Nama je doma kod kuće zazvoncao telefon. Ja sam hića odgibao u hodnik
da dignem sluju. Kad sam ja nju dignijo sluja je rekla: „Doar dan! Ovdi
Smilja, Robijeva učiteljica! Zoven vas zbog…“ Samo ja sam u roku odma
uletijo: „Doar dan! Dobili ste telefonski broj od Robijevih roditelja!
Robijevi roditelji trenutno nisu kod kuće! Molimo vas da posli zvučnog
signala ostavite poruku i oni će van se sigurno javit… Piiiiiiip!“ Onda
sam ja poklopijo sluju.
U kužini su mama i tata piljili u mene sa lakšim ošamutom. Onda je
mama meni rekla: „Kako se ti to ponašaš, čoviče božji?“ Tata je rekao:
„E, jebate! Kako te nije sram tako đikanski glumit telefonsku
sekretaricu!“ Mama je rekla: „Stvarno si propalitet na kvadrat! Pa jel
nas još moraš sramotit i priko telefona?“ Tata je pitao: „Ko je to uopće
bija zva?“ Ja sam rekao: „Neka teta iz Elektrodalmacije! Spominje neki
račun šta ga niste platili…“
Roditelji su najprvo se ušutili. Onda je mama fljasnila se po čelu i
zajauknila je: „Ajme majko, koja govna…“ Tata je rekao: „ Nemoš virovat!
I odma idu ljude maltretirat na telefon!“ Mama je rekla: „Banda
razbojnička…“ Tata je rekao: „Đubrad nad đubrivima…“ Samo onda je opet
zazvoncao telefon. Ja sam mamu i tatu pitao: „Oćetel se sad vi javit?“
Mama je porumenkila po faci i rekla je: „Ma je, saćemo se poć javljat
svakoj pizdunki na telefon, a imamo automacku sekretaricu…“ Tata je
blekasto se nakeserijo prema meni i rekao je: „Javi se ti, sinak, kad ti
tako dobro ide…“
Kad sam ja dignijo sluju ona je rekla: „Doar dan! Smilja ovdi,
Robijeva učiteljica! Tila san vas obavjestit…“ Samo ja sam u roku munja
uletijo: „Doar dan! Dobili ste telefonski broj Robijevih roditelja!
Robijevi roditelji trenutno nisu kod kuće! Otišli su na izlet u
Australiju i vratiće se za dva do tri miseca! Molimo vas da posli
zvučnog signala ostavite poruku i oni će van se sigurno javit…
Piiiiiiip!“ Onda sam ja poklopijo sluju.
Mama i tata su se smjehuckali u kužini. Plus su mi dizali palce uzrak
kao da ja sam prvoligaški maher. Tata je meni rekao: „Super si in
uvalija šprehu, sinak! Ta banda i ne zaslužuje drugo nego da ih se prca u
glavu!“ Mama je rekla: „Al viš ti koje su to čimavice, majku ti božju!
Uporno zovu iako in je automacka sekretarica prvi put rekla da nas nema
doma!“ Tata je rekao: „Ne bi se čudija da pošalji za nama imspekciju u
Australiju! Kad in triba platit, gori su od gestapoa i kagebea! A kad ih
pitaš da ti objasne zašto su in tolike rate od struje, nema ih za čit
ni vidit!“ Mama je rekla: „Ma guba gubava…“ Samo onda je opet zazvoncao
telefon. Ja sam okrenijo se da ću u hodnik. E ali tata je skočijo iz
katrige i rekao je: „A ne, saću in ja jebat mater!“
Kad je moj tata dignijo sluju on je odma dreknijo: „Jeben tebe i
tvoje račune! Čuješ li me, đikačo! Lipo ti je telefonska sekretarica
rekla da nas nema doma, a ti i dalje pilaš! Koji ti je to đir da
maltretiraš pošteni svit!?“ Sluja je rekla: „Skužajte, šjor, al ovo ima
bit neki nesporazum…“ Tata je viknijo: „Kurac je nesporazum! Platićemo
van dug kad mi legne plaća! Šta si se tako usprdecala da nonstop zoveš!“
Sluja je rekla: „Skužajte, al ja vas ništa ne razumin…“ Tata je
viknijo: „Naravski da ne razumiš! Kako bi ti mogla razumit da ne mogu
platit rate bez da mi stigne plaća! Jebe se vas kako živi običan pošteni
svit!“ Sluja je rekla: „A kakve to veze ima sa tim šta ti je sin
crnokošuljaš i ustaša?“
Tata je najprvo zamuknijo od šoka. Onda je on rekao: „Molin? Moj sin
da je ustaša? Odakle tebi pravo da govoriš takve stvari?“ Sluja je
rekla: „Odatle šta san mu učiteljica!“ Tata je zinijo: „Šta ti pričaš,
jebate? Koja sad učiteljica?“ Sluja je rekla: „Smilja! Nema ti sin pet
učiteljica!“ Tata je zamuckao: „Pa znan, al šta sad ona, ja san mislija
da razgovaran sa gestapovkom iz…“ Sluja je rekla: „Zoven zato šta ti je
sin na zidu od škole sa autolakom naspreja parolu ‘Za dom spremni’!
Velika je priko tri metra! Jel sad bereš, papane? A sad hitno dođi u
školu, jerbo je ovde imspektor Marić iz pandurije!“
Tata je ukočenijo se sa slujom u ruci. Plus je uzelenijo od komatoze.
Onda je on rekao: „Čekaj malo, to ne liči na mog sina!“ Sluja je rekla:
„Je, je, dođi pa vidi! Pari nan škola u Jasenovcu, a ne u Splitu!“ Tata
je pitao: „A otkud znate da je to baš Robi našara?“ Sluja je rekla:
„Cinkali su ga ekipa iz razreda! Nije ima sriće, he-he-he…“ Tata je
zarežao: „A jebaću mu milu mater…“ Onda je on odvojio glavu od sluje i
arlauknijo je prema kužini: „Robi, jebaću ti milu mater! Žigericu ću ti
izvadit! Oči ću ti iskopat! Zube ću ti razvalit! Glavu ću ti odvidat!“
Ja sam iz kužine cijuknijo: „Zašto, tata?“
Onda je sluja rekla: „To sve moš posli! Al prvo moraš doć vamo, jerbo
te čeka imspektor Marić!“ Tata je rekao: „Zašto bi ja dolazija, jebate?
Pa nisan ja pisa ustaške parole po školi!“ Sluja je rekla: „Al valjda
si ka roditelj odgovoran za dite od devet godina, jebaga irud! Plus
toga, tu se postavlja pitanje kako je taj dečko doma odgajan, ako se ka
maloljetnik upušta u teška kaznena djela!“ Tata je rekao: „A ne, ne,
draga moja! Tu se postavlja pitanje šta ti trećaši uče u školi! Pogleaj
malo školske učbenike, papanice! Sve vrvi od ustaške propagande, a onda
se svi čude šta dica briju na fašizam!“ Sluja je rekla: „Ne slažen se,
kolega! Obitelj je osnovna ćelija društva! Ako taj konzervativni nukleus
zastrani, cijelo društvo može trpiti posljedice od devijacija
individualne svijesti!“ Tata je rekao: „Ne slažen se, kolegice! U
kolektivističkome društvu obitelj je žrtva totalitarnog aparata države!
Nema individualne svijesti izvan dirigirane masovne volje! Ne možete
totalitarne tendencije tumačiti uz partikularne parametre!“ Sluja je
rekla: „Znaš šta, prika, ne da mi se sa tobom natezat! Ostani časkom na
vezi da ja pitan imspektora Marića, pa ti posli vidi oš dolazit il neš…“
Onda je za minut sluja rekla: „Kaže imspektor Marić da ne tribaš
dolazit, nego da može on do tebe! Samo šta će onda morat doć sa maricom i
specijalcima!“ Tata je zacvrkućao: „Okej, okej! Doću ja tamo! Ne triba
mi još pravit cirkus prid susidima!“ Sluja je rekla: „Fajn! Kaže
imspektor Marić da poneseš ličnu kartu, pasoš i odrezak od plaćenog
računa za struju!“ Tati je uletilo čudilo: „Zašto računa za struju?“
Sluja je rekla: „Zato šta struju niste platili već tri ipo miseca, nemoj
se sad pravit blesav!“ Tata je zinijo: „Kako ti to znaš?“ Sluja je
rekla: „Kako ne bi znala kad zoven iz Elektrodalmacije!“ Tata je
skriknijo: „Molin?!“ Sluja je dreknila: „Šta moliš, koji kurac! Ako ti
sin može zaglumit telefonsku sekretaricu, mogu i ja njegovu učiteljicu!“
Robi K. (IIIa)