Teška, neugodna čuvstva čitavu su mi noć stajala u grudima, nisu mi dala da zaspim. U prilikama poput ove jednom sam se davno tješio kako nema razloga da se budim bijesan i posramljen zbog postupaka nekih s kojima slučajno dijelim nacionalnost i mjesto stanovanja. Ali, naučio sam da mi to ne pomaže.
Ne mogu se lako izvući iz ovoga. Koliko god u sebi ponavljao da sranje nema veze sa mnom, svejedno me boli. I to da me boli, jasan je znak da sranje ima veze sa mnom. Ja sam odgovoran za postupke onih s kojima čak i slučajno dijelim nacionalnost i mjesto stanovanja. Kolektivna odgovornost pravno ne postoji, ali moralno je još kako stvarna, inače se ne bih do zore prevrtao po postelji….