Srećan Dan slobode medija svim onim medijima i novinarima koji je slave radno, malo ih je ali ih ima.
Ovo je važan dan i ma kako medijska situacija izgledala beznadežno, treba da se obilježava. Medijske slobode su sticane desetinama godina, teškom mukom hrabrih i odvažnih novinara, borbom punom prijetnji, pritisaka, ubijanja i zatvaranja novinara da bi se zbog bilo čega zaboravile.
Kontrola politike nad najvećim medijima u našoj zemlji je gotovo potpuna i javna. Marketinško tržište oslikava situaciju da 60% privatnih firmi direktno zavisi od poslovanja putem javnih budžeta pa je i tu kontrola politike neometana i sigurna. Banke se recimo reklamiraju u tek otvorenim medijima za koje još niko nije čuo, ignorišući medije koji kritikuju ovu stvarnost koja najviše šteti upravo ekonomiji i radnicima. Gledanost i čitanost medija nije nikakav uslov da se u nekom mediju oglašava ili ne.
Publika se u tekstovima koje govore o milionskim pronevjerema našeg, narodnog novca obrušava umjesto na aktere afera, na novinare koji te tekstove pišu, propitujući maloumno ko te plaća da pišeš protiv svog naroda? Zato ne čudi podatak u istraživanju koji kaže da , vjerovali ili ne, 21% stanovnika BiH opravdava nasilje nad novinarima. Kakvo neznanje, upravo podržavajući nasilje nad novinarima, podržavate nasilje i nad sobom.
Javnost je pored čestitih novinara najvažniji dio medijskih sloboda, ona publika spremna da podrži istinu u svakom trenutku, bez obzira da li joj ta istina odgovara ili ne.
Zbog toga publika treba znati da novinarsku borbu prepozna i podrži, jer ovo nije privatni rat rijetkih novinara i medija prema tamo nekim političarima, već bitka koju moramo zajedno da bijemo, ona je bitka za naše dobro.
Sloboda se ne dobija, za nju se bori!
A kod novinara je danas i uvijek samo jedna dilema oko koje treba da se odluči isključivo i samo lično, a to je da li će se baviti novinarstvom ili će se baviti propagandom, trećeg nema.