Kada je još bila tinejdžerka, najmlađa svastika je obožavala glumca Orlanda Bluma. Možda se može reći da je bila i zaljubljena, onako klinački, tinejdžerski. Supruga i ja smo to znali pa smo se zbog toga nekada kikotali, sjećajući se tog nevažnog detalja. Pogotovo nakon nekih fenomenalnih uloga koje je imao, kao one u izuzetnom filmskom ostvarenju Nebesko kraljevstvo koji obrađuje vječni sukob hrišćana i muslimana oko svetog grada Džeruzalema. No, nećemo o tome ovaj put.
***
Čuo sam za firmu Energoinvest i znam da je bila gigant nekadašnje bivše, velike zemlje. Međutim, nisam tačno znao šta su i kako radili, kako rasli, ko ih je vodio, sa kakvim su se izazovima tokom razvoja suočavali.
I dok se ovogodišnje završno postavljanje čuvene mušeme Lige Šampiona dešavalo na Alianc areni u Minhenu, sa suprugom sam ubrzano gazio nemirne ulice Beograda. Žurili smo da stignemo na film u okviru Beldoksa (Međunarodni festival dokumentarnog filma u Beogradu). Žrtvovao sam loptanje i druženje sa sinom, a dobio neprocjenjiv uvid u prošlost. Nisam čak ni znao tačno šta gledamo, ali u tome i jeste bila draž. Mislim da moja supruga to nikada neće razumjeti 😊
Izuzetna autorka Jasmila Žbanić napravila je veoma snažan, upečatljiv i odličan dokumentarac o nastanku i razvoju Energoinvesta kroz niz slika, dokumenata i razgovora sa sudionicima tog vremena. Osovina priče se vrti oko vizije i snage jednog čovjeka, najčešće u kadru sa cigaretom u ruci.
Radi se o Emeriku Blumu, rođenom 1911. godine u Sarajevu (iste godine kad je u Pragu osnovan Hajduk iz Splita, op.aut.). Dijete je mađarskih jevreja koji su imigrirali u Bosnu i Hercegovinu, dijelu tadašnje Austrougarske monarhije. Iako iz skromne radničke porodice, završava studije elektrotehnike u Pragu 1939. godine, dok se već 1941. obreo u zloglasnom logoru Jasenovac iz kog uspješno bježi tri godine kasnije. I dok sve ovo već izgleda kao jedan buran, zanimljiv i iscrpljujući život, njegov drugi, pravi život, u stvari tek počinje.
***
Recimo da ste idejni tvorac inženjerske firme koja je partner sa General Elektrikom ili koja na tenderu pobijedi njemački Simens ili koja recimo ima joint venture (zajedničku firmu) sa državom u Meksiku ili radi uspješno u Indoneziji ili pak recimo postavlja dalekovode u Sjedinjenim Američkim Državama, gradi u Africi, na Arapskom poluostrvu, Kubi, Maleziji ..
Pozornica je čitav svijet, a kulise su blokovska podjela istog.
Zatim, u jednom od kritičnih trenutaka rasta i razvoja kompanije vi uzimate fenomenalni i preskupi McKinsey kao savjetnika za reorganizaciju cjelokupnog poslovanja. To je lucidan poslovni potez u ravni nekih današnjih Jokićevih NBA asistencija.
Pri tom radite u tehničkoj kompaniji gdje su žene apsolutno ravnopravne, a učenje i razvoj imaju prioritet. Činilo se ponekad i neograničen budžet. To pokazuje impozantan broj stipendiranih studenata u tadašnjoj zemlji, ali i inostranstvu (na desetine hiljada). Recimo da vam dijete ode na čuveni MIT u Americi, pa se vrati da radi u Sarajevu i Energoinvestu. Zvuči kao bajka danas.
Ostala mi je urezana Blumova rečenica iz dokumentarca kojom objašnjava svoju posvećenost i motivaciju – želim da doprinesem boljem društvu i direktno utičem na njegov razvoj, prelazak na viši nivo.
Pravi životni afrodizijak normalnog, zrelog, ostvarenog čovjeka. Eliksir života.
Na kraju, činjenice surovo pokazuju da je Energoinvest osamdesetih godina prošlog vijeka bio najveći izvoznik u bivšoj Jugoslaviji dosežući u najboljim vremenima promet od milijardu dolara, sa preko 42,000 zaposlenih i operacijama u 105 različitih zemalja tokom sedamdesetogodišnje istorije.
Startovali su 1951. godine sa samo nekolicinom inženjera u totalno razrušenoj zemlji.
I onda današnji tupeglavci kažu da je nešto nemoguće.
Energoinvest je zasluga mnogih, ali Blum je bio njegov spiritus movens i istinski lider koji je prepoznavao tokove razvoja društva i privrede, uspješno se prilagođavajući i mijenjajući. Poslovno i životno evoluirajući. Razvijajući mlade ljude, dajući im prijeko potrebnu šansu i povjerenje.
Znanje i razvoj, te strpljenje i disciplina. Zvuči tako prosto, a nije.
*
Pri kraju dokumentarca ide upečatljiva scena kad jedan od Blumovih saradnika lijepo rezonuje.
Parafraziram:
Da je danas živ, sa onom inženjerskom silom koju smo stvorili, sigurno bi investirali, učili i u razvoju se najviše bavili zelenom energijom, vještačkom inteligencijom, zagađenjem i svim onim izazovima koji danas pritišću čovječanstvo. I bili bi uspješni.
Treba njegovati sjećanje na ovakve duhove i živote, nadajući se da ćemo kao generacija biti kadri makar da nadmudrimo današnje političare i ekonomski, društveno ostvarimo bar dio rezultata koje su napravili Blum i Energoinvest.
Pred kraj života, iako bolestan, kao gradonačelnik Sarajeva biva osovina svih kompleksnih pripremnih radnji za zimsku Olimpijadu održanu početkom 1984. godine. Nakon tog uspješno obavljenog zadatka je ubrzo i preminuo. On bi nakon konc-logora kazao da mu je to već druga smrt.
Holivudska priča, zaista.
P.S. I još, da postoji neka kosmička ravnoteže među zvijezdama (kao u Balaševićevim stihovima), snimio bi se u Holivudu igrani film o Blumu i razvoju Energoinvesta, a glavni glumac bi bio pomenuti glumački superstar Orlando Blum.
Rezonujem, da je živ, Emerik Blum bi tako razmišljao 😊
Lucidno i bezobrazno – ciljaj sam vrh jer uvijek možeš da spustiš očekivanja. Ako nanišaniš prenisko, nećeš biti u stanju da cilj koriguješ na više/bolje.
Tako je govorio Emerik, poslovni guru i zaljubljenik u umjetnost, muziku i sport, muž, otac i deda.
Čovjek iz budućnosti.
Predivni cvijet čovječanstva jer su blum i blumen korijen riječi cvijet na mnogim svjetskim jezicima, kakav je zvjezdani trag i ostavio za sobom.
Slava mu.