Odnos prema novinarima u jednom društvu nije lični odnos nekog političara prema nekom novinaru, ne to je odnos konkretnog političara prema cjelokupnoj javnosti koju taj novinar informiše.
Ako političar, recimo Milorad Dodik, umjesto da odgovori kako će se trošiti naš novac u tajnom dilu sa Kinezima, tajnom Ugovoru izgradnje auto puta Banjaluka Prijedor, počne da vrijeđa novinarku TVBN koja ga to pita, a novinaru koji mu kaže da nije u redu da se tako obrća koleginici, poruči – Šta ti hoćeš, onda se on tako nepristojno i siledžijski obraća javnosti, ne toj novinarki i tom novinaru.
Ako se policija odnosi siledžijski prema novinaru, to takođe nije lični odnos policajca siledžije prema tom novinaru, ne, to je sliledžijsko ponašanje policajca prema javnosti koju taj novinar predstavlja. Tim ponašanjem se pokazuje da sa svakim članom ovog društva policajci i načelnici mogu da rade šta god hoće u svoja 4 policijska zida. I jedno i drugo je zastrašujuće, i nedopustivo je.
Međutim, i jedno i drugo ovo društvo je dozvolilo, dobrovoljnom odlukom većine.
Kolega Nikola Moraču danas je dobrovoljno otišao u policiju po pozivu na informativni razgovor, tamo je saslušan i nakon što nije htio da otkrije izvor za tekst koji je pisao, proglašen je za osumnjičenog u tom slučaju i oduzet mu je telefon, što je zaprepašćujuća demonstracija sile.
Zato treba da ponovimo, nije Morači oduzet telefon, ne, svima nam je oduzet telefon i svi smo osumnjičeni, zato što im je zahvaljujući ovoj većini dopušteno da mogu da se ponašaju i iživljavaju nad nama kako hoće i do kada hoće.
Danas je to bio Nikola, juče Čorba, Tijana, a sutra ćeš to biti ti, u to ne sumnjaj.