Kroz lisnate tunele drveća prvi put sam se „na licinom mjestu“ obreo tokom jednog skorog
proljeća. Bješe maj, mjesec matematike, prije nego je u Beogradu i Srbiji
postao mjesec tragedije i tužnog sjećanja.
U saradnji sa dinamičnim i proaktivnim Centrom
za promociju nauke su u neobičnim prostorima silosa napravili zanimljivu izložbu
matematičkih postavki, pa sam vukao sa sobom mlađeg klinca ne bih li ga makar
ič zainteresovao za ovu čudnovatu nauku. Danas mu se smješi Petnica, ali
to je već zasluga moje divne supruge.
Drugu posjetu sam već pikirao, snimivši teren i
kafić koji se ležerno praćaka na otvorenom prostoru i pruža pogled od milion
dolara na moćni Dunav. Gosti su mi cimeri iz studentskih dana od kojih jedan
živi u Brazilu i veliki je fan Pisama iz Beograda koja još uvijek
škrabam i odašiljem u etar. Priznajem, on je jedan od ljudi koji me inspirišu,
motivišu, raduju, podržavaju .. Snaga solidarnosti i ljubavi.
Nisam mogao, a da ga ne odvedem na ovo luckasto
mjesto gdje smo uživali u sjajnoj muzici dok je dan zapadao iza Borčanskih
čestara, milujući posljednjim zrakama sunca mreškasti Dunav.
K'o neki balkanski Amazon da struji pored nas,
sunce ti poljubim.
Blagodarim ..
***
Elem. Izgleda da su sve to neki ciklusi života. Neke ne razumijemo, neke volimo,
neke negiramo ili ne prihvatamo, neki
nam se samo dese. Naizgled slučajno.
Pred očima boemskog svijeta umire zelena raskrsnica
nemirnog beogradskog duha usred Tašmajdana – „Posledna šansa“. Nadnešena nad
ponor Tašmajdanskog bazena, kao da će se svakog časa strmeknuti dole, u
provaliju. Ljudi su pogurali njen kraj. Veliko je pitanje i kako će nakon
licitacije i prodaje završiti kompleks „Stare Šećerane“ kod Ade. Alternativno
pozorište KPGT i najpoznatiji kulturni brkovi grada (poslije preminulog
novinara Marka Jankovića) su u nezavidnoj situaciji, slično kao i novi talas pivskih
kraft entuzijasta složenih oko (pre)poznate pivare Dogma. Pritisak i
komercijalizacija rastu, a kultura i duh se brane dozvoljenim sredstvima u
neravnopravnom boju. Ljutom.
Međutim, pravo niotkuda reklo bi se, rađaju se
neki Silosi, Koncept bar Svaštara u Kluz-u i još neka alternativna
mjesta. Beograd pokazuje snagu „feniksa“ i iznova se kulturno rađa i vazdiže iz
mrtvih. Usudio bih se reći da ga ni današnji satrapi ne
mogu utrti. To je gotovo alhemičarska epizoda Beograda. Makondoizacija.
Preživjeće život.
Naš grad.
Nepokoreni grad Preletovog mangupskog duha.
***
Pa, šta su ti Silosi, majku mu, nulto je
pitanje koje čovjek postavlja.
Prvo
što primjetiš kad im priđeš jesu ogromni sivi industrijski objekti, logično
grupisani i neke fenomenalne slike, odnosno murali na njihovim tijelima. Ti gigantski
betonski trbusi nekadašnjeg Žitomlina su sada šareni, koloritni, ogromni i
predivni. Naprosto vas zapljusnu i ostave bez teksta. Poslije kad se malo
raspitaš, saznaš da svaki ima svoju priču, filozofiju i značenje. Recimo, mural
“Zaštitnik” – čuvar Silosa je djelo umjetnika Predraga Radovanovića
inspirisano šarama pirotskog ćilima, protkano energijom muškog principa. Naravno,
gdje je muški, tu je i ženski princip, pa imamo i “Zaštitnicu”. Postoji
da muški princip suptilno pomiri sa ženskim, ali i da tvrđava Silosa bude jača.
Tu je i prvi naslikani mural proslavljene
umjetnice Jane Danilović i predstavlja živo srce na armaturi Silosa. Simbol
novog početka. Njegovim ritmom startovali su otkucaji novog života i obnove
starog simbola novog vremena. To srce je Gaia.
Prema grčkoj mitologiji Gaia je nastala iz
haosa kako bi dalje stvorila svijet oko nas. To nekako baš liči na Balkan –
ništa sa ničim, pa onda se nešto i napravi.
Gaia personifikuje cijelu planetu Zemlju, a
stari Grci su je „obojili“ majčinskim karakterom i skrenuli pažnju budućim
generacijama da nikada ne zaborave inicijalnu i iskonsku vezu sa prirodom i
svijetom oko sebe. Danas ponovo tako aktuelno kroz klimatske izazove koje već
živimo, a tek nam se smiješe. Bolje rečeno keze u lice.
Dakle, iza projekta Silosi stoji zanimljivi Gaia
pokret koji počiva na četiri osnovna stuba – umjetnost, obrazovanje,
rekreacija i ekologija. To je neprofitna organizacija koja razvija ova četiri
pravca i za svoj dom je izabrala ovaj beogradski pupak, dobivši ovo
brutalističko arhitektonsko djelo na dugoročno upravljanje.
Kažu da odatle vuku i inspiraciju, što im
apsolutno i vjerujem.
***
Kreiranje medonosnog vrta sa preko 40 košnica i
700 biljaka za pčelinju pašu, pravljenje urbanih bašti sa začinskim biljem i
povrćem uzgojenim po organskim principima isključivo u edukativnu svrhu, popularizacija
uzgoja organske hrane u gradskim uslovima, bioskop na otvorenom, sijaset
edukativnih i sportskih izložbi, otvaranje najveće penjačke stijene u Beogradu
sa šest pažljivo osmišljenih ruta svih nivoa i za sve uzraste, trčanje obalom i
joga, kafić Ponta i legendarni zalasci sunca uz pogled na rijeku i đusku, ..
Impresivno.
Slušajući jedan podkast u kom je gostovala Ana
Ć., inače jedna od osnivačica i pokretača ovog malog univerzuma, saznajem ideju
da Silosi postanu najveća evropska galerija na otvorenom i to je fenomenalno.
Tema obrazovanja mora biti krucijalna tema
razvoja jednog društva. Jedna od inspiracija pokreta jesu i skandinavske zemlje
sa malom djecom koja borave napolju barem 4-5 sati dnevno. Tema zaštite
čovjekove okoline i osviještenost današnjeg čovjeka mora takođe biti u žiži
naših interesovanja.
Zar sve to nije jedini i pravi patriotizam?
***
Ne znam ko su i šta su ti ljudi, ali vidim da
su nam ishodišta zajednička – obrazovanje, kultura, ljubav, sport, Beograd.
Dakle, moji su. Naši su. I ja sam njihov. Bezrezervno.
Ishodimo isto iz različitih polaznih tačaka.
Pronašli su divan način da prezentuju najljepše
od Beograda i Srbije i to je zaista vrijedno divljenja i poštovanja. Podrške
takođe.
Zato bravo i vidimo se prvom prilikom!
***
Otkravljuje se dunavsko jutro u izmaglici
rijeke koja se vretenasto isprepliće sa duvanskim dimom iz bara. Lucidni duh
silosa boji rijeku i grad, te postaje logična cjelina dok vam noge zebu od
svježine koja grebucka, struji sa velike, neobuzdane vode. Tražite ćebence od
domaćina, pa se malo promeškoljite na improvizovanim sećijama od drvenih paleta
u traganju za najudobnijim položajem na modernim i fensi ocrtanim jastucima.
„Lumbala“ se javlja svakako, osim ako imate dvadesetak godina.
Zadovoljni ste. To je vaš grad. Oaza
kulturiške. Nekada snena i opuštena tako da ne pomislite da ste u užurbanom
milionskom gradu gdje zrele žene jure kućama da zgotove ručkove nemirnim
porodicama.
Možda ima malo i beogradskog fenseraja i
foliranja. Dim džokavca se spušta niz betonske kockice obrasle sitnom travom. Nije
sve savršeno, ali je dobro.
I tu je. Dok voda nosi sve sa sobom ..
#budisilasilosa