Učestvovao sam na mnogo javnih skupova širom Vermonta i u drugim državama. Gotovo uvek sam postavljao prisutnima jedno jednostavno pitanje: da li je naš sistem zdravstvene zaštite uništen? Odgovor je uvek bio: Da! Američki zdravstveni sistem ne funkcioniše. Bezobrazno je skup. I jezivo surov.
Danas po glavi stanovnika trošimo na zdravstvenu zaštitu gotovo dvostruko više nego bilo koja druga zemlja na svetu. Prema poslednjim podacima, za zdravstvenu zaštitu plaćamo 14.570 dolara po stanovniku. U Japanu je to samo 5.640 dolara, u Velikoj Britaniji 6.023, u Australiji 6.931, u Kanadi 7.013 i u Francuskoj 7.136 dolara. Uprkos ogromnim izdacima, jedina smo velika zemlja na planeti koja svom stanovništvu ne garantuje zdravstvenu zaštitu kao ljudsko pravo.
Dok osiguravajuća društva i farmaceutske kompanije beleže ogromne profite, preko 85 miliona Amerikanaca ima nedovoljno ili nikakvo osiguranje. Rezultat: u našoj zemlji svake godine umire oko 68.000 ljudi samo zato što nisu mogli da priušte sebi odlazak kod lekara na vreme. Svake godine više od pola miliona Amerikanaca bankrotira zbog medicinskih troškova. U Sjedinjenim Državama čak 42% pacijenata obolelih od raka potroši ukupnu životnu ušteđevinu u prve dve godine posle postavljanja dijagnoze. Tokom 2022, svaki četvrti onkološki pacijent bio je prinuđen da proglasi bankrot ili izgubi kuću zbog dugovanja.
To je suludo i nedopustivo. Dijagnoza raka u Sjedinjenim Državama ne bi smela da znači finansijsku propast.
Što se tiče očekivanog životnog veka, u proseku živimo četiri godine kraće od ljudi u drugim bogatim zemljama, dok tipični pripadnik radničke klase u Sjedinjenim Državama živi sedam godina kraće od pripadnika klase bogatih. Takođe smo poznati po daleko najvišoj stopi smrtnosti novorođenčadi u odnosu na sve druge bogate zemlje na planeti.
Zdravstveni sistem nam je loš, a primarna zdravstvena zaštita je još gora. Desetine miliona ljudi u Americi žive u zajednicama u kojima je nemoguće pronaći lekara, stomatologa ili psihologa, čak i ako imate osiguranje, dok drugi mesecima čekaju na slobodan termin. Uprkos ogromnim izdacima za zdravstvo, nemamo dovoljno lekara, stomatologa, medicinskih sestara, terapeuta, farmaceuta i uopšte zdravstvenih radnika – a svaki četvrti Amerikanac danas nema dovoljno novca da kupi prepisane lekove.
Zbog svega toga s ponosom ponovo iznosim pred Senat predlog za usvajanje zakona o zdravstvenoj zaštiti za sve (Medicare for All). Moja koleginica, Pramila Jayapal, predstaviće isti nacrt zakona u Predstavničkom domu.
Zakon koji predlažemo omogućio bi sveobuhvatnu zdravstvenu zaštitu za sve, bez troškova iz sopstvenih sredstava i, za razliku od sadašnjeg sistema, uz punu slobodu izbora pružalaca zdravstvenih usluga.
Tako bismo ukinuli premije, lično učešće, participaciju, popunjavanje bezbrojnih formulara i bitke s osiguravajućim društvima.
A sveobuhvatna zaštita bi uključivala stomatološke i oftalmološke usluge, slušne aparate, lekove na recept i zdravstvenu zaštitu u lokalnoj zajednici.
Važno je i to što bi ovaj plan omogućio Amerikancima da promene posao bez straha od gubitka zdravstvenog osiguranja. Prema našem predlogu, zdravstvena zaštita je ljudsko pravo, garantovano svima, a ne beneficija koju dobijate od poslodavca.
Da li bi takav program univerzalne zaštite bio skup? Da. Ali, i pored toga što bi svima obezbedio sveobuhvatnu zdravstvenu zaštitu, opet bi bio značajno JEFTINIJI od onoga što sada imamo, jer bi nas oslobodio ogromne birokratije, profitera, administrativnih troškova i pogrešno postavljenih prioriteta sadašnjeg profitno ustrojenog sistema. Zapravo, budžetska kancelarija Kongresa procenjuje da bi novi sistem doneo uštede od 650 milijardi dolara godišnje.
U novom sistemu ne bi bilo armije službenika osiguranja koji nam šalju fakture, objašnjavaju nam šta je osiguranjem pokriveno, a šta nije, i proganjaju nas da račune namirimo. Pojednostavljivanje postupka ne samo da bi značajno smanjilo administrativne troškove, nego bi i znatno olakšalo život pacijentima, lekarima i medicinskim sestrama, jer više ne bi morali da prolaze kroz noćne more borbe s birokratijom osiguravajućih društava.
Ovog trenutka republikanci predano rade na planu da lošu zdravstvenu situaciju u zemlji učine još gorom. Žele da usvoje „zakon o sravnjivanju računa“ koji bi desetkovao Medicaid i milione Amerikanaca izbacio iz sistema zdravstvene zaštite koju sada imaju, samo da bi milijarderi dobili još poreskih olakšica.
Jasno je da moramo odbiti taj užasni zakon. Moramo učiniti i mnogo više. Ne možemo braniti status quo u zdravstvu i Zakon o pristupačnoj zaštiti koji je velikim osiguravajućim društvima i farmaceutskim kompanijama osiguravao ogromnu poslovnu dobit, dok su premije, lično učešće, participacija i cene lekova za pacijente rasli.
SADA je pravi trenutak da se preispita zdravstvena zaštita u Americi. SADA je vreme da zdravstvena zaštita u našoj zemlji postane pravo, a ne privilegija. SADA je vreme da se suprotstavimo pohlepi i moći posebnih interesa koji stiču ogromne profite zahvaljujući surovom i nefunkcionalnom sistemu. Sada je trenutak da se usvoji zakon o zdravstvenoj zaštiti za sve.
To je transformativni trenutak u istoriji naše zemlje.
Ne samo da ćemo naše ljude tako učiniti zdravijim, srećnijim i dugovečnijim, nego će to biti i važan korak na putu izgradnje jedne vitalnije demokratije. Zamislite koliko bi ljudima u našoj zemlji značilo da imamo administraciju koja razmišlja o potrebama običnog sveta, a ne samo o interesima velikih korporacija i svojih donatora milijardera.
Ovo je Amerika. Mi to možemo.
The Guardian, 29.04.2025.
Preveo Đorđe Tomić