Onda je u martu prošle godine lovočuvar u jednom spaljenom automobilu u Dobanovcima pronašao karbonizirane ostatke dvojice muškaraca. Policijskom istragom utvrđeno je da je riječ o Iliji Novoviću, pripadniku “zemunskog klana”, i njegovom prijatelju Goranu Mariću, inače pripadniku suparničkog klana Joce Amsterdama. Automobil je pronađen uz autocestu Beograd – Zagreb: srpska je metropola očito postala pretijesna za otvoreni rat mafijaških klanova.
Koji tjedan kasnije potpredsjednik Vlade Republike Srbije Mlađan Dinkić u službenom je posjetu Zagrebu posebno istaknuo pitanja unapređivanja međusobne gospodarske suradnje Hrvatske i Srbije, te slabe prisutnosti srpskog kapitala u Hrvatskoj. “Treba razmotriti u kojim je područjima moguće obnoviti ekonomsku saradnju”, rekao je Dinkić, predlažući podršku hrvatske i srpske vlade u tom području. Na susretu u Zagrebu predstavljene su tom prilikom i novoustanovljene Agencije za promicanje izvoza i ulaganja Hrvatske i Srbije.
Godinu dana kasnije, u martu 2010, na obale Jarunskog jezera u Zagrebu doplutalo je obezglavljeno truplo bez ruku i nogu. Policijskom istragom utvrđeno je da su to posmrtni ostaci Cvetka Simića, afirmiranog pripadnika “zemunskog klana” i kuma jednog od bossova Luke Bojovića, sina čuvenog direktora beogradskog zvjerinjaka i prijatelja onomad ubijenog Ilije Jovovića, za kojega se svojevremeno osnovano sumnjalo da stoji iza likvidacije Srđana Miranovića, kuma vođe suparničkog klana Sretena Jocića zvanog Joca Amsterdam, kojega je upravo tih dana poznati crnogorski biznismen Ratko Knežević na suđenju u Zagrebu optužio da je zajedno sa svojim kumom Slobodanom Đurovićem – pratite li me? – organizirao ubojstvo vlasnika “Nacionala” Ive Pukanića, navodno naručeno od bossa duhanskog kartela Stanka Subotića Caneta, iza kojega stoji sam Kneževićev kum Milo Đukanović. Uf.
Svega nekoliko dana kasnije, gostujući u Zagrebu na međunarodnom simpoziju o lobiranju, potpredsjednica srpskog “Delta Holdinga” Milka Forcan požalit će se domaćinima kako je srpski kapital i dalje nepoželjan u Hrvatskoj. “Klima za srpski kapital u Hrvatskoj još uvijek je nepovoljna”, izjavila je gospođa Forcan.
Sa potpredsjednicom “Delta Holdinga” ne slaže se, međutim, hrvatski ministar gospodarstva Đuro Popijač, koji je ovih dana, gostujući u Beogradu na konferenciji o mogućnostima unaprjeđenja ekonomskih odnosa Hrvatske i Srbije poručio domaćinima da je srpski kapital ipak dobrodošao u Hrvatsku.
“Mogućnosti ekonomske suradnje vrlo su velike, hrvatsko gospodarstvo je otvoreno za srpski kapital”, rekao je ministar Popijač, dok je zamjenica ravnatelja novoustanovljene hrvatske Agencije za promicanje izvoza i ulaganja Božica Lapić iznijela šokantne brojke, po kojima su hrvatske tvrtke u Srbiji do sada uložile 520 milijuna eura, a srpske u Hrvatsku jedva – tristo hiljada! Po njezinim riječima, samo su tri tvrtke iz Srbije registrirane kao ulagači u Hrvatskoj.
“Želimo i učinit ćemo sve da se taj omjer promijeni, ali to ne ovisi o nama, već o vama”, poručila je Božica Lapić i pozvala beogradske domaćine da ulažu u Hrvatsku: “Stojimo vam na raspolaganju sa svim potencijalima kojima raspolažemo.”
Deset dana kasnije u Rakitju kraj Zagreba slučajni prolaznik naišao je na ranjenog muškarca, ustrijeljenog s dva metka. Policijskom istragom utvrđeno je kako je riječ o još jednom afirmiranom pripadniku “zemunskog klana”, Sretku Kaliniću zvanom Zver, u Beogradu pravomoćno osuđenom na trideset godina zatvora zbog sudjelovanja u ubojstvu premijera Zorana Đinđića. U iskazu policiji Kalinić je posvjedočio da je na njega pucao Miloš Simović, kolega iz klana, zbog urote i atentata na Đinđića također osuđen na trideset godina.
Ako je ubojstvo Novovića i Marića na autoputu prema Hrvatskoj i bilo slučajno, ako je likvidacija Cvetka Simića na zagrebačkom Jarunu još i mogla biti nazvana incidentom, sada više nije bilo sumnje: Hrvatska je postala “neutralni teren” za obračune srpske mafije. Kako bi to rekli ekonomisti – “klima za srpski kapital je konačno postala povoljna”.
“Hrvatska je otvorila vrata srpskom kapitalu”, rekao bi ministar Đuro Popijač. “Mogućnosti ekonomske suradnje vrlo su velike”, “stojimo vam na raspolaganju sa svim potencijalima kojima raspolažemo.”
A mogućnosti ekonomske suradnje i hrvatski potencijali golemi su i upravo idealni za srpski kapital: blizina granice, zajednički jezik i interesi, ratna poznanstva i poratna kumstva, konjunktura, iskustvo, diskrecija, bezbrojne sigurne kuće s vrhunskim komforom i lijepa priroda sa šumama i jezerima u okolici Zagreba, daleko od očiju znatiželjnika i policije, a dovoljno blizu asfalta – ambijent dakle upravo idealan za alternativnu ekonomiju.
Srpski je biznis tako u Hrvatsku ušao na velika vrata: “područja na kojima je moguće obnoviti ekonomsku saradnju pažljivo su razmotrena”, kako bi rekli stručnjaci, i Hrvatska je postala off-shore zemlja za profesionalne ubojice zemunskih, surčinskih, duhanskih, kokainskih i kakvih već sve srpskih i crnogorskih kartela.
Uz krijumčarenje droge, otmice i iznude, likvidacije suparničkih bossova najpropulzivnija je grana srpske ekonomije, jedno profesionalno ubojstvo, prava domaća srpska sačekuša, košta između deset i pedeset hiljada eura, i selidba tog posla u Hrvatsku prvi je ozbiljan iskorak srpskog gospodarstva u Lijepu našu.
Do jučer, eto, u Hrvatskoj su bile registrirane samo tri tvrtke iz Srbije, a danas već svoje su razgranate poslove tu razvili “zemunski klan”, “surčinski klan”, klan Joce Amsterdama, klan Stanka Subotića, klan Darka Šarića, ima tih klanova više nego na hrvatskoj estradi, prava je klanica na vrelom zagrebačkom asfaltu i tihim obalama jezera na periferiji.
Hrvatsko će gospodarstvo “stajati na raspolaganju sa svim potencijalima kojima raspolaže”, bit će tu posla za privatne mjenjačnice, hotele, kockarnice, prodavaonice mobilnih telefona, rent-a-car agencije, taksiste, automehaničare, vulkanizere, iznajmljivače soba, dostavljače pizza, vlasnike gostionica, konobare, svodnike, prostitutke, dilere, švercere, falsifikatore službenih isprava, trgovce oružjem i municijom, vozače hladnjača, prodavače lopata, kemijske čistionice, novinare, snimatelje, lovočuvare, šumare, čistače parkova, čuvare zagrebačkih jezera, ronioce, spasioce, Hitnu pomoć, policiju, vatrogasce, davaoce krvi, kirurge, medicinske sestre, patologe, forenzičare, mrtvozornike, proizvođače lijesova, trgovce pogrebnom opremom, cvjećare, grobare, limenu glazbu i Srpsku pravoslavnu crkvu.
Procvjetat će hrvatska ekonomija kad nagrnu u Lijepu našu srpski profesionalci, naručivat će se smaknuća kao pizze, vrtjet će se tu stotine milijuna eura, organizirat će veliki kongresni centri i beach, spa, golf & murder resorti sajmove oružja i regionalne konferencije, “Profesionalno ubojstvo jučer, danas, sutra”, “Savršeni zločin: istina ili mit”, “Politički atentat u 21. stoljeću” ili, šta ja znam, “Suvremeni aspekti fizičke likvidacije u svjetlu neoliberalne zablude o konkurentnosti”, izmjenjivat će u hotelskim lobbyjima iskustva prekaljeni mafijaši iz beogradskih klanova, a hrvatski će se domaćini zagonetno smješkati kad im gosti navečer naruče buđenje i zadovoljno ujutro trljati ruke kad iz hotelskih soba stanu iznositi izrešetana trupla.
“Zna se tko je činio zločine”, govorit će eksperti iz hrvatske Agencije za promicanje izvoza i ulaganja. “Rane su još svježe.”
Tekst preuzet sa www.nezavisne.com