Iz procedure Narodne Skupštine Republike Srpske bez ikakvog ozbiljnog objašnjenja, a nakon višemjesečnog maltretiranja najavama, povučen je prijedlog zakona o “stranim agentima”, sramni i antidemokratski zakon o registru nevladinih organizacija koji bi, da je usvojen, uveo Republiku Srpsku u samo predvorje fašizma. Stigmatizacija, kreiranje neprijatelja i otvaranje lova na neistomišljenike bilo bi dozvoljeno uz podršku sistema. Da se razumijemo, ovim zakonom bi najviše štete imali stanovnici Republike Srpske; svaka kritika vlasti i komentarisanje političke zbilje i poteza vlasti moglo bi opasno lako biti proglašeno neprijateljskim političkim djelovanjem. Moglo se naslutiti koji bi “pacijenti” bili zainteresovani da odlučuju ko je neprijatelj, a ko nije.
Zakon o stranim agentima predložila je Vlada RS, najveći korisnik stranih para, ovisnik o stranim kreditima. Ovaj zakon se kosi s ključnim odredbama Ustava Republike Srpske, i to nikom od univerzitetskih radnika nije zasmetalo. Samo se nekolicina pojedinaca, medija i organizacija od početka borila protiv ovog bizarnog prijedloga, a u vlasti, pa gotovo i u cijeloj opoziciji, nije bilo disonantnih tonova, izuzev nekoliko članova parlamenta koji su upozoravali na štetne posljedice.
Većina parlamenta, mjesta gdje bi građani trebali imati najviše zaštite, je umjesto da štiti narod, ćutala i štitila poredak, kome ni samom, uključujući ministra pravde, čovjeka koji zadnji sazna kakve zakone donosi njegovo ministarstvo, nije bilo jasno šta ovim žele da postignu. Nisu postigli ništa osim još jednog blamiranja i ogoljavanja istine da u Republici Srpskoj o svemu odlučuje jedan čovjek, Milorad Dodik. Svi koji rade čestito svoj posao, raskrinkavajući ovu obmanu koja nas sve zajedno sve skuplje košta, nisu zaplašeni; dali su nam nove teme i nove dokaze sopstvenog neznanja i da ovdje sistem ne postoji, da jedan čovjek donosi i predlaže zakone, povlači ih i mijenja zavisno od svog jutarnjeg raspoloženja i telefonskih poziva, što je posljednji signal za zabrinutost.
Jer društva počinju da propadaju kada propadnu institucije koje trebaju da ga štite. A ovdje, da se ne lažemo, odavno ne štite nikog osim same vlasti.
Demokratske vrednosti i sloboda govora su temelji svakog zdravog društva. Pogledajmo primjere iz drugih zemalja gdje su slični zakoni uvedeni. Svugdje gdje su uvedeni zakoni o “stranim agentima”, društva su se suočila s povećanom represijom, gušenjem slobode govora i marginalizacijom nevladinih organizacija koje su bile ključne za borbu protiv korupcije i zaštitu ljudskih prava.
Glavni argument vlasti bila je netransparentnost rada, što je potpuna neistina. Sve ozbiljne nevladine organizacije dostavljaju Poreskoj upravi svoje godišnje finansijske izvještaje, a rade preko banaka sa adresom u RS, pa je svaki priliv vidljiv, kao i od koga je. Pretpostavljam da je to slučaj sa organizacijama koje su favoriti Vlade, ili za njih transparentnost ne mora da važi?
Građani moraju ostati budni, moraju se aktivno uključiti u odbranu svojih prava i sloboda. Svaki glas je važan, svako angažovanje oko bilo kog pokušaja ograničavanja sloboda je ključno. Ne smijemo dozvoliti da nas nekoliko paranoičnih pojedinaca vodi u mrak totalitarizma. Borba za slobodu i demokratiju je obaveza jer je u pitanju borba za budućnost svih nas.