojoj vukojebini nije vidio ženski gležanj? Tetovirani influencer iz bosanske vukojebine dvadeset puta ubo hrvatskog policajca nožem? Naravno, to Bosanci rade, Bosanci se bodu noževima, a gori od Bosanaca i Hercegovaca jedino su još narkomanski bosanski manekeni iz turbo-folk i trap kulture. Ima li uopće išta gore? Ima: takozvana urbana supkultura, iz koje se i ispilila ona transrodna punkerica, ljevičarska aktivistkinja i mrziteljica Hrvatske rođena kao muškarac. Bilo je, uostalom, samo pitanje vremena kad će se i u toj ljevičarskoj urbanoj vukojebini, leglu razvrata i takozvane “alternativne umjetnosti”, dogoditi neko sranje: sve to treba zaključati, zazidati i staviti natpis Autonomni psihijatrijski centar Medika.
Konačno su tako hrvatski Desnoruki Jackovi došli na svoje, pokazalo se da je točno sve što su dvadeset godina govorili i na što su uzalud upozoravali. Nakotilo se u Hrvatskoj migranata, Nepalaca, Bosanaca, Hercegovaca, manekena, pedera, lezbi, trandži i antifa kojima nije sveta nijedna naša kršćanska vrijednost, uključujući i sam ljudski život. Bilo je samo pitanje vremena.
Punih dvadeset godina, eto – sve otkako uopće postoje društvene mreže – čekali su oni da netko u javnosti skine gaće i desnicom rukom rastegne veseljka, dvadeset godina strpljivo su čekali da netko napadne policajca, dvije duge decenije proveli su anonimni hrvatski rukojebi nad tastaturama, sve čekajući vijest da je negdje u Hrvatskoj netko nekoga ubio.
Dobro, možda ne baš cijelih dvadeset godina, nije da u ovoj rukojebini nije bilo takvih slučajeva – masturbiranje u javnosti, naročito u ljetnoj sezoni, odavno više nije ni vijest, pa čovjek treba biti nepalski migrant ili barem poljski turist da bi to izašlo u hrvatskim tabloidima: da neki Hrvat drka u javnosti, dakle izvan roditeljskog doma, posljednji je put – što oni pamte – zabilježeno još prije ljeto ili dva, kad je onaj dvadesetdvogodišnjak uhvaćen kako masturbira pred kupcima u zadarskom trgovačkom centru Supernova, a posljednji Hrvat koji je napao policajca bio je onaj sedamdesetogodišnjak koji je pradavne srijede, puna dva dana prije bosanskog manekena, policajca na pulskom Vidikovcu napao ni manje ni više nego improviziranim bacačem plamena. Slučaj pak da je neki Hrvat nepromijenjenog spola ubio čovjeka ne pamte – kako se u ovakvim prigodama običava reći – ni najstariji žitelji Republike Hrvatske.
Bučnom moralnom panikom zbog perverznog nepalskog drkadžije, manijakalnog bosanskohercegovačkog manekena i zagrebačke transrodne ubojice, Desnoruki Jackovi samo su dokazali ono protiv čega se očajnički buni cijelo njihovo hrvatsko biće: strašnu istinu da su migranti, Nepalci, Bosanci, Hercegovci, manekeni, pederi, lezbe, trandže, punkeri, antife i ostali Drugi i Drugačiji zapravo samo ljudska bića, isti kao oni, isti kao mi, isti kao ostali – i dobri i loši, i pametni i glupi, i pošteni i pokvareni, i zdravi i bolesni, i pristojni građani i okrutni ubojice, i drugačiji i isti kao svi drugi.
Dobro, skoro isti: istog onog petka kad je policija uhvatila Nepalca koji je masturbirao na novozagrebačkoj klupi, Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku podiglo je optužnicu kojom četrdesettrogodišnjeg nezaposlenog građevinskog radnika iz jednog malog slavonskog mjesta tereti da je u razdoblju od tri godine, sve do ožujka 2025., na poljoprivrednom zemljištu i stočnoj farmi u blizini svoje kuće u tri navrata imao seksualni odnos s ovcom, te u najmanje osam navrata s kobilom, te jednom – prema vlastitom priznanju – s mrtvom kokoši.
Bećar koji je pojebao pola županijskog stočnog fonda, upadljivo je, međutim, izostao iz tjednog izvještaja centra za moralno uzbunjivanje. Osim – dopuštam mogućnost – ako nije iz jackpota na Desnorukom Jacku izostao zato što je Hrvat, katolik i heteroseksualac, već zato što na slot-mašini ima mjesta samo za tri trešnje.
Jer Hrvatska, shvatili ste valjda do sada, nije neka nepalsko-bosanska pederska vukojebina. Mi ubijamo i jebemo samo domaću živinu.
I to, jasno, žensku.