Kako bi skinuli poglede s gladnih ljudi koji pred direktore tresu vrećice pune lijekova, plaču kako su im djeca gladna kruha, okreće se ploča i nacionalizam se servira pred umorene i isprane mozgove.
Direktor bez treptaja i drhtaja otvoreno kaže radnicima prostrtima pred njim po podu kao izgubljeno stado da novca kojeg su dobili kao pomoć nema jer je potrošen i da treba prodati imovinu da se nekom nešto plati. Tako pokvareni i plaćeni umovi u redakcijama plasiraju mržnju na mržnju, zlo na zlo, strah na strah.
Jučer je bilo teško gledati informativne emisije u BiH. Malo teže nego inače. Opet su našu stvarnost krasile lubanje kojima se političari igraju jednako kao oni što su ih šutali friško odrubljene. Opet se našao datum za mržnju i za pojačavanje vatre pod loncem medijskog rata koji u BiH još uvijek traje.
Bezobrazno, kao i direktor, sijala se mržnja i s jedne i s druge strane. Rođendan Republike Srpske došao je kao savršen povod da se umovi iz 60 minuta napnu i u 25 minuta stisnu sve ono što nevalja u Srpskoj. Red genocida, red ratnih zločina, red mržnje, red žrtava i uvlačenja mrtvih i nestalih u politiku, jednako hladno kao što ih se stavlja na čekanje za masovni ukop kako bi bol i žrtva bili veći dok se stvarna bol i stvarna žrtva pljuju prljavom propagandom izravno u čelo.
S druge strane, s druge televizije drugog entiteta u kojoj se isti stranački mozogovi uprežu u likovanje i pobjede, dolaze drugačije slike ali s istim porukama. Sve sjaji, sve bliješti, slika skriva i one tamo koji, manje opterećeni jer njihov entitet ne bi nitko dijelio, jednako gladuju. Mržnja jednih, napaja mržnju drugih i postojanje mržnje opravdava postojanje svih tvorevina koje se slave, koje se proklinju i koje se sanjaju.
Oružje iznenada pronađeno u sali u kojoj se slavio dan bh entiteta koji uporno ponavlja da može bez BiH, ispast će veliki dokaz nečije mržnje. Nećemo saznati nikakve detalje o oružju, počiniteljima, metama. Nismo ni saznali tko je to palio zastave zbog Dine Merlina, koji je nacionalizam iskoristio za reklamu, kao pravi domoljub, patriot i kao tisuće pravih domoljuba uključenih u projekt mržnjom do vladanja, zarade i postojanja. Dovoljno je da se naoštri jezik mržnje i vraćamo se na početak.
Pred zbunjene ljude, luđake koji misle da se im stomak i novčanik prazni zbog nekoga druge nacionalnosti, slijepce koji ne vide da BiH diše na pravilu da svoji pljačkaju svoje, baca se kost nacionalizma, s koje zbog nikada dokazanog i prokazanog ludila podzemnih voda pomiješanih s krvlju što se prolijevala stoljećima, ne opada meso mržnje.
Psi napadaju ljude jer su im ljudi ispraznili kontejnere, a onda se tvorci vijesti dosjete kako bunu u želucima treba nadglasati prošlošću…
Dok nas lažu da štede, dok nemaju pojma kako da spase od bijega tisuća ljudi, kako da ne propadne sve što je na rubu, dok ponavljaju ono isto što su radili oni prije njih, koje su pljuvali, zasipaju nas kostima.
Šutaju glave žrtava jednako hladno kao njihove ubojice i bez treptaja, poput direktora naših života, pred nas bacaju mržnju. Tjeraju nas da mrzimo jedni druge, treće, a samo ćemo zamrziti zemlju u paketu.
Ovakva Bosna i Hercegovina zemlja je koju voliš samo ako nešto mrziš. Ovakva Bosna i Hercegovina, s ovakvim istinama, ovakvim planovima za budućnost i ovakvim morima mržnje u kojoj ćemo ostaviti našu djecu da se brćkaju, nije ništa drugo do paket kojeg treba pod hitno smjestiti na najmračniji dio tavana prošlosti, da se nikada ne nađe.
Tekst preuzet sa prijateljskog portala www.bitno.ba